Antifašizam, doduše, još nije izgnan iz domaćeg javnog prostora. Međutim, tendencije u društvu su takve da antifašističke borce, narodnooslobodilački otpor i izvojevanu pobjedu u Drugom svjetskom ratu treba spominjati što je moguće manje. 

To se može ilustrirati s aktualnim društveno-političkim trenutkom, u kojem uglavnom nema puno sentimenta za sjećanja o tome da su se u ovo vrijeme 1945. godine vodile odlučujuće bitke za oslobođenje riječkog i opatijskog kraja od stravičnog terora fašističke i nacističke totalitarne ideologije koja je posebno okrutna upravo bila na ovim prostorima. Sloboda i ujedinjenje s maticom domovinom, Hrvatskom konačno su stigli 28. travnja,  to jest 3. maja, za što su u prvom redu zaslužni antifašistički odredi na čelu s maršalom Josipom Brozom Titom. No, to se sve češće prešućuje, relativizira i revidira. Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel ovih dana stoga upozorava: »Žalosno je kada 70. godina nakon svršetka Drugog svjetskog rata moramo objašnjavati ispočetka, tko je bio na pravoj, a tko na krivoj strani«.

Impresija je, štoviše, takva da se građani ove zemlje počinju sramiti ovih povijesnih istina, dok je zvijezda petokraka postala sotonizirani simbol velikosrpske agresije na Hrvatsku 1991. godine, pa se – općenito govoreći – 70. obljetnica oslobođenja hrvatskih gradova od okupacije odvija potiho, čak pada u niži razred društvenih relevantnosti.

Tvrtko Jakovina, pročelnik Odsjeka za povijest pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ocjenjuje da Rijeka, kao i mjesta u njezinom prstenu, te Opatija i Istra ipak ne pristupaju antifašističkim jubilejima s figom u džepu. Akademik i povjesničar Petar Strčić, također, drži da se u pojedinim krajevima Hrvatske ovoj obljetnici daje potreban dignitet, posebno ističe kvarnersko primorje, dok u drugim to ipak nije slučaj. 

Ova obljetnica, kaže nam ovaj akademik, zaslužuje kudikamo veći pijete, s obzirom na strašne razmjere zločina koji su počinjeni u vrijeme okupacije.      – Ovaj dio Hrvatske ne srami se svoje antifašističke povijesti. No, jesu li ove obljetnice na razini 70. godišnjice oslobođenja – to ne znam. Međutim, ja inače smatram da ne bismo trebali organizirati neke posebno velike proslave, ali zato moramo dobro znati što to obilježavamo, u čemu je važnost tih datuma i kako se oni interpretiraju u današnjem vremenu. Naime, više ne postoji strah o tome da će netko ponovo odijeliti Sušak od Rijeke, ali moramo jedno znati – da se 3. maj 1945. godine nekim slučajem nije dogodio, riječko područje sasvim sigurno u Hrvatskoj danas ne bi bilo. To su činjenice i svi oni koji u njih sumnjaju ili ne vjeruju, o povijesti ne znaju ništa. U tom smislu obilježavanje 70. godina od oslobođenja Rijeke i Opatije za svih nas važan je datum. A posebno bi važan trebao to biti datum za sve narodnjačke i nacionalističke politike u Hrvatskoj. 

Opširnije u današnjem prilogu Pogled