Tonjenje u crnilo

Zašto se hrvatska ljevica ne bi “štela mešati”? Antitotalitarni otpor nije posao samo kulturnjaka

Zdenko Duka

Ilustracija

Ilustracija

Proteklih se  mjeseci razvio osobito kulturnjački pokret otpora antiliberalnoj revoluciji, ali premalo se tome suprotstavljaju u glavnim opozicijskim strankama lijevog centra 



Članovi brojnih udruga i institucija civilnog društva, mnogi intelektualci i drugi građani aktivni su u otporu prema sve očitijem gušenju novinarskih sloboda i sloboda medija, drastičnoj promjeni programskih shema, ukidanju i zabrani TV-emisija na HRT-u, javnom mediju. Protive se i očitom političkom utjecaju na promjene programskih sadržaja i uredničkih orijentacija u privatnim medijima na koje utječe, ili bi pak mogla klijentelistički utjecati nova vlast.


Aktivno i konkretno suprotstavljaju se od sadašnjih vlasti gotovo legitimiranom govoru mržnje koji huška čak i na fizičke napade na ljude iz različitih manjina, i ne samo nacionalnih, i na one koji jasno i nedvosmisleno izražavaju one svjetonazorske stavove koji su suprotni stavovima koji se diktiraju iz današnjeg HDZ-a i od krajnje desničarskih predstavnika tanke parlamentarne većine.


Prijedlog nastavnog kurikuluma, kojeg je iznio u javnost stručni tim Borisa Jokića, razvijeni u strijelce, sustavno napadaju poneki prosvjetari i kulturnjaci iz konzervativnih krugova, kao da taj tim radi protiv Hrvatske i njezine budućnosti. Pod tim pritiscima, kurikulum se polako slama. 




I studenti i nastavnici pružaju nesmiljeni otpor dirigiranoj proceduri spajanja Filozofskog fakulteta i Katoličko bogoslovnog fakulteta. U situaciji u kojoj je forsiran vjeronauk u svim školama – osim u auto školi, na valu stalne i iznova obnavljane klerikalizacije hrvatskog društva – napada se sekularnost najviših obrazovnih institucija i države, a sekularnost je utemeljena Ustavom RH. 



ZAKOŠEK: BITKA ZA IDEOLOŠKU HEGEMONIJU


Dr. Nenad Zakošek, profesor Fakulteta političkih znanosti, kaže nam da je riječ o dugotrajnijem procesu koji je počeo svojom mobilizacijom za vrijeme prošle vlade. Referendum o braku je bio izraz dubokog nezadovoljstva. Crkvena hijerarhija bila je nezadovoljna pozicijom prošle vlade, neposredni povod je bio zdravstveni odgoj. Kontinuirano, negdje od 2012. imamo različite aktere koji se mobiliziraju protiv zajedničkog neprijatelja kojeg oni doživljavaju kao jedan jedinstveni ideološki fenomen. 


– To se i danas nastoji pokazati time da vladajuća koalicija zapravo ima svoju ekstenziju u medijima, u civilnom društvu, itd. A to je glupost, to je konstrukcija tih koji se oko toga mobiliziraju, a riječ je o ideološkoj fronti koja ima vrlo široku podlogu. Crkva i udruženja koja su joj bliska imali su veliki utjecaj devedesetih, podržali su ih veterani i konzervativne udruge. Sada je taj pokret došao na vlast. Njegovi eksponenti su neki ministri, ali i Most je dio toga, tumači Zakošek.  


Zakošek ističe da stanke lijevog ili liberalnog spektra nisu u dosluhu s udrugama civilnog društva. Stranke su se bavile svojom agendom. Postoji određena komplementarnost, ali građanske udruge su često bile nezadovoljne time kako je prijašnja koalicija na vlasti tretirala neke teme, poput građanskog odgoja ili  Obiteljskog zakona. 


