Foto D. Kovačević
Nataša Jovičić izjavila je kako bi spomenik mogao biti podignut već iduće godine 27. siječnja 2016. na dan oslobođenja Auschwitza, no službenih potvrda zasad nema
Najava gradnje spomenika žrtvama Holokausta u Zagrebu, koju je nedavno iznijela Nataša Jovičić, ravnateljica Spomen područja Jasenovac i posebna savjetnica predsjednice Republike za pitanja Holokausta, iznenadila je predstavnike zagrebačke židovske zajednice te – kako kaže predsjednik Židovske općine Zagreb Ognjen Kraus – »otvorila mnoga pitanja«.
U tjedniku Globus od 8. svibnja Nataša Jovičić izjavila je kako bi spomenik žrtvama Holokausta, ako sve bude prema planu, »mogao biti podignut u Zagrebu već iduće godine, najbolje bi bilo 27. siječnja 2016., na dan oslobođenja Auschwitza«. Optimizam je potkrijepila uvjerenjem kako će cijeli projekt podržati predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović: »Predsjednica bi to mogla jako povući, ona ima osjetljivost za to, i mislim da je dobro da baš ona to pokrene«, kazala je Jovičić.
Izgradnja spomenika žrtvama Holokausta u Zagrebu nije nova zamisao. Novinarka i glasnogovornica zagrebačke Židovske vjerske zajednice Bet Israel, Jasminka Domaš, podsjeća kako je prošle godine osobno pokrenula njezinu konkretizaciju. »U vrijeme prošlogodišnjeg obilježavanja dana oslobođenja Auschwitza, u Saboru sam intenzivno pokrenula razgovore o podizanju spomenika žrtvama Holokausta. U dogovoru sa židovskom zajednicom Bet Israel, više smo puta razgovarali s gradonačelnikom Zagreba Milanom Bandićem i njegovim suradnicima. U dogovore smo kanili uključiti i predstavnike Židovske općine Zagreb. S gradskim vlastima postignuti su i neki dogovori, predložili smo i lokacije, ali je sve zaustavljeno uhićenjem gradonačelnika i njegovih suradnika. Uvjerena sam da je moralna dužnost Zagreba podignuti spomenik žrtvama Holokausta, kakav odavno imaju gradovi poput Berlina, Beča i Budimpešte«, kazala je Domaš za naš list.
Bez potvrde
U Globusu, zamisao o gradnji spomenika Nataša Jovičić pripisala je sebi. »Ja sam to predlagala više puta, pisala sam pismo i bivšoj ministrici kulture Andrei Zlatar Violić, predloživši joj da se spomenik žrtvama Holokausta podigne već ove godine, u kojoj slavimo 70. obljetnicu pobjede nad fašizmom. Ona je to odobrila, ali se postavilo pitanje sredstava…«. U Ministarstvu kulture, međutim, o gradnji spomenika ne znaju ništa, premda je Nataša Jovičić ustvrdila kako će »Ministarstvo kulture zasigurno provesti proceduru«. »Možda je neprecizno preneseno. Ministarstvo kulture nema nikakvu službenu informaciju o toj inicijativi. Ministarstvo ne gradi spomenike, a proceduru može provesti tek ako inicijativa dođe od lokalne zajednice. Od Grada Zagreba ništa slično nismo dobili«, objasnili su u ministarstvu za naš list.
Ni u uredu predsjednice Republike nismo uspjeli dobiti potvrdu da Kolinda Grabar-Kitarović podržava gradnju spomenika žrtvama Holokausta u Zagrebu. Jasminka Domaš, koja je prošle godine sa zagrebačkim čelnicima uznapredovala u razgovorima o gradnji, upozorava da spomenik žrtvama Holokausta, koji označava prvenstveno genocid nad Židovima u Drugome svjetskom ratu, u Zagrebu ne bi smio prešućivati ostale žrtve ustaškog režima. »Građanima, a naročito mladima, on bi morao govoriti o strahovitim posljedicama ideologije uništenja koju je provodila NDH. Morao bi dati do znanja da je u NDH ubijeno trideset tisuća Židova, ali i tristo tisuća Srba te golem broj Roma i pripadnika drugih nacionalnosti«.
»Manjinske zajednice koje su u NDH strašno stradale trebaju voditi računa ne samo o sebi, nego i o drugima i uzajamno, dok je dužnost većinske nacije da brine o svima njima zajedno«, kaže Domaš.
