Foto D. Lovrović
Procjena Borisa Vujčića da Agrokor ne može izazvati veće probleme u gospodarstvu, nastavak je politike HNB-a da ništa ne radi u razdobljima krize
Odluku Vlade da pomogne Agrokoru ne treba shvaćati kao nepotrebno miješanje države u tržišno gospodarstvo. Naprotiv, Agrokorove nevolje primjer su koji pokazuje da su država i njezine institucije zakazale u regulaciji gospodarstva, zbog čega i dolazi do ekscesa, smatra dr. sc. Neven Vidaković, direktor u Platinum Investu, tvrki za upravljanje investicijskim fondovima. Vidaković je stručnjak za monetarno-kreditnu politiku, koji istodobno predaje na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta. Prošle godine izašla je njegova zapažena knjiga »Monetarno-kreditna analiza«.
Kako ocjenjujete to što je Vlada odlučila prezaduženi Agrokor, najveću privatnu kompaniju u Hrvatskoj, spašavati od propasti?
– Iako »Lex Agrokor« možda nije najbolje rješenje, definitivno je ponuđeno rješenje. Ja ga podržavam kao pokušaj da se nešto napravi. Smatram da trebamo biti konstruktivni i da je bilo potrebno djelovati. Naravno, kod nas je problem da mi imamo jako puno dobrih ideja, ali kada ih treba realizirati onda zapnemo. Pogledajte samo koliko odličnih neprovedenih strategija imamo. Upravo zato mene puno više brine hoće li se mogućnosti kreirane »Lex Agrokorom« stvarno i ostvariti, ili kako je mene moj otac učio: važno je stvari dovesti do kraja.
Je li u redu da se dobitci privatnih kompanija privatiziraju, a njihovi gubitci socijaliziraju?
– Za sada gubitci Agrokora nisu socijalizirani. Niti smatram da je bilo kakva ekstra monetarna intervencija države primjerena. Ovo je sada pokušaj da ne dođe do urušavanja velikoga sustava. Krajnji rezultat i cijenu toga tek trebamo dočekati. Trebamo razlikovati državnu intervenciju od regulatornog okvira. »Lex Agrokor« kreira pravni okvir, ali nije državna intervencija u tržišnu ekonomiju.
Mislite li da se Agrokor morao dogoditi?
– Da. Agrokor je samo jedan od primjera kako ne kontroliramo i ne upravljamo ekonomijom. Ostali primjeri takvih pojava su, naravno, vanjski dug i krediti u švicarcima. Ekonomija ima dosta sličnosti s prirodnim znanostima. Ne možete dugoročno raditi neprirodne stvari, a onda imati prirodno odličan završetak. Nefokusiranost na posao i nepoštivanje struke uvijek dođu na naplatu.
Što se dogodilo ministrici Dalić
Ministrica gospodarstva Martina Dalić jedna je od najvećih zagovornica državnog spašavanja Agrokora, kao privatne kompanije. Kako tumačite taj njezin obrat, jer se godinama zauzimala za istiskivanje države iz ekonomije?
– To je vrlo slično s mojim poslom upravljanja investicijskim fondovima. Čitanje o investicijama u dionice i definiranje pojedinih stavki, ili vrednovanje dionica putem modela jest teorija. Stvarnost je kada to počnete raditi i onda shvatite da se teorija i praksa baš i ne poklapaju. Slična stvar se dogodila i ministrici Dalić. Jednostavno je reći da ekonomska teorija kaže da se sve treba prepustiti tržištu, da je bilo kakvo uplitanje države loše, ali jednom kada se nađete u ministarskoj stolici i suočeni s takvom krizom kao onom u Agrokoru, onda se jako brzo razdvoje teoretičari od onih koji imaju hrabrosti djelovati.
Koja je poruka tržišta kapitala u povodu krize u Agrokoru?
– Za nas je kriza u Agrokoru posebno interesantna jer smo mala država. Ova kriza je jasno pokazala da investiranje na tržištu kapitala ne može biti u stilu »nemam pametnijega posla, pa ću kupiti neke dionice«. To je posao koji ima svoju struku i traži poštovanje i predanost.
