Pravomoćna osuda Željke Marković, jedne od najmoćnijih žena koje su ikada radile u sustavu riječke gradske uprave od 1993. godine, dokaz je da je dio priča s Korza i te kako točan, a te priče odnose se na pogodovanja podobnima, na razne marifetluke koji se tiču korupcije i zlouporabe položaja.

Nema čovjeka koji prati javni riječki život, a da nije imao neku anegdotu vezanu uz osuđenu ravnateljicu Direkcije za poslovne prostore. Na neki način ona je postala paradigma svih negativnosti u najtransparentnijem gradu u Hrvatskoj, čime se voli hvaliti riječki gradonačelnik Vojko Obersnel. Iako je pravomoćna presuda izrečena za, reklo bi se banalnost, s obzirom na sve priče koje kolaju, valja podsjetiti i na krupnije stvari koje nikada nisu sankcionirane, a nikada ni neće biti.

Eklatantan primjer katastrofalnog gospodarenja gradskom imovinom je poslovni prostor na Korzu 11, u kojemu je nekada bila knjižara Mladosti. Naime, ta je tvrtka ostala Gradu Rijeci dužna milijune kuna zbog neplaćanja zakupnine. Nakon što je prostor vraćen u posjed Grada Rijeke, donesena je odluka o njegovoj nadogradnji davne 2002. godine. Posao je dodijeljen tvrtki riječkog poduzetnika Zorana Maržića, EKI-ju.

Željka Marković nikada nije bila, niti će ikada biti solo igračica koja je sve radila na svoju ruku. Na njezinu žalost, a na sreću mnogih kojima se zamjerila, njezina je priča završena sudskim epilogom kojim je na nju udaren pečat nepoštenja, sklonosti mitu i zlouporabi položaja. Svi oni koji su znali kako su neke stvari funkcionirale, danas su spremni oprati ruke, kao što to u životu biva, bivša ravnateljica odrobijat će svoje, ponijeti križ nepoštenja kada je riječ o lokalnoj samoupravi, samo će se rijetki dokoni ljudi sjetiti Željke Marković koja je vedrila i oblačila.

A u sjeni njezine priče bilo je i bit će još Željki Marković koje nitko nije uspio uhvatiti u kompromitirajućim razgovorima, koristeći mjere prisluškivanja, u sjeni njezine osude, ne treba biti naivan, takvi se razgovori vode i danas i vodit će se. Mnoge su stvari mogle biti davno spriječene, ali u zemlji u kojoj bez političke volje nema ni progona za notorno prljave stvari gotovo da čovjek poželi da se Željki Marković ublaži kazna ako se bude primjereno vladala iza rešetaka. Unatoč dvjema slikama i bižuteriji koju je dobila s kolegicom iz državne službe sa sličnim sklonostima.

I dok u miru zatvora Željka Marković bude razmišljala hoće li možda napisati memoare kojih bi se mnogi prepali, valja podsjetiti i na činjenicu da je u tijeku interna istraga nad Vladimirom Bencom, čovjekom koji je preuzeo šefovsko mjesto gospodarenja poslovnim prostorima. A rezultata nema…