Kandidat za potpredsjednika

VOJKO BRAUT ‘Poručujem Jovanoviću da se riječki SDP ne može voditi iz Zagreba’

Tihana Tomičić

Vojko Braut / Foto: Silvano Ježina

Vojko Braut / Foto: Silvano Ježina

Kad Vuk Prica kaže da nije ničiji kandidat, to nije točno, zna se da je on Jovanovićev kandidat.  A Jovanović se odlučio za državnu razinu, od 26 sjednica gradskog predsjedništva, on je bio na trećinu. Frajeru, ako si izabrao Zagreb, budi u Zagrebu. Treba biti tu i živjeti sa članovima



Mladi odvjetnik Vojko Braut kandidat je za potpredsjednika SDP-a Rijeke – Bernardićev suradnik, izvršni tajnik stranke za pravna pitanja i gradski vijećnik u Rijeci, dugo je aktivan u stranci, ali sad se po prvi puta kandidira za potpredsjednika. S njim razgovaramo jer je njegov utjecaj u riječkom i nacionalnom SDP-u prilično porastao otkako je postao član Glavnog odbora, a na izborima za predsjednika podupire Marka Filipovića.


Kakva je vaša ocjena stanja u SDP-u Rijeke nakon što je Vojko Obersnel najavio da se povlači, što treba mijenjati?


– Teško je o tome govoriti samo za Rijeku, jer trebalo bi prvo nešto reći o stanju svih velikih stranaka. Svijet se jako promijenio zadnjih 20 godina, pratili smo jako nove tehnologije, ali smo se na neki način time otuđili od ljudi, naših članova. Otkako se više komunicira putem medija i društvenih mreža, zapravo je prestala direktna komunikacija sa članovima, a članovi nisu glasačka mašinerija, to su ljudi koji trebaju proizvoditi politike, sudjelovati u donošenju odluka. Zbog toga su velike, stare stranke u krizi, a jačaju oni poput Živog zida, revolucionari bez ikakvog ideološkog sadržaja.


Klub zastupnika




Nisu za SDP problem samo nove tehnologije, nego i bezsadržajnost.


– Da, u zadnjih deset godina uvelike smo izgubili svoj identitet. Nekad smo zastupali radnike, a radnici su danas i mali obrtnici, poduzetnici, evo ja sam advokat, i ja sam po svakoj definiciji radnik. Nismo pokazivali da brinemo o svim tim kategorijama ljudi. Sada moramo redefinirati sebe. Ali taj proces je u SDP-u itekako započeo. Za vrijeme Zorana Milanovića stranka je funckionirala stihijski, nismo znali kako provesti socijaldemokratske programe, a nakon njegova odlaska naslijedili smo podijeljenu i razjedinjenu stranku. Sad se više radi iznutra, na programima i sadržaju.


Da, na jedan izbirokratizirani način. Napišete papir, Glavni odbor ga usvoji, divno, krasno, ali opet ništa od njega, opet ne dopire.


– Tu postoji jedan problem koji je ostao nakon Milanovićeva odlaska. Stranka je jedan organ, jedan mozak, koji ima dvije polutke – stranačka tijela i klub zastupnika u Saboru. Osnovni problem jest u tome da danas klub zastupnika čine ljudi koji su izbore izgubili, a još je veći problem što ti ljudi to nisu spremni priznati. Oni se brinu o vlastitoj egzistenciji, nakon što su stranku preuzeli neki novi ljudi. Dakle, nismo te dvije polutke sklopili u jedan funkcionalni organ, nego vrh stranke vodi stranačku politiku, a zastupnici svoju partikularnu, najčešće čak sami za sebe.


Oni kažu obrnuto – da stranka ne formulira politike koje će oni reprezentirati u Saboru.


– Pa nije njihov posao samo da brane nečije tuđe politike, nego i da sudjeluju u njihovu kreiranju. Glavni odbor sastaje se češće nego ikad, a zastupnika tamo nema.


Uvrijedili su se nakon što ih ne netko smjestio u zadnju klupu.


– Pa nema to veze. Glavni odbor je mjesto gdje se raspravlja i odlučuje. Taštine nisu tema.


Slučaj Linić


Smatra se da je riječka organizacija SDP-a zadnjih godina među zapuštenijima. Niste rekli što mijenjati…


– Ali to nije točno, dapače, među aktivnijima je. Na lokalnim izborima prošle godine oko 80 organizacija nije ni izašlo sa svojim listama, mi u PGŽ-u imamo deset načelnika, masu predsjednika vijeća itd. Tako je i u samoj Rijeci. Relativno dobro funkcioniramo. A naravno da uvijek treba raditi i više, posebno – vratiti se članovima.


