Kenneth Merten za Novi list

Veleposlanik SAD-a otkriva: Nitko sretniji od mene da se ukinu vize, ali previše Hrvata ih traži

Irena Frlan Gašparović

Snimio D. Lovrović

Snimio D. Lovrović

Nitko ne bi bio sretniji od mene da se vize za Hrvatsku ukinu. No, radi se o tome da ih traži previše ljudi koji ne mogu dokazati da zapravo ne idu u SAD radi posla. Kada se stanje u gospodarstvu popravi, uvjeren sam da će biti manje odbijenih zahtjeva



Ovoga tjedna europski i američki pregovarači odradili su desetu rundu pregovora o sklapanju trgovinskog sporazuma između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država. O budućem Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP), koje izaziva kontroverze i u Europi i u SAD-u, ali i o drugim temama, poput ukidanja viza za SAD hrvatskim državljanima te eksploatacije ugljikovodika na Jadranu, razgovarali smo s veleposlanikom SAD-a u Hrvatskoj Kennethom Mertenom.


Građani u EU i SAD-u zabrinuti su zbog mogućih posljedica budućeg američko-europskog trgovinskog sporazuma. Dijelite li i vi njihovu zabrinutost?


– Uvjereni smo da je taj sporazum dobar i za SAD, za američke potrošače i poduzetnike, kao i za Europu i njezine poduzetnike i potrošače. U posljednjih 70 godina napravljen je dobar posao u uklanjanju velikog dijela barijera u transatlantskoj trgovini. Ono što nam je sada ostalo vrlo su teška pitanja. Primjerice, sada govorimo o priznavanju certifikata koje europske zdravstvene i sigurnosne vlasti daju europskim proizvodima i obrnuto, da Europljani priznaju certifikate američkih vlasti za američke proizvode. Prvi zadatak svake države je da zaštiti svoje građane. Zato su pregovori tako osjetljivi jer obje strane žele učiniti najbolje da bi zaštitile svoje potrošače, a da se istovremeno otvore tržišta. 




Vi ste živjeli i u SAD-u i u EU. Smatrate li da su standardi za sigurnost hrane viši u EU nego u SAD-u?


– Ne bih se složio, mislim da su otprilike isti. Europljani imaju određene rezerve prema nekim američkim prehrambenim proizvodima, ali i Amerikanci u pogledu europskih. Amerikanci se još sjećaju problema, poput bolesti kravljeg ludila. Europljani imaju određene predodžbe oko nekih američkih namirnica. To su emotivna pitanja. Bit će zato teško doći do dogovora, ali s dobrom voljom s obje strane možemo doći daleko u uklanjanju nekih od tih barijera, da trgovinu učinimo otvorenijom, a da se naši građani i dalje osjećaju zaštićenima. GMO manji problem

Jedno od emotivnih pitanja za Europljane, pa tako i za hrvatske građane, jest genetski modificirana hrana. Vi ste Amerikanac, sigurno ste jeli nešto što je bilo GMO?


– Vjerojatno jesam, da.


Jeste li zabrinuti zbog GMO-a ili je to za Amerikance normalna stvar u životu?


– U SAD-u je to svakako manji problem jer je rasprostranjenije mišljenje da je GM hrana sasvim u redu. Naša vlada je provela puno istraživanja na tu temu i došla do zaključka da je GMO siguran. No, jedno od otvorenih pitanja je opći pristup – kako informirati i zaštititi potrošače. A Europa i SAD različito gledaju na to. Mi u SAD-u smatramo da potrošači moraju biti informirani o tome što proizvod sadrži i da onda sami trebaju izabrati, temeljem cijene, kvalitete i slično. Europski pristup je drugačiji, temelji se na predostrožnosti. To znači da ako postoji sumnja oko nečega – a za neke ljude je tako s GM hranom, s čime se mi ne slažemo – onda se smatra da to ne treba biti odobreno. Radi se gotovo pa o drugačijem psihološkom pristupu stvarima.


Europski parlament je u svojoj rezoluciji o TTIP-u tražio da se poveća pritisak na SAD da ukinu vize za sve EU državljane, što uključuje i hrvatske. Razmatra li SAD tu mogućnost?


