Kraj TOZ-a

Zadnja smjena napustila Tvornicu olovaka Zagreb: U stečaj gurnuti zbog vrijednog zemljišta?

Ladislav Tomičić

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Ostaje sićušna nada da će 30. rujna vjerovnici odlučiti da tradicija proizvodnje  olovaka u Zagrebu neće biti prekinuta, no u to ne vjeruje nitko.  Po svemu sudeći, generacije koje dolaze neće učiti pisati TOZ-ovim olovkama, kao što su njima  propisale generacije koje pamte sretnije dane zagrebačke industrije



ZAGREB  Zadnja smjena TOZ-ovaca napustila je jučer tvornički krug, istekao im je otkazni rok. Istekao je rok Tvornici olovaka Zagreb, osnovanoj 1937. godine pa će njeni pogoni po svemu sudeći nestati s lica zemlje.


Ostaje, doduše, sićušna nada da će 30. rujna vjerovnici odlučiti da tradicija proizvodnje olovaka u Zagrebu neće biti prekinuta, da će iz TOZ-a i dalje izlaziti olovke, bojice, flomasteri i drugi arsotiman po kojem je desetljećima tvornica bila prepoznatljiva, ali u takav rasplet događaja ne vjeruje nitko.


Vesele karmine


Najmanje u to vjeruju radnice i radnici koji su jučer prošli kroz tvorničku kapiju s vrećicama u rukama. Po svemu sudeći, generacije koje dolaze neće učiti pisati TOZ-ovim olovkama, kao što su njima propisale generacije koje  pamte sretnije dane zagrebačke industrije.




TOZ je u stečaj gurnut zbog 1,2 milijuna kuna, a vjerovnici su mu – prema dokumentaciji tvrtke iz 2013. godine –  tri banke (Zagrebačka, OTP i Partner banka), zatim  Grad Zagreb, Gradska plinara i »ostali«. Radnike iz posljednje TOZ-ove smjene zatekli smo ispred jednog od pogona, uz kolače, pivo, sokove i roštilj. Bila je to scena kakvu nismo očekivali. Šalili su se sa sudbinom tvornice i svojom sudbinom, grlili se i opraštali.


– Direktore, pozdravljam te. Nećemo se više vidjeti, govori čovjek u plavom trlišu direktoru prodaje, stanovitom Vujoviću. Radnice nas nude sokom i kolačima. Kažu da se nemamo čemu čuditi, da ne očekujemo od njih valjda da plaču.


– Mi danas imamo vesele karmine, a vi – gdje ste vi novinari bili ranije, pitaju nas. Nemamo odgovor koji bi nam išao u prilog, nego posramljeni mijenjamo temu, pitajući ih za buduće planove.


Slika na stolu


– Planove? Gdje? U Hrvatskoj? Ma hajte molim vas. Stuttgart, Njemačka, Deutschland, odgovara nam Višnja Matošević, koja je u TOZ-u, na proizvodnji tempera, vodenih boja i plastelina, radila pune 32 godine.


Zatim nam objašnjava da radnici za stečaj TOZ-a nisu znali sve do dana kad je proglašen.


– Dva dana prije nego što će proglasiti stečaj nama su na sastanku s Upravom rekli da stečaja neće biti. A sad, kao što vidite, gotovi smo. Otkaze smo dobili već sa stečajem, 16. srpnja. Bez posla je ostalo četrdesetak ljudi. Polovica će ostati još mjesec dana, samo da završi robu. Radit će za minimalac, govori nam jedna od radnica u plavom trlišu, s prepoznatljivim logom TOZ-a na prsima. Netko sa strane u isto vrijeme dobacuje: »Opljačkani smo. Mi smo opljačkani i napišite to.«


Svi radnici i radnice redom uvjereni su da je TOZ gurnut u stečaj zbog zemljišta koje posjeduje. U pitanju je oko 60 tisuća metara kvadratnih na području Gornjeg Vrapča, zagrebačkog kvarta koji se oslanja na šumovite obronke Medvednice. Jedan od radnika nam otkriva da u uredu direktora stoji uokviren nacrt koji pokazuje kako bi u budućnosti trebalo izgledati područje na kojem se nalazi TOZ.


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Novog lista…