Kriza do neba

Vlada iz robnih zaliha pomaže Caritasu: urbani siromasi preplavili pučke kuhinje

Jagoda Marić

Riječ je o ljudima koji žive u gradovima, imaju relativno dobro ili visoko obrazovanje, ali su ih gubitak posla, nemogućnost da pronađu drugi te kreditna opterećenja i visoki režijski troškovi gurnuli u siromaštvo i bezizlaznu situaciju



Na isti dan kad je Državni zavod za statistiku objavio da je hrvatsko gospodarstvo u prvom tromjesečju ove godine potonulo 1,3 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, Vlada je na svojoj sjednici odlučila darovati 130 tona hrane Caritasu župe sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu. U situaciji kad hrvatsko gospodarstvo nakon blagog statističkog rasta sredinom prošle godine ponovno klizi već dva kvartala zaredom nekako je logična posljedica da Vlada iz robnih zaliha dijeli konzerve ribe i mesnog nareska, jaja i mlijeko u prahu, ulje, brašno , šećer…. 



 Oni koji trebaju pomoć Caritasa nerado svoju muku dijele s drugima, zato što im se čini da ne postoje dovoljno jasne riječi kojima bi objasnili da se u takvoj situaciji nisu našli zato što su neradnici, neodgovorni ili megalomani koji su htjeli previše. Isto je i s bračnim parom iz Sesveta koji je pristao podijeliti svoju priču s nama uz uvjet da ne objavimo njihova imena. Kako je razgovor u subotu popodne odmicao oni su manje govorili o tome kako se trenutno, s plaćom od oko pet tisuća kuna, nose s kreditom od tri tisuće, režijama većim od tisuću kuna i tisućama potreba svojih dvoje klinaca od tri i pet godina. Nekako su samo nastojali objasniti da nisu propustili učiniti nijednu »propisanu« stvar koju trebaju učiniti odrasli ljudi, roditelji koji brinu o svojoj djeci. I nisu. Prije dvije godine njihov je kućni budžet bio deset tisuća kuna i činilo se da može podnijeti kredit od tri tisuće kuna i kupili su stan u zagrebačkim Sesvetama. Kad je prošao udar prvotnih, nešto većih udara zbog kupnje stana, financijska situacija se stabilizirala. Samo prije šest mjeseci oni su bili ljudi koji pomažu drugima. A onda je prvo supruga, ekonomistica koja je radila u dućanu, izgubila posao i kućni se budžet skratio za tri tisuće kuna. Još dvije su izgubili kad je njezin muž suočen s dvojbom pristati na značajno smanjenje plaće ili dobiti otkaz izabrao prvo. Iako teško spavaju od brige kako izgurati svaki mjesec, čini se da ih posebno opterećuje osjećaj da su i prije nego su se ozbiljno pohrvali sa životom postali luzeri.





    Građani koji te proizvode više ne mogu kupiti potražit će ih u pučkim kuhinjama Caritasa, Vjerskog dobrotvornog starateljstva Pravoslavne crkve ili Bošnjačkog dobrotvornog društva Merhameta. Župa sv. Antuna Padovanskog zapravo je Vladi podnijela zahtjev u ime dobrotvornih društva tih triju vjerskih zajednica. Kakvi su trendovi u domaćem gospodarstvu takvih će zahtjeva biti sve više, a Vlada će sve češće morati prazniti robne zalihe kako bi se njezini građani prehranili. 


    Iako u Hrvatskom Caritasu ne vode preciznu statistiku koliko se u posljednje četiri godine krize povećao broj korisnika njihove pomoći i broj korisnika pučkih kuhinja, ali na njihova saznanja iz mreže biskupijskih i župnih caritasa upućuju na to da je broj ljudi koji trebaju pomoć u krizi porastao za 20 posto. 


   Val siromaštva


– Naša iskustva, naši izvori pokazuju da je broj korisnika različitih ustanova o kojima skrbi caritasova mreža (javne kuhinje, prihvatilišta za beskućnike, programi obiteljskih pomoći, program pomoći u kući, obiteljska savjetovališta) porastao za oko 20 posto od početka krize, odgovaraju nam iz Hrvatskog Caritasa. Istraživanje Svjetske banke i UNDP-a za 2010. godinu pokazivalo je da na rubu siromaštva živi 20 posto građana, odnosno svaki peti stanovnik Hrvatske. 


