U 2015. je za troje hrvatskih državljana prijavljen nestanak na području stranih država, odnosno za dvije su osobe nestanci prijavljeni na području Njemačke, dok je jedna osoba nestala na području Nizozemske.

Upravo suprotno, kaže Mandić. Najbolje je policiji nestanak prijaviti što prije jer se »svježi« trag lakše slijedi. Policija mjere traganja za nestalom djecom poduzima prema Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima što znači da raspisuju objave u informacijskom sustavu pa je podatak o nestanku djeteta dostupan policiji u čitavoj državi. Dodaje da policija poduzima žurne mjere traganja za djecom da ih što prije pronađu kako ne bi postali žrtvama kaznenog djela ili ih zbog nedostatka novca bili prisiljeni počiniti.

Odrasli najčešće bježe zbog obiteljskih problema, a mladi zbog bunta i avanturizma

Dosadašnja policijska praksa je pokazala da odrasli nestaju iz raznih razloga među kojima je bijeg od obitelji, supružnika, zbog narušenih obiteljskih ili partnerskih odnosa, financijskih problema i dugova pa sve do uzimanja novog identiteta. Tu su i oni koji bježe zbog duševnog oboljenja, a neki su žrtve prirodnih nepogoda, nesreća kod planinarenja, alpinizma, ronjenja, ribarenja, speleoloških poduhvata ili lova. Djeca, pak, najčešće bježe zbog avanturizma, skitnje, prosjačenja, problema u obitelji, neposlušnosti prema roditeljima, mladenačkog bunta, neuspjeha u školi, nesretne ljubavi ili bolesti.

Maloljetne osobe često bježe iz odgojne ustanove, a razlozi mogu biti u problemu adaptacije, izbjegavanja odgojne mjere, bijega iz ustanove radi činjenja kaznenih djela pa sve do poremećaja u ponašanju, nepoštivanja autoriteta i utjecaja vršnjačke grupe. Dosadašnji primjeri nestanaka djece pokazali su da nestanci najčešće traju od 24 sata do nekoliko dana.

Policija roditeljima savjetuje da djecu nauče odgovornom ponašanju i izbjegavaju bilo kakva rizična ponašanja poput stopiranja, druženja s osobama asocijalnog ponašanja ili odlazaka s nepoznatima.

»Dijete roditelju uvijek treba reći gdje i s kim ide te koliko će se zadržati. Ukoliko promijeni dogovoreni plan i o tome treba obavijestiti roditelja, a roditelji trebaju upoznati djetetove prijatelje, te uzeti njihove brojeve mobitela. Dijete treba napamet znati broj mobitela svojih roditelja, treba znati kome se obratiti za pomoć ako su mu roditelji nedostupni, a također ga treba naučiti da se policiji uvijek može obratiti za pomoć. Uvijek roditeljima savjetujemo da s djetetom razgovaraju otvoreno i iskreno, da ga slušaju kada im govori o svojim osjećajima, brigama i problemima koji ga muče. Rješenje je da roditelji budu uzor svom djetetu«, poručuje Mandić.

Javnosti poručuje i da ne nasjedaju na informacije o sumnjivim vozilima iz kojih navodno pozivaju i pokušavaju oteti djecu. Mandić napominje da se takve informacije putem društvenih mreža šire periodično, a dosad nikada nisu bile utemeljene.

»Važnije od širenja uznemirenosti je da o svim sumnjivim zapažanjima ljudi obavijeste policiju na 192 koja će sve provjeriti te pojačano obilaziti škole, vrtiće i igrališta gdje se kreću ili zadržavaju djeca«, zaključila je Mandić.