Kako zaštititi trudnice

Živa šteti mozgu beba, riječki liječnici ispituju može li se to spriječiti

Ljerka Bratonja Martinović

Foto V. KARUZA

Foto V. KARUZA

Projekt Heals ispituje utjecaj gena i prehrane u štetnom djelovanju žive na bebin mozak. Nakon što je potvrđen štetan utjecaj, u nastavku istraživanja riječki će tim utvrditi koliko utjecaja na to ima genetika, te koliku zaštitu trudnicama može pružiti pravilna prehrana



ZAGREB Poznato je da živa i drugi teški metali imaju štetan utjecaj na razvoj fetusa i na neurološki razvoj djeteta. Koliku ulogu u tome igra genetsko naslijeđe, te može li se štetan utjecaj žive umanjiti povećanom konzumacijom omega 3 i omega 6 masnih kiselina, tema je istraživanja koje u okviru projekta EU FP7 – HEALS provodi liječnički tim KBC-a Rijeka. Riječ je o nastavku projekta EU FP6 – PHIME, u okviru kojeg su se ispitivale posljedice konzumacije žive kod trudnica na središnji živčani sustav fetusa, odnosno novorođenih beba. Projekt HEALS najveći je znanstvenoistraživački projekt u Europi koji proučava utjecaj okoliša te životnih, radnih i prehrambenih navika na ljudsko zdravlje. U projektu ukupne vrijednosti 18 milijuna eura sudjeluje trideset uglednih institucija iz Europe i SAD-a, a cilj im je definirati ekološki inducirane bolesti i shvatiti mehanizme kojima ekološki stresori i hrana uzrokuju bolest.


Psihologijski razvoj


Potporu istraživanju pružilo je i riječko Sveučilište financirajući jedan segment ovog istraživanja, dok je glavni istraživač za Hrvatsku Zdravko Špirić, ravnatelj OIKON-a – Instituta za primijenjenu ekologiju iz Zagreba i naslovni profesor na katedri za Zdravstvenu ekologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.


Nakon što je potvrđen štetan utjecaj žive na neurološki sustav beba, u nastavku istraživanja riječki će tim utvrditi koliko utjecaja u tome ima genetika, te koliku zaštitu trudnicama može pružiti pravilna prehrana. Istraživanjem će se obuhvatiti uzorak od 220 trudnica, što je otprilike deset posto od ukupnog broja poroda godišnje u riječkom rodilištu, a očekuje se da će rezultirati konkretnim zdravstvenim preporukama za buduće trudnice.



Unos preko ribe – tune, skuše ili morskog psa




Zanimljivo je da se živa unosi u organizam preko ribe, najčešće tune, skuše ili morskog psa, a ribe su istodobno najveći izvor omega 3 i omega 6 masnih kiselina, pa treba naći pravi balans u prehrani ribom i ribljim proizvodima. U okviru ovog istraživanja provjerit će se i 30-tak uzoraka riba iz Jadranskog mora, kako bi se odredilo koliku koncentraciju žive sadrže, te razlikuju li se u tome od ribe iz uvoza.


– Gene ne možete mijenjati, ali način prehrane da. Stoga je važno utvrditi može li se spriječiti nakupljanje žive u organizmu ako jedete mnogo ribe koja sadrži živu, ali istodobno uzimate omega 3 i omega 6 masne kiseline. To bi nam donijelo dugoročne dobrobiti, jer bismo mogli dati konkretan savjet trudnicama što je poželjno jesti i u kojim količinama u cilju zaštite zdravlja njihova budućeg djeteta – kaže dr. Prpić. Prvi rezultati njihovog istraživanja, dodaje, mogli bi se znati već početkom iduće godine.



– Utvrdili smo da unošenje veće koncentracije žive dovodi do promjena u izgledu i strukturi mozga novorođenčeta, što je do sada bilo nepoznato, kao i da živa ima bitan utjecaj na psihologijski razvoj djece – navodi jedan od istraživača, prof. Igor Prpić s Klinike za pedijatriju KBC-a Rijeka.


Ispitivat će se i promjene u genima odgovornim za metabolizam žive u organizma, pod pretpostavkom da određene osobe posjeduju genotip koji djeluje zaštitno na način da im je prirođena mogućnost »stvaranja« enzima koji omogućuje smanjivanje razine metil žive u organizmu. Ne zna se točno koji su geni odgovorni za kodiranje ili proizvodnju tih enzima, te se u ovom istraživanju traga za genima kandidatima odgovornim za te enzime.


Preventiva


– Želimo utvrditi dovodi li razlika u genotipovima do različite razine metil-žive u krvi žena i time posljedično utječe na samu strukturu mozga i kasniji neurorazvoj djece – kaže Prpić.


Bez suradnje ginekologa i neonatologa Klinike za ginekologiju i porodništvo KBC-a Rijeka, Hermana Hallera, Olega Petrovića i Vesne Mahulja-Stamenković, to istraživanje se, ističe Prpić, ne bi moglo provesti, a u njemu važnu ulogu ima i psihologijski tim koji dugoročno prati djecu, na čelu s Inge Vlašić-Cicvarić.


Kako se na genetsku sliku pojedinca ne može utjecati, riječki znanstveni tim veće nade polaže u dio projekta koji se odnosi na utjecaj prehrane na smanjenje razine žive u organizmu. Ovaj dio istraživanja omogućit će poduzimanje preventivnih mjera kako bi se smanjile štetne posljedice po zdravlje i okoliš, s obzirom da s javno-zdravstvenoga gledišta ovo istraživanje ima pristup »onečišćenje od izvora do bolnice«, pokrivajući na taj način cijeli lanac okoliš-zdravlje.


Istraživanja su pokazala da u većini industrijski razvijenih zemalja koncentracija žive u krvi trudnica iznosi 3 do 10 mcg/L , a u ekološki opterećenim regijama ili kod specifičnih zanimanja vrijednosti su i znatno veće. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) gornju je granicu odredila na 50 mcg/L. Štetno djelovanje žive se ogleda prije svega u štetnom utjecaju na živčani sustav fetusa, a veće koncentracije mogu dovesti do spontanih pobačaja i malformacija nerođenog djeteta.