    Iz Caritasa napominju i to da je zabrinjavajući trend u kojem val siromaštva zahvaća i, uvjetno rečeno, pojedince i obitelji koje još donedavno nisu bile ispod ili blizu granice siromaštva. Primjećuju i da se širi fenomen tzv. urbanog siromaštva. Riječ je o ljudima koji žive u gradovima, imaju relativno dobro ili visoko obrazovanje, ali su ih gubitak posla i nemogućnost da pronađu drugi gurnuli u siromaštvo. U kombinaciji s kreditnim opterećenjima i visokim režijskim troškovima njima se situacija često čini bezizlaznom. 


    Najviše su pogođene mnogobrojne obitelji, obitelji nezaposlenih roditelja, jednoroditeljske obitelji, obitelji ili pojedinci s kroničnim bolestima, a visoki rizik od siromaštva nosi i podstanarstvo. 


    Ekonomska kriza smanjila je i broj donacija, Caritas više gotovo i ne može računati na one iz inozemstva. Kao odgovor na pitanje jesu li donacije manje, nude podatke o svojim božićnim akcijama, koje su ranijih godina donosile po četiri milijuna kuna, dok su, primjerice u 2009. i 2010. godini skupili po dva milijuna kuna. U 2011. godini u novcu, uslugama i robi prikupljeno je oko tri milijuna kuna.   


Solidarnost građana


– Usprkos manjim (brojčano gledano) rezultatima u godinama koje su već snažno bile obilježene ekonomskom krizom naš je dojam da su građani solidarni. Primjećujemo također kako se smanjuju donacije velikih donatora, no osjetljivost manjih i vrlo malih tvrtki, pa i pojedinaca kao da ne jenjava, navode iz Hrvatskog Caritsa. 


    Većim donacijama, upozoravaju, u korist ne idu ni zakonska rješenja koja u praksi onemogućuju solidarnost i konkretnu socijalnu osjetljivost. 


    – I ekonomisti, iako iz svoje perspektive, »govore« o sličnome – o potrebi redistribucije dobara. Nerijetko se resursi, odnosno državni novci »u borbi protiv siromaštva« ne troše učinkovito. Suočavamo se sa situacijom da neki donatori koji bi eventualno darovali svoje proizvode ili usluge to ne čine jer na darovano moraju platiti PDV. Kažu da im je jeftinije robu uništiti nego je darovati. Trošak uništenja, pa i hrane, manji je od iznosa PDV-a za donirane proizvode! Iz naše prespektive, ali još i važnije – iz perspektive onih koji su možda već na rubu gladi – to je neprihvatljivo i neodrživo, poručuju iz Caritasa. 


    Uz to prehrambeni proizvodi, koji se više ne mogu prodavati u trgovinama, jer je istekao rok trajanja ili je ambalaža oštećena, bacaju se i uništavaju iako su jestivi i nisu štetni. 


    Ukazuju i na potrebno uklanjanje poreznog opterećenja kad se radi o darivanju lijeka, medicinskih proizvoda, dodatka prehrani, higijenskog proizvoda ili bilo kojega drugog predmeta ili proizvoda koji se koristi za zdravstvenu skrb. Smatraju nelogičnim i to da građani donatori koji daruju pozivajući donacijski broj telefona plaćaju PDV, iako se ne radi o komercijalnoj usluzi. 


    – Smatramo kako zakonodavac mora moći prepoznati osobitosti organizacija koje djeluju za opće dobro, poreznim rješenjima poticati potencijalne darovatelje, ohrabriti i osnažiti djelovanje organizacija civilnog društva i organizacija koje djeluju za opće dobro, kako to već čine mnoge zemlje članice Europske Unije, sugeriraju iz Caritasa, koji je kako kažu »u više navrata upozoravao na ovaj problem kako bi se izbjeglo etički neodgovorno i neodrživo razbacivanje raspoloživim dobrima«.