RIJEKA  Smanjenje javnog duga, podizanje rejtinga u investicijski, jeftinije zaduživanje, rast BDP-a, sve su to stvari kojima se Plenkovićeva vlada može pohvaliti, međutim, niti ovi pozitivni ekonomski parametri očito nisu bili dovoljni da bi pogurali veći broj glasova za HDZ-ovu kandidatkinju na predsjedničkim izborima, Kolindu Grabar-Kitarović.

U vladajućoj stranci sigurno rade analize kako taj pozitivan ekonomski trend, u smislu argumenta za glasanje, ne dopire u značajnijoj mjeri do biračkog tijela, a što se potvrdilo i na europarlamentarnim izborima, kada je rezultat za HDZ također bio slabiji od očekivanja, i sada, kada je ta stranka stala uz Grabar-Kitarović.

Sama je pak predsjednica na početku kampanje rekla da je, kada je 2015. preuzela dužnost, zatekla »pasivnu i zapuštenu Hrvatsku«, misleći pritom na stanje u zemlji u vrijeme bivše Milanovićeve vlade. To je trebalo implicirati da je uslijedio osjetan preporod, no sada, nakon izbora, čini se da građani u većoj mjeri ipak imaju nešto drugačija sjećanja.

Kohabitacija na centru

Izabrali su tako za predsjednika Zorana Milanovića, premijera baš one vlade koja je Hrvatsku navodno, prema mišljenju još uvijek aktualne predsjednice, vodila prema pasivnosti i zapuštenosti.

U SDP-u će reći da su oni bili ti koji su pokrenuli ekonomiju, što je i točno, jer je BDP počeo rasti u drugoj polovici 2014., da bi 2015. bila prva godina ekonomskog rasta nakon šest dugih godina krize i recesije.

Mladen Vedriš / Foto Davor Kovačević

No, nije stvar samo u nominalnom rastu, već i u njegovoj kvaliteti koju bitno nije popravila niti jedna vlada do sada, ni lijeva ni desna – i dalje se on temelji na potrošnji, državnoj i privatnoj, a ne na proizvodnji i investicijama.

I sada je pitanje može li se kvalitetniji iskorak napraviti kroz kohabitaciju premijera koji dolazi s desnog centra i predsjednika, koliko god mu bile male ovlasti, koji simbolizira lijevi centar?

Ekonomist i profesor Mladen Vedriš kaže da kohabitacija između premijera i predsjednika ne bi smjela biti samo političko pitanje, već prvenstveno stvaranje zajedničke platforme da Hrvatska konačno krene nabolje, a posebno tu, veli, govorimo o depopulaciji.

– Ona se očituje kroz dvije skupine onih koji iseljavaju: jedni odlaze jer stvarno nemaju izbor, a drugi ga možda i imaju, ali ne vide sebe, svoju budućnost, u ovakvoj Hrvatskoj. Dakle, nije dovoljno samo osigurati egzistenciju – kvaliteta života je bitna, a tu očito nije došlo do većeg iskoraka, odnosno svi ovi pozitivni ekonomski parametri nisu očito zaživjeli u percepciji koju o kvaliteti vlastitih života imaju građani, rezonira Vedriš.

Možda je, kaže, nešto bolje nego prije četiri godine, ali prava je mjera usporediti se s onima oko sebe, regijom, zemljama EU-a, a mi se tu, ističe, nažalost nemamo čime ponositi.

Sistemska greška

– Kada se pogleda cijeli ekonomski i politički kontekst na desnici, može se reći sljedeće: ova je vlada napravila neki ekonomski iskorak, ali očito ne dovoljan da bi kod tradicionalnog HDZ-ovog biračkog tijela kompenzirao svojevrsno vrludanje po pitanju ideološkog identiteta, rezonira Vedriš, dodajući da je to sigurno utjecalo i na (ne)uspjeh njihove predsjedničke kandidatkinje, uz sve njene osobne prednosti ili nedostatke.

To nedovoljno djelovanje na polju ekonomije, navodi dalje Vedriš, očituje se u još uvijek slabom i nedovoljno promišljenom korištenju EU fondova, i dalje snažnoj poreznoj presiji, dok je rast i dalje u funkciji vraćanja dugova, bez obzira što su kamate pale, što je ionako više posljedica vanjskih kretanja…

– Dakle, i dalje u toj ekonomiji postoji jedna sistemska greška koja ne dovodi do konkretnih rezultata. Koliko god u vladi govorili, rastemo, smanjili smo dug, itd., građani, birači, to očito nisu doživjeli u vlastitim životima. Taj nominalni ekonomski uspjeh nije se, dakle, spustio u realni, svakodnevni život, te stoga i nije mogao biti značajniji faktor uspjeha na izborima, bili oni predsjednički, ili pak parlamentarni koji tek stižu, tumači Vedriš.