Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 19° 1
Sutra: 23° 26° 1
24. svibnja 2018.
Hoće li HDZ odgovoriti?

ZATEGNUTO U VRHU VLASTI Analitičari: 'Predsjednica kritizira Vladu, ali rješenja - ne nudi'

Foto Sanjin Strukić / PIXSELL
Foto Sanjin Strukić / PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 23. travanj 2018. u 7:08 2018-04-23T07:08:44+02:00

Predsjednica u osnovi jest u pravu i što se tiče katastrofalne demografske situacije i što se tiče neprovođenja reformi, ali je li ona baš prava osoba koja treba prozivati Vladu

Predsjednica Republike, Kolinda Grabar Kitarović ovog je tjedna ponovo snažno kritizirala Vladu, ovoga puta zbog demografije, ali je sada dobila i odgovor nadležne ministrice. Očito je da je u vrhu HDZ-a odlučeno da se više ne može samo tako trpjeti predsjedničine kritike pa je ministrica Nada Murganić neočekivano uzvratila šefici države.

Prije par tjedana predsjednica i premijer Andrej Plenković ušli su u prilično tvrdu javnu polemiku oko poraznog izvješća Europske komisije o provođenju gospodarskih reformi u Hrvatskoj. Iz onoga što se moglo zaključiti na osnovi izjava naših sugovornika, predsjednica u osnovi jest u pravu i što se tiče katastrofalne demografske situacije i što se tiče neprovođenja reformi, ali ona nije baš prava osoba koja bi trebala prozivati. I to kako zbog činjenice da po Ustavu nema nikakve ovlasti za ta područja, samim time i odgovornosti, tako i zbog toga što su i njeni pokušaji davanja prijedloga na tim područjima neslavno završili.

Profesor Stjepan Šterc smatra da je predsjednica potpuno u pravu kada kritizira Vladu da ne rješava dovoljno dobro demografske probleme Hrvatske.

Josipović: Vlada premijerke Kosor me željela opozvati

Ivo Josipović kaže da se i tijekom svog mandata kao predsjednik Republike također susretao s »bombastičnim naslovima o sukobima s Vladom, kako onom gospođe Kosor, tako i onom Zorana Milanovića«.

– I tu je, najčešće bilo riječi o tome da sam konstatirao neki poznati problem, a da su mediji od toga napravili maltene rat mene i Vlade. Za sada mogu reći da su te vrste praktično svi navodni sukobi predsjednice Grabar Kitarović i Vlade. Naprosto bura u čaši vode koja u medijima postaje oluja. Ja sam, uz brojne takve kvazi sukobe, imao i nekoliko zaista velikih neslaganja s vladama. Prvi je sukob bio s vladom gospođe Kosor vezano na vanjske odnose, susrete s predsjednikom Tadićem te posebno, onaj moj odlazak u BiH i govor u Parlamentarnoj skupštini BiH. Sjetite se, na taj govor u kojemu sam kritički govorio o dotadašnjoj politici Hrvatske prema BiH, Vlada je sazivala generale, bivše premijere, prijetila mi opozivom. Da, to je bio pravi sukob. Ali, zanimljivo, nakon tih, pomalo dramatičnih događaja, s gospođom Kosor sam brzo našao zajednički jezik vezano za promjenu politike prema BiH i mislim da su se rezultati brzo vidjeli. Drugi pravi sukob s tom vladom bio je na kraju njena mandata o imenovanju veleposlanika. Dakle, na samom kraju mandata tadašnji ministar vanjskih poslova Jandroković poslao mi je prijedlog novih veleposlanika, u priličnoj mjeri stranački profiliran, očito sa željom da HDZ prije gubitka izbora postavi neke veleposlanike. Uz to, prijedlog mi je bio upućen mimo zakonske procedure što sam iskoristio za odbijanje te liste, pa je izbor novih veleposlanika, što smatram korektnim, napravila nova Vlada. Ali, u tom izboru su bili i mnogi vrlo dobri profesionalni diplomati iz Jandrokovićeva popisa za čiji sam se izbor založio, bez obzira na to što su neke od njih smatrali HDZ-ovim kadrovima. S Vladom premijera Milanovića imao sam puno malih čarki jer za moje brojne, vrlo konkretne prijedloge, premijer nije htio ni čuti. Primjerice, nudio sam rješenja za olakšavanje prezaduženih građana, mjere kojima bi se spriječilo da se u trećim zemljama uhićuju branitelji i izručuju Srbiji, inicijative vezane za različita socijalna pitanja, pa i obrazovni sustav. Organizirao sam i okrugle stolove s konkretnim rješenjima. Ali, Vladu to nije zanimalo i ne mogu se sjetiti ijednog prijedloga kojeg su prihvatili. Da je bila riječ o nekoj uspješnoj vladi koja je ostvarivala posebne rezultate, još bih to i razumio. Da je Vlada prihvatila barem neke od reformi koje sam predlagao, moguće je da bi i ona, a i ja dobili izbore. U konačnici, ponudio sam i veliku ustavnu reformu koja je obuhvaćala pravosuđe i upravu, smanjivanje broja županija na 5-7 te gradova i općina na oko 100, sa snažnom decentralizacijom, promjene u izbornom sustavu i smanjenje državne uprave te brojne druge reforme. E, to je bio pravi, suštinski sukob! Ali, nekako ga mediji nisu osobito prepoznali i popratili. Mnogi misle da je taj sukob pridonio i mom porazu na izborima jer da se u predizborna vremena ne nude reforme kao izborni program. Ali, nije mi žao. Naprosto u vrijeme krize nisam mogao pričati da ćemo biti najbogatija zemlja na svijetu, a znati da sustav nije dobar i da ga moramo mijenjati. I danas bih u izbore išao s prijedlogom opsežnih promjena, ne sa irelevantnim obećanjima o preseljenju ureda s jedne na drugu lokaciju ili lažnim obećanjima o neviđenom blagostanju koje ću navodno donijeti.