– Danas je karakteristično da je došlo do vrlo široke mobilizacije kulturnih djelatnika protiv ministra kulture. Vidjet ćemo koje su konzekvence ovih velikih podjela u našem društvu, no Hrvatska u tome nije usamljena. I u Americi vidimo pokret čajanke i fundamentalističko kršćanstvo, te na drugoj strani mobilizaciju protiv toga. Isto je u Francuskoj u vezi istospolnih brakova. Kod nas je fronta mnogo šira od političkih stranaka i nisu još jasni niti razmjeri toga, niti posljedice. To je borba za ideološku hegemoniju. Konzervativni tabor sada preuzima različite institucije ali još ništa nije time određeno, govori nam Zakošek. 



U pitanju je i budućnost Zaklade za razvoj civilnog društva. Ne samo da će se smanjiti novac za udruge iz državnog proračuna, nego Ministarstvo kulture ispituje može li ih i kako zakinuti i za novac iz europskih fondova. Kad nema više Srba, red je da udari Hrvat na Hrvata!


Revizija povijesti je proces koji traje već nekoliko godina. Povjesničari i organizacije civilnog društava jasno se protive stajalištima o revizionizmu povijesti Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj koji bi fašistima i antifašistima, odnosno ustašama i partizanima zamijenio mjesta, pa bi u konačnici prve učinio povijesnim pozitivcima, a druge povijesnim negativcima i zločincima. Takvih pokušaja povijesnog prekrajanja koja ovdje traju još od početka devedesetih godina, rijetko je u bilo kojoj drugoj zemlji EU. 


Mijenjanje svjetonazora


Zbog »relativizacije i revitalizacije ustaštva« i »u znak nezadovoljstva lošom suradnjom sa Spomen-područjem Jasenovac«, koordinacija 10 židovskih općina u Hrvatskoj odlučila je ove godine bojkotirati tradicionalnu komemoraciju žrtvama jasenovačkoga logora 22. travnja. Uostalom, nakon što je nogometna publika u Osijeku na utakmici s Izraelom opet uzvikivala »Za Dom spremni!«, Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb, procijenio je da Hrvatska danas nalikuje Njemačkoj 1933. i Hrvatskoj 1941.! Premijer je bio na utakmici, ali ni on ni predsjednica »nisu čuli skandiranja«, a Vlada je emitirala priopćenje u kojem se osuđuju simboli »svih totalitarnih režima«, kao da je publika skandirala Komunističkoj partiji Jugoslavije i navijala mašući sa srpom, čekićem i zvijezdom petokrakom.


 Danas Zvonimir Šeparović koji je, naravno, kao rektor zagrebačkog sveučilišta bio vrlo aktivni član komunističke partije (a bio je i koješta drugo) govori danas o tome da ustaštvo treba dekriminalizirati. 


 Iz Vlade su suho »izrazili žaljenje« zbog toga što predstavnici židovskih općina neće biti na glavnoj komemoraciji u Jasenovcu, ali smatraju da izneseni razlozi nisu razmjerni značaju njihovog najavljenog izostanka. Predsjednik Sabora Željko Reiner, koji inače zagovara povratak imena parlamentu kakvo je imao u NDH, čak se usudio izjaviti nešto tako jadno i morbidno – da »jasenovačke žrtve ne zaslužuju bojkot Židova«. Doista je veliki moralni problem doći na komemoraciju na kojoj će se kao osobe iz vlasti sigurno pojaviti i ministar kulture Zlatko Hasanbegović, ili, možda, potpredsjednik Sabora Ivan Tepeš, koji je nedavno u uličnoj povorci u kojoj se urlao ustaški pozdrav, došao rušiti Vijeće za elektroničke medije. 


U demokratskim državama smije se, naravno, i žestoko kritizirati vlast, Vlada, predsjednik, šefovi političkih stranaka, pa i ministar kulture. I u javnim, ne samo privatnim medijima. Čak i ako se nekoga uvrijedi, taj može tražiti zadovoljštinu na sudu, ali bi bio fašizam popuštati nasilju prema neistomišljenicima. Za takve napade dosuđuju se i zatvorske kazne. Ovdje kao da se želi obrnuto – zabraniti slobodu govora a dopustiti fizičko nasilje protiv neistomišljenika!


