Predstavnici veledrogerija sutra od ministra zdravstva Milana Kujundžića očekuju konkretan odgovor na pitanje o isplati dospjelog duga od 750 milijuna kuna za lijekove i medicinski materijal. Toliko im je, kažu, potrebno da bi preživjeli iduća četiri mjeseca. U protivnom, bolnice mogu očekivati da im neki od proizvođača lijekova obustavi isporuku, i to u jeku turističke sezone. U veledrogerijama su ljuti na Kujundžića: od 200 milijuna kuna, koliko je Vlada odvojila za isplatu dijela duga, nisu dobili ništa jer su bolnice tim novcem isplatile regres.

– Stanje je katastrofalno. Očekujemo brzo rješenje, teško da možemo čekati još mjesec dana. Ovdje se netko igra pacijentima – poručuje Jasminko Herceg, predsjednik Udruženja veledrogerija.

Urušavanje sustava 

Stanje u zdravstvu je na rubu održivosti: dug je nesposobnošću vlasti narastao do osam milijardi kuna, bolnice su pred blokadom isporuke lijekova, na liste čekanja upisano je gotovo 800.000 pacijenata, a liječnici napuštaju zemlju. U zadnje dvije godine HDZ-ove vladavine na reformama zdravstvenog sustava nije učinjeno ništa, pa ono iz mjeseca u mjesec, s uvijek novih 50-ak milijuna kuna duga, kontinuirano klizi prema dnu. Prava reforma zdravstvenog sustava nije ni počela: donose se populističke mjere i ignoriraju stvarni problemi, a ako se nešto iz temelja ne promijeni, hrvatski zdravstveni sustav će se kroz koju godinu urušiti, upozorili su ovih dana bolnički liječnici. Oni će, zajedno s pacijentima, prvi osjetiti posljedice manjka novca na bolničkim računima ako u pitanje dođe isporuka lijekova, igala, sterilnih gaza…

Razlozi su poznati: potrošnja u zdravstvu nadmašuje prihode, a na vidiku nema reforme koje bi zdravstveni sustav učinile efikasnijim, racionalnijim i sposobnijim plaćati vlastite račune. Bez ozbiljne reforme, ni plan ministra Kujundžića o povećanju prihoda neće spasiti sustav jer se u njega, ako bude funkcionirao kao dosad, milijune kuna može ubacivati kao u vreću bez dna. Više od dodatnog prihoda, hrvatskom zdravstvu danas treba dobar upravitelj.

Skuplje dopunsko 

Ministar zdravstva Milan Kujundžić vrlo je dobro razradio metode kojima bi se zdravstvena blagajna mogla dodatno puniti, dok je reformske mjere za racionalnije trošenje zdravstvene kune sveo na minimum. Kad je riječ o punjenju zdravstvenog proračuna, na stolu je nekoliko opcija: dodatni porez na cigarete, alkohol, slatkiše, gorivo, cestarine, čime bi se po nekim računicama godišnje moglo ubrati više od milijardu kuna.

Drugo je povećanje cijene dopunskog osiguranja, gdje bi se u slučaju da postojeća cijena mjesečne police DZO-a sa 70 kuna poskupi na 100 kuna, dakle za 50-ak posto, godišnji prihod, uz uvjet da se zadrži broj od 2,5 milijuna dopunskih osiguranika, povećao za oko 900 milijuna kuna. Treći je model dodatno zdravstveno osiguranje, što je zapravo pandan Nakićevom nadstandardu.

Uvođenje dodatnog zdravstvenog osiguranja značilo bi da će ambulante i bolnice pacijentima dubljeg džepa pružiti više nego ostalima, na primjer zasebnu sobu ili apartman, liječnika po želji, kvalitetniji umjetni kuk… S koliko bi se tu dodatnog novca moglo računati, teško je reći jer ovisi o ponudi i potražnji na zdravstvenom tržištu. Moguće je, naime, da viša cijena dopunskog osiguranja HZZO-a osiguranike otjera privatnim osiguravateljima, a da se pacijenti dubljeg džepa ipak odluče ugraditi bolji kuk u privatnoj bolnici, gdje im je apartman ionako osiguran. Po nekima, pogodovanje privatnom sektoru i jest cilj aktualnog ministra i njegovih mjera. Ministar je najavio i mogućnost primjene imovinskog cenzusa u zdravstvu, što bi značilo dodatno namicanje zdravstvenog prihoda od, primjerice, obrtnika ili poduzetnika koji za zdravstveni doprinos plaćaju minimalni iznos.

