Ispada da je Zakon donesen zbog bivšeg premijera, a bivši predsjednik Ivo Josipović, koji ima najviše zasluga za donošenje Zakona, koji ukida zastaru za djela počinjena od početka Domovinskog rata do 15. siječnja 1998. kaže: nedostaje politička volja, a što vrijeme više odmiče, to je teže očekivati da će se ostvariti pravda
Prije točno četiri godine Sabor je izglasao Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije. Tim je Zakonom, za koji najveće zasluge ima tadašnji predsjednik države Ivo Josipović, ukinuta zastara za određena kaznena djela počinjena u razdoblju od početka Domovinskog rata do 15. siječnja 1998. kad se i službeno označava kraj mirne reintegracije Hrvatske.
Donošenjem tog Zakona građanima se obećala pravednost i nada kako će se pred lice pravde privesti oni koji su u vrijeme rata i poslijeratnog razdoblja na razne načine pljačkali, dok se doslovno ginulo. Poručeno je da ratni profiteri neće mirno spavati: kako oni koji su u pretvorbi i privatizaciji za sitne novce, preko političkih veza i podmićivanja preuzimali velike firme, tako i oni koji su sklapali štetne ugovore i zloupotrebljavali položaje i ovlasti.
Stupanjem Zakona na snagu poslana je poruka da je ruka pravde spora, ali dostižna, koliko god pravo i pravda prečesto nemaju dodirnih točaka. Samo 1500 dana poslije, može se zaključiti da su od velikih riječi i još većih očekivanja, ostala samo obećanja. U mrežu tog Zakona zaplela se samo jedna zaista velika riba – bivši premijer i šef HDZ-a Ivo Sanader.
Miljević: Perfektna stvar, ali…
Zbog premijerove usamljenosti u njegovoj primjeni, kolokvijalno je nazvan lex Sanader. S takvom se ocjenom slaže i zagrebački odvjetnik Veljko Miljević.
– Posprdno, taj se Zakon doista može nazvati lex Sanader. Praktički, što se primjene tiče, on je mrtvo slovo na papiru. Nije donesen zbog Ive Sanadera, jer je tada, kao premijer, čvrsto držao vlast. No kad se pružila prilika, tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić sve je raspoložive resurse fokusirao na Sanadera.
Njegov nasljednik Mladen Cvitan sada pak jedva pokriva aktivne predmete i ono na što ga javnost prisili. Za nešto više, za bolju primjenu Zakona, prije svega treba imati stručne kadrove. DORH, međutim, to nema i zato je upitno može li obraditi slučajeve otprije, recimo, dvadesetak godina. Unatoč svemu, Zakon i ovakav kakav je, perfektna je stvar. Predstavlja precizan katalog kaznenih djela za koja nema zastare. Njegovo je donošenje možda i jedini, a svakako najveći pozitivni doprinos bivšeg predsjednika Ive Josipovića javnom interesu u Hrvatskoj, zaključio je odvjetnik Miljević.
Bivši predsjednik Ivo Josipović kaže da je taj Zakon neposredna posljedica promjene Ustava koja je učinjena na njegovu inicijativu. Upitali smo ga koliko je, četiri godine nakon njegovog donošenja, zadovoljan primjenom tog Zakona te je li on ispunio svoju svhu.
Josipović: Nedostatak političke volje
– Iako su obje velike stranke u početku bile protiv te izmjene Ustava, promjena je ipak prihvaćena, s obzirom na to da su dolazili izbori, a medijski je pritisak bio jak. Promjena Ustava i Zakon ispunili su svrhu jer omogućavaju kazneni progon širokog kruga kriminala iz doba kada su mnogi svoju pohlepu i kriminal maskirali u domoljublje i navodnu transformaciju iz socijalističkog u kapitalistički sustav.
Zadnji podaci koje sam imao govore o tome da je sedamdesetak osoba procesuirano uz primjenu ovog zakona, a koliko znam, u pripremi su i još neki ‘veliki’ postupci. Ali, ako me pitate jesu li tijela nadzora i kaznenog progona iskoristila sve mogućnosti koje Ustav i Zakon pružaju, moj je odgovor da nisu. Uostalom, postoji i izvješće Državne revizije o pretvorbi i privatizaciji u kojem postoje potvrde o mnogim nezakonitostima.
Opširnije u tiskanom izdanju