U posljednja tri mjeseca otkako je zadobio vlast, ali već barem godinu-dvije, HDZ želi nasilno svjetonazorski mijenjati društvo. Karamarko je sve lijepo objasnio što kani učiniti. Prije svega, ukinuti slobodu javnog govora. Mislilo se da je to Karamarkova predizborna ofanziva, ali onda se po njegovom osobnom imenovanju nekoliko ministara koji propagiraju totalitarne ideje, vidi da je Karamarko mislio i misli ozbiljno. 


– Provodi se »antikomunistički manifest« Tomislava Karamarka putem ministarstva kulture koje se pretvorilo u idejno-političku mašineriju i pritom se grubo krše prava slobode medija. Ukinuta je satirična emisija »Montirani proces« na HTV-u a vlast koja se nije u stanju suočiti s istinom kroz humor – jadna je vlast, rekla je ovog ponedjeljka, na konferenciji za novinare HNS-a, Nada Turina Đurić, saborska zastupnica i gradonačelnica Kraljevice. 


Kazala je i da ministar kulture Hasanbegović nije spreman na pravi način zaštititi »barda hrvatskog novinarstva« Antu Tomića te da se HNS odlučno protivi takvom ministrovom načinu komunikacije s javnošću koji, kako je rekla, zapravo podstiče one koji bi napadali novinare, medije ili bilo koga tko slobodno razmišlja. Nada se da sve to neće završiti onako kako su to kroz povijest radili Goebels i ekipa. Rekla je i da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović svojedobno loše reagirala kad je Pupovac rekao da manjine u Hrvatskoj treba zaštititi. Takve reakcije su za Turinu Đurić »dno dna« ili početak nečega što nitko u Hrvatskoj ne bi htio da bude naša budućnost. 


Alarmiranje građana


Eto tako smo dočekali i da političarka značajne opozicijske stranke izrazi vrlo jasne stavove o ugrožavaju manjina, novinara i medija.


Naime, ovih se mjeseci razvio osobito kulturnjački pokret otpora antiliberalnoj revoluciji koja je u toku, ali premalo se tome suprotstavljaju u glavnim opozicijskim strankama lijevog centra – SDP-u i HNS-u. 


Istina je, njihovi zastupnici su o desničarskoj reideologizaciji hrvatskog društva raspravljali u Hrvatskom saboru, no do ove izjave iz HNS-a nije bilo izravnih priopćenja ili izjava o bilo kojoj od ovih navedenih tema koje mjesecima brinu građane. 


Napad na Tomića i medije osudila je splitska stranka Pametno. U srijedu se o spajanju FF-a i KBF-a oglasio Forum mladih SDP-a. Pišu u priopćenju da višegodišnja nastojanja spajanja Filozofskog i Katoličko-bogoslovnog fakulteta dobivaju novi epilog – od vršenja pritisaka na studente, asistente i profesore Filozofskog fakulteta koja je rezultirala i krajnje neutemeljenim i proceduralno upitnim smjenjivanjem prodekanice Filozofskog fakulteta dr. Branke Galić do stavljanja studenata Filozofskog fakulteta u još nepovoljniji položaj na tržištu rada te da je poznato da neki studiji i kolegiji na Filozofskom fakultetu ne odgovaraju Kaptolu.


A zastupnik Stipe Petrina komentirao je da je »nezamislivo da Crkva danas spaja filozofiju sa svojim učenjem, a sjetimo se samo veljače daleke 1600. godine kada je upravo Crkva dala na lomaču spaliti istaknutog filozofa, matematičara i  astronoma Giordana Bruna«. 


SDP ili neka druga lijevo-liberalna stranka boji se možda kontraefekta, jer kod nas se nažalost sve prosuđuje populistički. No, SDP i koalicija Hrvatska raste na izborima je izjednačena s Domoljubnom koalicijom, iako je bila u ogromnom zaostatku samo nekoliko mjeseci prije izbora – baš zahvaljujući alarmiranju građana na totalitarne tendencije Karamarka i HDZ-a. Te bi stranke i danas trebale biti vrlo glasne i aktivne da ne potonemo u crnilo.