Gradnja sinagoge
Ovakva iznenadna najava gradnje spomenika žrtvama Holokausta izazvala je stanovito iznenađenje među zagrebačkim Židovima. U Zagrebu se, naime, već godinama vode rasprave o gradnji nove sinagoge, na mjestu židovskoga hrama u Praškoj 6, koji su ustaše srušile 1942. Sinagoga u Praškoj izgrađena je 1866. prema nacrtu arhitekta Franje Kleina, a posvećena godinu kasnije.
Predsjednik Židovske općine Zagreb, Ognjen Kraus, kazao je za naš list kako »ništa ne zna« o inicijativi iznesenoj u Globusu. »Ne želim spekulirati čija je to inicijativa, ali o njoj, kao predsjednik Židovske općine Zagreb, ne znam ništa. Takav je spomenik trebalo davno izgraditi, jer slična memorijalna mjesta postoje u svim europskim kulturnim zemljama. U Hrvatskoj se čak radi o specifikumu, jer su žrtve ubijene prvenstveno zbog ustaškog terora. Otvara se mnogo pitanja, ali na njih treba odgovoriti država i vlast, a ne Spomen područje Jasenovac. No, o detaljima će se moći govoriti kad doznamo nešto službeno«, kazao nam je Ognjen Kraus. Nataša Jovičić također drži kako »spomenik stradalima u Holokaustu mora podignuti država, a ne zajednica Židova. To nije interno pitanje Židova, to je obveza svih nas koji živimo u ovoj zemlji«.
Monumentalna i izražajna, unaprijedila je i modernizirala središte Zagreba, simbolizirajući važnu židovske zajednice u javnome životu grada onog vremena. Arhitektonski modelirana prema najvećoj sinagogi u Beču, onoj u četvrti Leopoldstadt, bila je jedan od najistaknutijih hramova židovstva u jugoistočnoj Europi, i tipičan primjer srednjeeuropskih sinagoga, poput onih u Pragu, Krakovu, Kijevu i Bukureštu. U listopadu 1941., ustaški gradonačelnik Ivan Werner zapovijedio je njezino rušenje, jer da se ne uklapa u prostorni plan grada Zagreba. Rušena je ciglu po ciglu, uz obrazloženje da se žele poštedjeti susjedne zgrade. Razaranje je počelo 10. listopada, pomno je fotografirano i pokazivano na izložbama u nekoliko gradova, te dovršeno u travnju 1942. Na mjestu sinagoge danas je parkiralište.
Otkad su 2006. vlada Ive Sanadera i zagrebačka gradska uprava službeno pokrenule inicijativu za gradnjom nove sinagoge na izvornome mjestu, u krugovima zagrebačkih Židova implicitno se podrazumijevalo da će nova sinagoga biti, uz ostalo, i neka vrst spomenika žrtvama Holokausta, jer će simbolizirati obnovu i uzdizanje židovske zajednice u Zagrebu. Premda se dvije zagrebačke židovske zajednice ne mogu složiti treba li sinagogu graditi faksimilno ili ne, postoji prešutno uvjerenje kako će novi hram istodobno biti neka vrst spomenika žrtvama Holokausta. Premda je Jasminka Domaš iz Židovske vjerske zajednice Bet Israel prošle godine pokrenula inicijativu za gradnjom spomenika žrtvama Holokausta, gradnja nove sinagoge u Praškoj bio bi ključan i najvažniji simbolički gest kojim bi hrvatsko društvo židovskoj zajednici priznalo i vratilo njezin važno mjesto u javnome životu Hrvatske.
Uskoro će se navršiti trideset godina otkako se u Zagrebu i Hrvatskoj raspravlja o gradnji nove sinagoge u Praškoj ulici. Samo naizgled neobično, zamisao o tome prvi je put iznesena u Glasu koncila, u kojemu je Smiljan Paraga, zagrebački odvjetnik, katolički vjernik i otac pravaškog političara Dobroslava, 1986. napisao tekst s idejom da na mjestu srušene valja izgraditi novu sinagogu. Židovska općina Zagreb, kojom je tada predsjedao Slavko Goldstein, službeno je raspravila i prihvatila Paraginu ideju, a vijest o tome, posredstvom Chrisa Cviića, dopisnika iz jugoistočne Europe, objavio je i britanski The Economist. Od tada se mnogo raspravljalo, ali ništa konkretno nije učinjeno, jer je teren u Praškoj još uvijek asfaltirana ledina. Čeka li slična sudbina i najnoviju inicijativu Nataše Jovičić?
