"Senzori" ne odustaju

Zaštitar izbacio dječaka sa senzornim poremećajima iz čekaonice; tata Slaven: Ispriku Jadrolinije prihvaćamo, tražimo djela!

Portal Novilist.hr

Slika prekršitelja apstraktnih propisa u čekaonici "Jadrolinije" :)

Slika prekršitelja apstraktnih propisa u čekaonici "Jadrolinije" :)

Hvala vam svima što ste bili moj vjetar koji je podignuo gigantske valove u luci Split i oštrim bičem udario po nečastivosti Jadrolinije i zaštitarske službe!, poručio je tata Slaven Vujić



Slaven Vujić je jedan običan tata i prijatelj djece koji je silom prilika privukao pažnju javnosti nakon što je sa svojim sinom Vitom doživio neugodnost u prostorijama agencije Jadrolinije u Splitu, nakon što je trogodišnjeg dječaka koji pati od senzornih poremećaja – izbacio zaštitar.


Lavina se pokrenula nakon što je Vujić na svom facebooku objavio status koji je u 23 sata dobio skoro 10 tisuća lajkova.


Neljudski tretman


S obzirom da se željezo kuje dok je vruće, uputio sam upravi Jadrolinije dopis koji dijelim s vama, uz sliku prekršitelja apstraktnih propisa u čekaonici “Jadrolinije”.




“Poštovani,


želim Vam skrenuti pozornost na jedno izuzetno loše iskustvo koje smo doživjeli moj 3-godišnji sin Vito i ja, u trajektnoj luci Split. Vito je dijete koje pati od senzornih poremećaja, ne govori i ima slabije razumijevanje. No očito, najslabije razumijevanje u ovom kontekstu imate vi kao kompanija, te vaši partneri iz trajektne luke Split.


Dana 27.06. u 13:15 sati, čekajući trajekt za Supetar u 14:30, Vito i ja smo zamoljeni od strane zaštitara da se udaljimo iz objekta jer Vito viče i penje se na stolicu. Pokušao sam gospodinu objasniti da Vito ne govori i da je to njegov oblik govora, te da mu smeta jako sunce, no naveo je da “njemu svašta smeta”. Pitao sam ga da li postoji nekakav prostor za igru u luci, on je rekao da idem na Bačvice. Unatoč sramotnom ponašanju djelatnika koji trebaju brinuti o sigurnosti imovine i ljudi, udaljio sam se sa sinom i izašao na sunce. Vito je motorički vrlo aktivno dijete, te sam cijelo vrijeme vodio brigu o njemu da se ne ozljedi, odnosno da ne pokupi kakvu zarazu s odvratno prljavih sjedećih mjesta na vanjskom dijelu zgrade. Moju nepažnju je iskoristio sakupljač boca koji je pokupio Vitovu punu bocu vode, na što su me upozorili drugi putnici. Pitao sam sakupljača da djetetu vrati vodu, no on je rekao da je to sad njegovo. S obzirom da je zaštitar bio udaljen svega 10-ak metara, odmah sam prijavio sakupljača boca, na što se zaštitar nasmijao i rekao da je to njihov “lokalni lik”. S obzirom da sam bio u pratnji djeteta s posebnim potrebama, nisam bio u mogućnosti boriti se za naša prava i odraditi posao koji spada u domenu bezobraznog i nekulturnog zaštitara. Udaljio sam se od prostora kako svom sinu ne bi priuštio dodatni stres i traumu, no čvrst u namjeri da stanem na kraj ovakvom ponašanju lučke uprave, zaštitarske tvrtke i vaše kompanije.