Gorući problem

Reforma kojom se Kujundžić namjerava obračunati s neefikasnim javnim zdravstvom skromna je, a svodi se na razrađivanje poteza koje su pripremali njegovi prethodnici. Tako priprema objedinjenu nabavu kojom će smanjiti cijene lijekova i ugradbenog materijala i uštedjeti oko pola milijarde kuna godišnje, a funkcionalnim spajanjem bliskih bolnica, čemu se lokalne vlasti opiru, mogao bi uprihodovati dodatnih 360 milijuna kuna. To su zapravo i jedine mjere uštede, dok su prioritetne liste čekanja i financijsko stimuliranje kvalitetnih liječnika usmjerene ublažavanju gorućih problema zdravstva: predugog čekanja na pregled i odlaska liječnika u inozemstvo.

Na listama čekanja HZZO-a danas je oko 800.000 pacijenata. Njih 10.000 upisano je na liste čekanja za magnetsku rezonancu, na koju pacijenti čekaju dulje od godinu dana. Najdulje se čeka na MR mozga, prosječnih 317 dana, ili čak 378 dana ako pregled uključuje angiografiju. Na listi je oko 3.000 pacijenata. CT mozga može se snimiti nešto brže, u prosjeku za tri mjeseca, a na listi je 6,5 tisuća pacijenata. U porastu su i liste čekanja za druge pretrage, pa se tako na ultrazvuk srca u prosjeku čeka 190 dana, a na listi je 6.500 pacijenata. Ultrazvuk dojke još je teže dočekati: 6,5 tisuća pacijentica ne može do te pretrage, na koju će u prosjeku čekati čak 220 dana, dulje od sedam mjeseci! Gotovo 10.000 pacijenata čeka na UZV abdomena, a na red će u prosjeku doći za pet mjeseci. Situacija nije ništa bolja ni za ultrazvučni pregled štitnjače, na koji prosječnih 199 dana čeka 3.300 pacijenata. Ove se brojke, da stvar bude gora, odnose samo na pacijente koji pretragu obavljaju prvi put, da bi im se postavila dijagnoza.

Konkretni koraci 

Predugo se čeka i na prve preglede specijalista. Do kardiologa se dođe u prosjeku za pet mjeseci, na prvi pregled internista za tri mjeseca, a mjesecima na pristup liječniku čekaju i djeca s alergijama – prosječnih 135 dana. O tome kakav je pristup onkoloških bolesnika medicinskoj skrbi nakon ukidanja programa 72 sata, najbolje govori podatak da se na prvi(!) pregled kod ginekološkog onkologa čeka prosječnih 138 dana ili više od četiri mjeseca, a na prvi pregled onkologa internista prosječnih 77 dana. Na obje je liste upisano ukupno 670 pacijenata. I prosjek čekanja na prvi pregled glaukoma, očne bolesti koja vodi gubitku vida, iznosi nevjerojatnih 312 dana, a pregled čeka 3.700 osoba.

Na manjkavost Kujundžićeve politike upozorava Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu (KUZ).

– Većina prijedloga za pokriće manjka novca u zdravstvu ponovno ide na teret građana, povećanjem cijene dopunskog zdravstvenog osiguranja i uvođenjem dodatnog zdravstvenog osguranja. Do sada nismo čuli ni jedan prijedlog kako racionalizirati troškove, iako i liječnici i zdravstvena administracija stalno spominju nepotrebne pretrage, pretjerano propisivanje lijekova i slično. Ne znamo koliko je bolničkih odjela i koliko liječnika koji obave neku pretragu ili zahvat dva, tri puta tjedno – navodi Belina, kojega osim manjka liječnika zanima i koliko njih uopće nije optimalno iskorišteno na radnom mjestu.

Iz KUZ-a od zdravstvene administracije traže konkretne korake koji po njima vode efikasnijem zdravstvu za manje novca: formiranje »zdravog fonda« gdje će se iz poreza na nezdravu hranu, duhan i alkohol skupljati novac za zdravstvenu zaštitu građana, privlačenje novih osiguranika u dopunsko osiguranje HZZO-a, izradu smjernica liječenja da se smanji broj nepotrebnih pretraga i lijekova, širenje mreže zdravstvenih ustanova na privatne poliklinike, formiranje osnovne zdravstvene košarice, uključivanje građana u monitoring trošenja novca iz zdravstvene blagajne, razvoj kliničkih istraživanja, formiranje Registra ishoda liječenja…

– Trenutno smo svi kao pacijenti stavljeni u potpuno pasivnu ulogu nekoga tko uzme uputnicu u točki A i dostavi je u točku B, a cijelu priču plaća »netko drugi«. U toj situaciji, ne znam tko nas ima pravo pozivati na odgovornost – poručuje Belina.