– Tu je manje više sve jasno. Iz onoga što se događa jasno je da Vladu demografija nimalo ne zanima. Jer da ih zanima ne bi tu problematiku stavili u resor socijale već bi se oformilo ili posebno ministarstvo ili poseban ured. Jer radi se o ključnom strateškom pitanju države. Nema nikakvih konkretnih mjera, a i one s kojima je Vlada izašla više su političke prirode nego stvar revitalizacije loše demografske situacije. I da, naravno, svatko tko je zabrinut za sudbinu Hrvatske ne može biti zadovoljan, kaže Šterc. Dodaje da je svu ozbiljnost situacije pokazuje činjenica da svake godine u Hrvatskoj umre oko 18 tisuća ljudi više nego što ih se rodi.

– A na to nitko ne reagira iz Vlade, čak ni izjavom. Preko toga se samo tako prelazi. Meni se čini da aktualna Vlada ovaj problem namjerava ostaviti nekoj drugoj Vladi. Iako je demografija bila jedna od najvažnijih stvari u izbornom programu HDZ-a, a i u koalicijskom sporazumu s HNS-om ovaj je problem naveden u trećoj od ukupno sedam točaka, kaže Šterc.

Grijeh nečinjenja 

Slična je stvar i s gospodarstvom. Profesor Ljubo Jurčić kaže da je predsjednica u pravu kada govori o tome da je stanje u gospodarstvu također dramatično, a da se oko toga radi malo ili ništa.

– Ovaj oporavak koji u Hrvatskoj imamo u zadnje dvije, tri godine nema nikakve veze s mjerama Vladine politike. Stvar je u tome da nas je naprijed povukao rast ekonomije u cijelom svijetu koja je u ovom trenutku moguće u najboljem stanju u povijesti. Kamate i cijena nafte na povijesno su niskim razinama. Tako da na toj struji koja nas nosi raste i Hrvatska. Ali raste daleko najmanje od svih zemalja i u Europi i našem bližem okruženju. Na primjer Bugarska samo što nas nije prestigla, smatra Jurčić. Dodaje da se u korist ove Vlade što se tiče gospodarskih mjera može govoriti o grijehu nečinjenja, nema nikakvih aktivnih mjera, što je ipak bolje od Vlade koju je vodio Zoran Milanović koja je 2013. s par poteza otežala gospodarski oporavak.

– Tada su u kritičnom trenutku kada je počelo dizanje gospodarstva podigli poreze i cijene energenata što je znatno usporilo rast. Ova Vlada to nije napravila, ali nije napravila ni išta dobro. Deplasirane su priče da je bavljenje Agrokorom neizravna reforma. Stvar je u tome da je hrvatsko gospodarstvo bilo u velikom problemu i dok je ova tvrtka dobro poslovala. I dok su i Petrokemija i brodogradnja bili iznad površine. Mi smo, što se tiče BDP-a, i dalje pet posto u minusu u odnosu na 2008.. A recimo Poljska, Mađarska ili Srbija su 25 posto u plusu. Tako da je predsjednica u pravu. Ali ni njen tim kojeg je najavila nije izašao s nekim konkretnim mjerama, kaže Jurčić.

I tu je čini se ključ cijele priče oko odnosa predsjednice i Vlade.

»Fikusizacija« predsjednika 

Šefica države ima laganu poziciju u kojoj može kritizirati Vladu do mile volje jer ionako nema nikakvih ovlasti nad gospodarstvom.

Profesor Žarko Puhovski smatra da je to prilično nepravedno.

Sramotila sebe i državu

– Mi smo oprečnog svjetonazora i političkog opredjeljenja i logično je da ne odobravam njen rad. Mislim da je u više navrata ozbiljno pogriješila na štetu državnih interesa i da je bilo situacija u kojima je osramotila sebe i državu. Uostalom, većina medija je o tome puno pisala. Ali, ponavljam, ova ocjena proizlazi iz naših političkih različitosti i znam da oni drukčijeg opredjeljena odobravaju njen rad, kaže Ivo Josipović.