Spomenuti problem prijavio sam preko službenog emaila Jadrolinije, na koji sam dobio šturi i nepismeni odgovor, što potpuno odgovara licu vaše kompanije. Društveno odgovorno poslovanje je jedan simpatični slogan ispod kojeg se očito natiskaju menadžerski kadrovi vaše kompanije, u trenutku kad slavodobitno vraćaju društvu jedan promil onog što su mu uzeli. Niste vi jedini u tom licemjernom iskazu društvene solidarnosti, no s obzirom da ste se posebno “istaknuli” u slučaju mog sina, posvetiti ću se društvenom preodgoju vaše kompanije kako bi djeca s poteškoćama u razvoju bili dobrodošli putnici na vašim brodovima.


S obzirom na navedeno nećemo pregovarati kako ćete popraviti nastalu štetu; za to možemo dati ljudima da ocjene razinu vaše odgovornosti kroz javno informiranje, i(li) sudu da isto utvrdi kroz privatnu parnicu.


No, kako su naša djeca vrlo posebna, tako ću i ja biti posebno posvećen tome da vaša kompanija doživi njihovu posebnost. Prirediti ću vam puno topliji doček u istinsko društveno odgovorno poslovanje, odnosno toplo razumijevanje za drukčiju djecu, te ću vas pozvati neizostavno na sljedeće:


1. Javnu ispriku za Vita Vujića objavljenu na vašim web stranicama, po mogućnosti pisanu od strane pismene osobe2. Edukaciju o djeci s poteškoćama u razvoju, za djelatnike Jadrolinije u Splitu, te za zaštitarsku tvrtku i lučku upravu, a istu će odraditi udruga “Senzori” potpuno BESPLATNO3. Upostavu minimalnog prostora za boravak djece s poteškoćama u razvoju, u opremanju kojeg ćemo vam mi mali ljudi iz udruge “Senzori” pomoći ukoliko ste već probili svoje “društveno odgovorne” budžetiće4. Pismenu garanciju da ćete iskoristiti sve raspoložive mogućnosti da se izbjegne pljačkanje ljudi od strane sakupljača boca i perača prozora5. Pismenu garanciju da ćete od zaštitarske tvrtke tražiti da u prostorima za koje ste odgovorni, borave uredni i kulturni zaštitari, koji koriste hrvatski jezik umjesto neartikuliranih zvukova

Ukoliko ipak ustanovimo da vaše društveno odgovorno poslovanje je vrlo neodgovorno, poduzeti ću sve korake za zaštitu prava ne samo svog sina, nego sve djece koje zbog sramotnog ponašanja Jadrolinije, zaštitarske tvrtke i lučke uprave, proživljavaju diskriminatorni i neljudski tretman.


S poštovanjem,Slaven Vujić, Vitov otacPredsjednik udruge “Senzori” Zagreb”.

Pokušaj isprike broj 1


Vraćamo se malo na temu nemilog događaja u trajektnoj luci, kad smo izbačeni iz čekaonice na žegu, gdje je potom Vitu ukradena boca s vodom.


Na moju pritužbu oglasila se Jadrolinija:


“Poštovani,


najprije bismo se željeli ispričati u ime naše kompanije zbog svega što ste Vi i Vaš sin doživjeli prilikom boravka u trajektnoj luci u Splitu.Ponašanje zaštitara se ne može opravdati niti jednom riječju, jer nije primjereno niti prema kome, a pogotovo prema djetetu, nevezano uz to da li se radi o djetetu s poteskoćama ili ne, budući držimo da se ljudi ne mogu dijeliti na taj način, a razlika može biti samo u tome što neko dijete treba još malo više dodatne pažnje od onog drugog.Tvrtka o čijem zaposleniku je riječ upozorena je na njegovo ponašanje, te se nadamo da će poduzeti odgovarajuće mjere.”