– Nitko ne bi bio sretniji od mene da se vize za Hrvatsku ukinu. O tome me pitaju na gotovo svakom sastanku s hrvatskim dužnosnicima. No, osnovna poruka s naše strane je da postoje samo dva načina da se vize za hrvatske državljane ukinu. Prvo je promjena našeg zakonodavstva, iako to u ovom trenutku nije izgledno. Druga opcija je da se smanji stopa odbijenih zahtjeva za vizu hrvatskim državljanima. Ta je stopa već sada blizu naših zahtjeva. Kao što sam već ranije govorio, radi se jednostavno o tome da vizu traži previše ljudi koji ne mogu dokazati da zapravo ne idu u SAD radi posla. S obzirom na to da gospodarska situacija u Hrvatskoj nije kakva bi trebala biti, ljudi traže druge mogućnosti.


Čini mi se da nismo bili nikad ispod tri posto »odbijenica«, što je američki zahtjev, čak ni kada je gospodarsko stanje bilo dobro?


– Postoji potencijal za poboljšanje. Čak i ako se naše zakonodavstvo ne promijeni, Hrvatska će u nekom trenutku ispuniti taj kriterij. Sve ostale uvjete je već ispunila. Kada se stanje u gospodarstvu popravi, uvjeren sam da će stopa odbijenih zahtjeva pasti. 


Neki smatraju da bi Ministarstvo vanjskih i europskih poslova trebalo tražiti od Europske komisije da uvede protumjere, odnosno vize za neke kategorije američkih državljana. Iako je to samo teoretska mogućnost, što bi to značilo za američke turiste koji, recimo, dolaze u Dubrovnik?


– Mogu jedino pretpostaviti da bi ih bilo manje.


Više stranih ulaganja


Otkad je Hrvatska članica EU, jesu li se poboljšali uvjeti za ulaganja u Hrvatsku?


– Stvari se mijenjaju, ova vlada poduzela je neke korake, i prije članstva i nakon ulaska u EU. Potičemo ih da učine još i više, da olakšaju birokraciju, da doista krenu u »lov« na strane investicije, kao što to čine neke druge zemlje. Primjerice, Irska, koja ima vrlo snažnu i učinkovitu politiku »lova« na strane investicije u raznim sektorima. Oni procjenjuju u kojim bi sektorima Irska mogla imati prednosti u odnosu na druge i onda privlače upravo kompanije iz tih područja da ulažu u zemlju.


Hrvatska to ne radi?


– Hrvatska je poduzela određene korake, ali smatram da treba učiniti još. Nijedna zemlja ne može biti uspješna bez stranih ulaganja, a to uključuje i SAD. Mi imamo milijune ljudi koje su zaposlile strane kompanije koje su ulagale u SAD i koji ne bi imali posao da nisu došli stranci da kupe te tvrtke ili ih osnuju. I Hrvatska treba više stranih ulaganja, a uvjeren sam da će ih u srednjem roku dobiti.


I iz SAD-a?


– Da, već imamo američku tvrtku koje se uključila u projekt istraživanja nafte i plina na Jadranu. To je velika tvrtka koja radi diljem svijeta, transparentno i na način koji je odgovoran prema okolišu. Ako oni budu smatrali da su dobro tretirani u Hrvatskoj – a zasad se, moram to naglasiti, osjećaju jako dobro – to će biti dobar signal i drugim ulagačima da razmotre Hrvatsku kao mjesto za ulaganja.


Nova radna mjesta


Ne boje se da će projekt na Jadranu propasti zbog javnog mišljenja, referenduma…?


– To odluke ne donosi SAD, nego su one u rukama hrvatskih građana i vlade. Hrvatska vlada je dosad odradila izvrstan posao u pogledu transparentnosti projekta i postavljanja vrlo visokih standarda koje moraju zadovoljiti tvrtke koje u tom projektu žele sudjelovati. Upravo to je uloga države, da postavi uvjete i osigura njihovo ispunjavanje, kako bi rizici za okoliš bili svedeni na najmanju moguću mjeru. No, u tom je projektu i puno prilika, za otvaranje novih radnih mjesta, ali i za hrvatske tvrtke, poput brodogradilišta koja mogu izgraditi potrebnu opremu. Zato će, na kraju krajeva, ljudi morati izvagati kakvi su troškovi, a kakve koristi od tog projekta. 


Nakon posjeta premijera Zorana Milanovića Silicijskoj dolini, puno se govorilo o IT investicijama u Hrvatsku. Ima li novosti na tom polju?


– Nije mi poznato postoje li neki novi veliki projekti, ali iskreno govoreći, mnoge tvrtke, ako planiraju investirati ili otvoriti ured u Hrvatskoj, niti ne dolaze k nama.


Pogotovo ne ako su zadovoljni?


– Tako je. Nama se obraćaju samo ako postoje neki problemi. Tako da to što nam se ne javljaju nije loš, nego dobar znak.