Znači, puno je onih koji tvrde da znaju što treba raditi, ali malo je njih koji se hvataju posla?
– Teoretiziranje o tome što bi trebalo napraviti, ili paušalno komentiranje problema je jednostavno. Na primjer, sat vremena nakon što je objavljen državni budžet za sljedeću godinu svi znaju što u njemu ne valja, ali nisu u stanju predložiti ništa bolje. Kada se nađete s problemom licem u lice, onda stvari postaju drugačije. Ja to znam jer sam 15 godina uključen u akademski rad, ali sam i aktivan sudionik tržišta kapitala na svom sadašnjem poslu. Vjerujte mi kada vam kažem da su profesor Neven Vidaković i trader Neven Vidaković dvije potpuno odvojene osobe.
U Vladi tvrde da Agrokor čini 15 posto BDP-a i da bi njegov kolaps izazvao nevolje u cijelom gospodarstvu. S druge strane, guverner HNB-a Boris Vujčić je procijenio da Agrokor ne može izazvati veće probleme u gospodarstvu, pa ni uzdrmati financijski sustav. Je li Agrokorovo posrnuće zaista velik rizik za Hrvatsku, ili nije?
– Izjava guvernera je neodgovorna i odražava nerazumijevanje odnosa u ekonomiji. Također je nastavak politike HNB-a da ništa ne radi u razdobljima krize. Nitko iz HNB-a se nije uzbudio zbog gubitka 200 tisuća radnih mjesta. Stečaj Agrokora bi mogao koštati nekoliko desetaka tisuća radnih mjesta zbog povezanih učinaka na ekonomiju. Tu se ne radi samo o Agrokoru nego i o kooperantima. To je poduzeće koje posluje u više od pet država, sa 60 tisuća zaposlenih, koje ima više od 55 milijardi kuna prihoda i plaća više od dvije milijarde kuna kamata. Osim toga, tu su i PDV, plaće i doprinosi koje Agrokor također plaća. Sigurno su sve ove brojke velike i značajne. Što se tiče HNB-a, oni dosta često imaju procjene da ništa ne mogu napraviti kao u slučaju inflacije veće od 7 posto 2008., kamatnih stopa u 2009. godini koje su došle do razine veće od 35 posto, kao i vanjskoga duga kojeg su po vlastitom priznanju izazvali svojom regulativom. Prema tome, HNB-u jednostavno nedostaju konkretni primjeri akcija i reakcije kojima mogu pokazati svoju uspješnost u monetarno-kreditnoj politici.
Kako tumačite činjenicu da je Hrvatska narodna banka godinama tolerirala Agrokorove mjenice bez pokrića, koje se navodno mjere u milijardama kuna. Nije li HNB time držao svijeću neumjerenom zaduživanju najveće privatne kompanije?
– HNB nije zadužen za mjenice. Kod Agrokora HNB je napravio još jednu klasičnu grešku u svom stilu: provodili su regulativu, ali nisu razumjeli posljedice te regulative. Kada je HNB tražio od banaka da smanje svoju izloženost prema Agrokoru, HNB je automatski ograničio financiranje Agrokora i prema tome narušio Agrokorove planove likvidnosti. U tome procesu Agrokor se jednostavno nije uspio prilagoditi novonastalim odnosima. Ja ne kažem da je zbog toga Agrokor u problemima, ali taj odnos Agrokora, banaka i regulative sigurno bi bio odličan znanstveni rad. HNB-u bi bilo bolje da se odrekne mantre »HNB ništa ne može« i da se počne baviti svojim poslom, a cijena njihovoga nerada vidi se u ekonomskim podatcima koje sam naveo. Osim toga, HNB je morao prepoznati da je takva emisija mjenica upad u monetarni sustav, ali za prepoznavanje toga je također potrebno razumijevanje provođenja monetarne politike na dubljoj razni od samo stabilnoga tečaja pod svaku cijenu.
Regulatorni okvir treba biti ograda
Spominjete klasične pogreške u HNB-ovom stilu. Imate li neki primjer?
– HNB mora razumjeti da monetarna politika bez strukturiranja kreditne politike nema smisla. HNB je ograničio rast plasmana banaka na 1 posto mjesečno. Kako su banke imale ograničen kreditni kapacitet, počele su kreditirati direktno iz centrala. Neto rezultat te regulative je sljedeći: manje kredita u Hrvatskoj malim poduzećima i veliki vanjski dug velikih poduzeća.
Dolazimo do toga da je problem regulatorni okvir. Svjedoci smo da EU stalno donosi nove regulative kojima se jamči stabilnost, ali nikako da vidimo dobrobiti te stabilnosti. U čemu je bit problema?
– Mogu jedino govoriti o regulativi koja pokriva monetarno-kreditni odnos. Problem je što Europska komisija i centralne banke pokušavaju regulirati sve, tako da se količina regulative samo povećava, ali učinci regulative su dubiozni. Biti ću slikovit. Po meni, regulatorni okvir treba biti ograda. Ono što se događa unutar regulatornoga okvira treba prepustiti tržištu, ali oni koji iskoče van iz regulatornoga okvira moraju biti brzo i učinkovito kažnjeni. Primjere smo već naveli. HNB je morao zabraniti bankama kreditiranje u švicarcima. Stambeni krediti građanima su unutar tržišne utakmice, ali krediti u CHF-u narušavaju stabilnost sustava.
Kako osigurati ekonomski rast od 5 posto
Kao što je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga nedavno obustavila trgovanje dionicama koncerna Agrokor?
– Da. Dok smo svi imali iste informacije, sudionici su kupovali i prodavali dionice prema svome vrednovanju tih vrijednosnih papira. Kada je javno i službeno objavljeno da izvještaji možda nisu točni, tada su nestali temelji stabilne tržište utakmice i regulator se je uključio.
Hrvatska se u proteklim dvjema godinama oporavila od recesije. Je li hrvatsko gospodarstvo definitivno izašlo iz krize?
– U ekonomskim kategorijama jeste. Problem s kojim se sada susrećemo je kako osigurati stabilan ekonomski rast od 5 posto i više, s time da postoji golema razlika između 2007. i danas: dug države je bio 200 milijardi kuna manji, pa je bilo i više manevarskoga prostora za fiskalnu politiku. Monetarna politika je već prije više od 20 godina jasno rekla da se neće baviti stanjem u ekonomiji. Treba nam biti jasno da ako se mi ne bavimo ekonomijom, onda će se ekonomija baviti nama, a problemi u Agrokoru su zoran primjer toga da mi reagiramo tek kada problem preraste u duboku krizu.
Je li HNB za to vrijeme gospodarstvu pomogao da stane na noge? Naime, počeo je provoditi strukturne repo-operacije kojima nastoji bankama osigurati više novca za kreditiranje poduzetnika.
– Nije pomogao. Kao što sam puno puta naglasio, HNB ne razlikuje stabilnost tečaja od količine novca koji su potrebni ekonomiji. Pri tome, povećana likvidnost banaka ne znači i nužno povećanu likvidnost ekonomije. Jasno je da se povećana likvidnost banaka nije pretvorila u povećanje investicijskih kredita koji otvaraju radna mjesta. Bez centralne banke koja jasno kreira monetarno-kreditni okvir ne može biti stabilnoga ekonomskoga rasta.
Znači li to da je HNB omogućio da financijski sustav ostane »stabilan«, ali da mnogim poduzećima i dalje nedostaje jeftinih kredita za razvoj?
– Točno. Povećanje količine novca je dio monetarne politike. Kako se to povećanje količine novca iz bankarskoga sustava prelijeva u realnu ekonomiju je kreditna politika. HNB i ECB (Europska centralna banka) vjeruju da su monetarna i kreditna politika odvojene. Ovo vjerovanje je ključ problema i njihova neuspjeha. Monetarna i kreditna politika su neodvojive. Upravo zato je važno da centralne banke počnu upravljati kreditnom politikom banaka. Cilj te kreditne politike mora biti jednostavan: ako želite otvoriti radna mjesta, imate dobar i strukturiran poslovni plan morate biti u stanju dobiti kredit.