Tata Slaven komentirao je: “Smiješno. Toliko ih je dirnuo ovaj slučaj da su sprčkali nekakav mejl samo da se smiri situacija. Ja se jesam povukao i nisam se ozbiljnije suprostavio zaštitaru i bocokradici jer nisam htio da mi sin gleda nemile scene (a sigurno bi bio vrlo neumjeren), no ne planiram tek tako proći preko toga. Ukoliko Jadrolinija i zaštitarska tvrtka ne izdaju javnu ispriku, razvaliti ću ih argumentirano i dovesti u pitanje kvalitetu čitavog poslovanja u toj zgradi. Sigurno na bahatom zaštitaru i ukradenoj boci nije završio rat u luci. Ovdje se ne radi o mojoj osveti i Vitu, već konkretnom popravku društva koje je dozvolilo ovakvo ponašanje. Od Vita su krenuli Senzori, a sad će krenuti i promjena okruženja. Bakteriju u tijelu je teško riješiti, no čim ste promijenili kiselost njenog okruženja, ograničili ste njeno djelovanje. A ovo je sve je ništa drugo nego društvena bakterija, otrov”.


Isprika za Vita i Slavena Vujića


Tijekom utorka na stranicama Jadrolinije objavljena je još jedna isprika: “Ovim putem najdublje se ispričavamo gospodinu Slavenu Vujiću i njegovom sinu Vitu zbog nemilog događaja i neugodnosti koje su doživjeli u prostorijama agencije Jadrolinije u Splitu kao i u splitskoj trajektnoj luci u subotu, 27. lipnja 2015. godine.


Temeljne vrijednosti Jadrolinije podrazumijevaju da svaki naš putnik ima ime i prezime te da maksimalna briga o istome rezultira zadovoljstvom svakog pojedinca. Iz Vašeg dopisa iščitava se kako je zaštitar, čija tvrtka obavlja zaštitarske poslove u prostorijama naše agencije u Splitu, prvi u nizu koji iste vrijednosti ne dijeli. Stoga čvrsto osuđujemo neugodno postupanje te odgovorno tvrdimo kako ćemo poduzeti sve kako se ovakav, ili u najmanju ruku sličan, događaj ne bi ponovio. Jadrolinija se obvezuje kako će poduzeti daljnje akcije i prijedloge prema Lučkoj upravi Split i zaštitarskoj tvrtki u smislu unapređenja brige za svakog putnika Jadrolinije i gosta trajektne luke Split. Također, prema Vašem naputku, Jadrolinija će razraditi prijedlog prema Lučkoj upravi Split kako bismo djeci, a naročito onoj s poteškoćama u razvoju, osigurali primjeren prostor za boravak za vrijeme čekanja na brodski prijevoz. Jadrolinija će financijski osigurati realizaciju projekta, a u suradnji s Udrugom „Senzori“ održat će edukacije za djelatnike Agencije u Splitu o radu s djecom s poteškoćama u razvoju. Isto apeliramo i na zaštitarsku tvrtku i djelatnike Lučke uprave Split.


Uz javnu ispriku, koristimo ovu priliku da ukažemo na hvalevrijedne aktivnosti Udruge „Senzori” u čijem je fokusu rad s djecom koja pate od senzornih poremećaja te savjetovanje roditelja u cilju postizanja stimulativnog i sretnog životnog okruženja za male „senzorce”.


Svaka pohvala putnika motiv nam je da budemo bolji, a primjedba i kritika poput ove, dobrodošla kako bismo mogli detektirati probleme i unaprijediti uslugu. Na tome, iskreno hvala gospodinu Vujiću, te još jednom, najdublje isprike u ime svih djelatnika Jadrolinije.


Jadrolinija Rijeka”.


Na kraju dana


“Postajem svjestan da sreća ne ovisi o tome kako me vanjski svijet tretira, nego o mojim izborima koje sam činim. Snaga vjetra ne određuje put kojim se ide, nego to odlučuju jedra. Trebam prestati čekati da mi se nešto dogodi i početi činiti da se stvari događaju.”


Citat koji je danas stigao do mene i koji dobro opisuje onako kako se osjećam! Hvala vam svima što ste bili moj vjetar koji je podignuo gigantske valove u luci Split i oštrim bičem udario po nečastivosti Jadrolinije i zaštitarske službe! 