– Vlada ipak nešto radi što nije slučaj s predsjednicom koja ne radi ništa oko toga. Ali nije za to odgovorna ona već nespretna ustavna odredba. Naime, u Hrvatskoj osim trodiobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku postoji još jedna. To je dioba izvršne vlasti između predsjednice i Vlade. Tako da bi tu bilo nužno napraviti ustavne promjene na način da se dio ovlasti dodijeli predsjednici, a dio premijeru. Jer sadašnje rješenje izaziva čitav niz sitnih igara i ucjena između predsjednika ili predsjednice i premijera i premijerke s druge strane. I to se događalo bez obzira na stranačke pripadnosti jednog ili drugog. Tako da je ova ustavna odredba zbog svoje nespretne formulacije prava tempirana bomba, smatra Puhovski.

S njim se ne slaže nekadašnji predsjednik Republike i aktualni prvi čovjek stranke Naprijed Hrvatska Ivo Josipović koji smatra da su »takozvani sukobi dio normalnih političkih procesa u sustavu u kojem postoji podjela vlasti i takozvani check and balances sistem«.

– Potpuno je jasno da Vlada i premijer imaju izrazito dominantnu poziciju u odnosu na predsjednicu i tako treba biti u sustavu parlamentarne demokracije. Kao što je dobro da postoji institut neovisnog i neposredno izabranog predsjednika koji je jamac da u osjetljivim i važnim pitanjima poput rada i nadzora tajnih službi, vojnih pitanja ili pitanja vanjske politike ni jedan faktor na političkoj sceni, pa ni Vlada, neće imati neograničenu moć i svevlast. Ustav načelno dobro uređuje odnos predsjednika/predsjednice i Vlade i jedino nedostaju odredbe koje bi operacionalizirale suradnju Vlade i predsjednice u područjima zajedničke nadležnosti. Bojim se sustava u kojemu bi bilo tko, predsjednik ili premijer imao nekontroliranu vlast. Uostalom, promijenili smo nekadašnji polupredsjednički sustav jer nam je smetala svevlast predsjednika. Sad, vidim, neki zagovaraju fikusizaciju predsjednika i davanje sve izvršne vlasti u ruke Vlade, u našoj praksi premijera. U našim političkim i općedruštvenim okolnostima to bi bio sigurni put u orbanizaciju Hrvatske, smatra Josipović.

Izbor predsjednika u Saboru 

Puhovski pak smatra da je moguća i opcija da se šefa države potpunu razvlasti kao što je to slučaj u Njemačkoj ili Italiji.

– Ali u tom slučaju bi se onda trebao ukinuti izravni izbor predsjednika ili predsjednice i birati ga u Saboru. A što se tiče same predsjednice ni ona nije iznijela nikakve prijedloge iako je najavljivale osnivanje svog gospodarskog savjeta. Čini mi se da ekipa koju je okupila na Pantovčaku prilično slaba. Tako da je Vlada u sukobu s njom politički i moralno u pravu bez obzira na to što mislim o tome kako ona radi, rekao je Puhovski.

Populizmom se želi približiti građanima

Jesu li kritike Predsjednice na rad Vlade u području gospodarstva i demografije utemeljene?

– Naravno, ali ne znam možete li naći, osim članova Vlade, ikoga koji se ne bi složio s kritikama na gospodarstvo i demografiju. Vjerujem da mimo kamera i ministri uglavnom isto misle da imamo problem na tim područjima. Ponavljam, iznošenje općeprihvaćenih teza o slabostima na tim i nekim drugim područjima nije sukob s Vladom, već populistički pokušaj da se, govoreći ono što gotovo svi u ovoj državi misle, predsjednica kao približi građanima.

Josipović smatra da je dijelom točna teza da je izvršna vlast u Hrvatskoj podijeljena između predsjednice i premijera, te da je to dobro.

– Svevlast ne treba dati nikome. Čak i u sustavima u kojima se predsjednik bira u parlamentu, ima jasne nadležnosti primarno kontrolne naravi pri čemu dio ovlasti dijeli s Vladom. Donekle je iznimka njemački kancelarski sustav u kojemu je dominacija kancelara i vlade u odnosu na predsjednika iznimno izražena, puno više nego u bilo kojoj drugoj državi parlamentarne demokracije, smatra Josipović.

On smatra da se »u demokraciji moramo naučiti na to da ne mora biti konsenzusa o svemu«, te da ako ga nema »u konačnici uvijek neka od državnih institucija ima zadnju riječ i bude po njenom«.

– Ako po nekom pitanju o kojem mora biti suglasja toga nema, kao pri izboru šefova tajnih službi, to postaje važno političko, ali i pravno pitanje te politički odnosi uvijek iznjedre određeni rezultat. Ne mogu se sjetiti ni jedne situacije u kojoj je bilo spora o takvim pitanjima između vlade i premijera, a da problem konačno, ipak u razumnom vremenu, ipak nije riješen. Moguće je, međutim, da postoje razlike o političkim pitanjima, recimo da Vlada zagovara izgradnju nuklearne centrale, a da se predsjednica protivi. Pa zar je zaista neki problem da o takvim pitanjima različito misle!? Na kraju će, jer je riječ o pitanju iz nadležnosti Vlade, biti po njenom. Ali, takav sukob senzibilizira društvo na neki problem i od toga demokracija ima samo korist, smatra Josipović.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka