Ispovijest majke

Život ateista u Hrvatskoj: ‘Djetetu su u školi rekli da mu mama nije normalna jer ga nije upisala na vjeronauk’

P. N.

Ilustracija Reuters

Ilustracija Reuters

S osudom sam se uglavnom susretala ranije, kao adolescentica. Nije me pretjerano pogađalo, a i pomoglo mi je da razvijem kriterije o tome kakve ljude ne želim u svojoj okolini. Vjerujem da je ljudima u manjim sredinama teže, kaže Jelena B...



Hrvatska je zemlja iznimno religioznih ljudi, barem ako je za vjerovati statističkim podacima koji kažu da se čak 86 posto stanovništva deklarira katolicima, 4,5 posto pravoslavcima i 1,5 posto muslimanima, dok se istovremeno ateistima izjašnjava tek 3,81 posto stanovništva.


Portal 100 posto razgovarao je s Jelenom B., 38-godišnjom Zagrepčankom koja je objasnila kako to izgleda živjeti kao ateist u Hrvatskoj. 


– S osudom sam se uglavnom susretala ranije, kao adolescentica. Nije me pretjerano pogađalo, a i pomoglo mi je da razvijem kriterije o tome kakve ljude ne želim u svojoj okolini. Vjerujem da je ljudima u manjim sredinama teže. Kao majka osmogodišnjaka pratim sve vezano za djecu i ovakve teme. Znam da određen broj ateista djeci prepušta -prije upisa u prvi razred osnovne škole- izbor o tome hoće li pohađati vjeronauk ili ne. Ako ih upišu, najčešće se to opravdava time da “je dijete to željelo”. U mom konkretnom slučaju, sin mi u dobi od 6,5 godina nije imao pojma što je uopće vjeronauk pa nije niti mogao izjaviti da bi ga želio pohađati u školi Smatram vjeronauk iznimno štetnim i sasvim sam sigurna da baš ničime ne bi koristio mome djetetu. Dakle, moja je dužnost da ga zaštitim od toga. Što se želja tiče, djeca bi željela i, primjerice, iskušati mogu li letjeti kao Superman, željela bi piti samo Coca-Colu svaki dan, željela bi igrati igrice ili gledati TV program neprimjeren njihovoj dobi. Potpuno identičnom logikom kojom sinu ne dozvoljavam takve “želje”, rekla je.




Dosad je njeno dijete u školi među vršnjacima imalo tek jedno izravno neugodno iskustvo.


– Neka od djece iz razreda s kojim moj sin ide u produženi boravak rekla su mu, citiram, “da mu mama nije normalna, zato što ga nije upisala na vjeronauk”. Odgovorio im je komentarom da normalni nisu oni koji vjeruju u izmišljene gluposti i usput ih “obavijestio” da ne postoji ništa i nitko od likova iz nastave vjeronauka, baš kao ni Djed Mraz, Zubić-vila, i tome slično. Bilo je suza, no ne s njegove strane. Ostale probleme, poput prijedloga ravnatelja da ostane sam u učionici za vrijeme molitve i blagoslova na školskoj priredbi, dijete zasad nije izravno doživjelo, time se ja bavim, rekla je za 100 posto.