Misao, riječ, djelo. Tako mora biti. Dakle, danas Jadrolinija i njeni kompanjoni misle na nas i poklanjaju nam riječi kroz javne isprike. Prihvaćam to, no djela ne smiju izostati. Djela me zanimaju i neću odustati dok Senzori ne provedu edukaciju za djelatnike Jadrolinije i tvrtke koja tolerira bahatost, neukost, neurednost i neartikuliranost svog zaštitara. Ne želim dotičnom gospodinu otkaz jer je moguće i on nečiji otac, ali želim mu da čuva mrtvu prirodu dok u njemu ne oživi duh.


Jamčim vam svima da će djeca u trajektnoj luci Split dobiti tretman kakav zaslužuju, a posebno djeca s poteškoćama. Osobno ću doći u Split kad budemo radili taj prostor i ponosno u majici Senzora posložiti mjesto gdje će mališani imati ugodnije uspomene s putovanja!


Ono što me najviše raduje jest SILA koju smo prizvali. Možda sam jurišao sam na vjetrenjače, ali ne osjećam se nimalo sam. Napunili ste me energijom i vjerom u ljude, a ja se nadam da sam i ja vas inspirirao dovoljno da zajedno nastupimo u borbi protiv otrova koji je paralizirao i demonizirao cijelo naše društvo. Nije stvar Jadrolinije samo, djeca s poteškoćama imaju svakodnevne probleme na različitim mjestima i ja ću dati sve od sebe da se smanji broj voćki koje daju loše plodove i da se posadi novo društveno sjeme koje u svojoj jezgri nosi ljubav i prijateljstvo.


Moj Vito nije žrtva, niti je dijete koje treba povlašten tretman. On je drukčiji i ja sam ponosan na to. Njegova snaga je kroz moj krvotok izašla prema svima vama i ujedinila nas u općem dobru. On je moj križ, moj blagoslov, moja ljubav nebeska. Njegovi senzori su zatvoreni za otrov današnjeg društva, a samim time u njemu egzistira vrelo životne esencije u kojem se kupam svaki dan. Vito me čini najsretnijim čovjekom na svijetu!


Nitko ne planira u životu imati dijete s poteškoćama. Nije se lako s time suočiti jer to nije život koji si planirao imati. Želiš ljubav sina na tebi jasne načine, želiš čuti “tata”, želiš zagrljaj, želiš ga učiti o životu. Treba puno vremena da shvatiš kako je to sve i tebi dostupno, samo na drukčije načine. Shvatiš da on voli na svoj način, da je njegov “tata” nečujan i prodoran, da uči stvari na drukčije načine. Da bi to sve prihvatio, trebaš promijeniti čovjeka u sebi. Trebaš voljeti i vjerovati.


Udruga Senzori nisu samo puko terapijsko mjesto za pomoć djeci. Senzori su ljubav. Senzori su vjera. I Senzori će uvijek biti među djecom i njihovim obiteljima, dati im ljubav i podršku. Sve to je moguće i bez EU projekata i potpora gradova i ministarstava. Jedino što sam ja na Facebooku dao je iskrena ljubav prema mom sinu. Kad vidite znak Senzora u vašem gradu znati ćete da se tu nastanila ljubav prema djeci i prijateljstvo sa svim obiteljima koje trebaju pomoć. Ne trebamo zla oružja za borbu protiv zla i nerezaumijevanja. Dovoljni su otvoreno srce i topla riječ.


Idemo dalje prijatelji moji! Od danas nadalje ćemo zajedno raditi na boljoj budućnosti djece u Hrvatskoj. Ovo je trenutak kad se borimo uz vjeru i srce junačko! Hvala Jadroliniji i Lučkoj upravi na isprici, prihvaćamo je no tražimo DJELA!!!”, napisao je Slaven Vujić.