A svatko od nas dati maksimum. Evo ja sam obišao sve mjesne odbore ne znam koliko puta, dakle neki od nas su prisutni, neki ne. Nitko ne brani gradskim vijećnicima i zastupnicima da budu prisutni. Kolega Vuk Prica sad kaže da treba promjena – ali ako ti tvoj vlastiti minuli rad ne ukazuje da si bio prisutan, nego samo vičeš »promjena, promjena«, tada je to čista floskula.


 Jasno je, dakle, da podržavate Marka Filipovića za predsjednika.


– Tako je, iz više razloga, a prije svega zato jer je našim članovima na vrh glave unutarstranačkih izbora i sukoba. Ljudi su zasićeni svađama, mi smo unutarnjim sukovima duboko istraumatizirana stranka, zato smo se dogovorili da podržimo Filipovića.


Tko je kriv za to, još od slučaja Linić svi ste međusobno bili u svađi.


– Mi se oko Linića uopće nismo posvadili – Gradski odbor bio je potpuno jedinstven u podršci Slavku Liniću, a samo je Željko Jovanović odudarao od toga, ali to je ionako karakteristika njegova rada, konflikt.



Poznato je da ste navijali za Bernardićevu pobjedu, ali realno, stvari baš i nisu dobre, to valjda svi vidite. Što je sljedeći korak?


– Pa nije baš dobro, da, ali jedan čovjek nije otok i nitko stranku ne vodi sam. Zastupnici su trebali biti ti koji će mu prvi dati podršku i pomoć, kad mu već mediji nisu dali ni mjesec dana mira, ali evo, oni su mu bacali klipove pod noge odmah, to je činjenica. Po meni, Bero je trebao otpočetka biti odlučniji, tvrđi, a i bolje voditi komunikaciju s biračima i medijima koji ga ne poznaju dovoljno dobro.


Što je sljedeći korak? Sigurno ne novo mrcvarenje na unutarstranačkim izborima. Po meni, ako Plenkoviću dobro prođe nagodba za Agrokor i turistička sezona, prijevremeni izbori za Sabor su realna opcija najesen. Bilo bi neodgovorno zato sada provoditi još jedne unutarnje izbore u SDP-u i tako destabilizirani onda ići na izbore za Sabor. Moramo se uozbiljiti, zaista.



Strah od Milanovića


Jovanović vam je najizravniji konkurent, vidi se. Vaša polemika se već razvila na Facebooku. Tko od vas dvojice ima veće šanse za potpredsjednika?


– Ne mogu procijeniti njegovu specifičnu političku težinu, iz respekta ga tretiram kao favorita, ali poručio sam mu prije, kao i sad, da se riječki SDP ne može voditi iz Zagreba. On se odlučio za državnu razinu, a novi predsjednik treba operativne potpredsjednike, koji će mu biti desna i lijeva ruka, doslovno. Netko tko je u Zagrebu, to ne može biti, treba biti tu i živjeti sa članovima i građanima Rijeke. Od 26 sjednica gradskog predsjedništva, Jovanović je bio na otprilike trećinu – da li je to dovoljno rada i angažmana, ne znam, recite mi vi. A pred nama je puno posla u ove četiri godine. Evo, kolega Vuk Prica kaže da trebamo promjene, Marko Filipović kaže kontinuitet u smislu napretka, ja bih rekao treba nam – progres. Ne možemo reći da je sve prije bilo loše, to nije realno.


Ali na ove izbore će od 950 članova izaći njih 200-tinjak. To je vama zadovoljavajuće.


– Pa nije, ali neće ni biti toliko mali broj, bar trećina će izaći.


Tko je odgovoran za to, aktualni predsjednik, koji se više bavio Gradom i sobom?


– Ne bih tako rekao, ali da smo se svi skupa trebali više baviti strankom, to da. U vrijeme Vlade Šepčića bilo je drugačije, ali on nije ujedno bio i gradonačelnik, pa je stranka bila njegov život. To nikad nije pitanje samo predsjednika. Ja smatram da sam svoj dio odradio.


Vi dakle smatrate da su zastupnici otuđeni, da su salonski političari, elitisti, što?


– Ma ne bih tako teške riječi govorio, ali sjetimo se situacija kad su se držali otuđeno od baze. Na primjer, kod ukidanja brdsko-planinskog zakona i gradski i županijski SDP bio je protiv toga, a saborski zastupnici iz PGŽ-a, a to uključuje Željka Jovanovića, Anu Komparić Devčić i Sašu Đujića, dakle osim Luke Denone, svejedno su podržali ukidanje. Bojali su se Milanovića, rekao bih, i od tog straha da neće ponovno biti na listi za Sabor glasali su suprotno od svoje baze. Ja tako ne bih radio.


Dobar sa svima


 Ali Jovanović ističe da ste se sada kandidirali za isti broj funkcija kao i on, a prozivate njega.


– Ali ja sam u Rijeci, a ovo su izbori za SDP Rijeke. Nekad treba povući crtu: ako si u nacionalnoj politici, budi, odradi tamo maksimum, a ovdje dajmo prostor drugim, mlađim ljudima. Frajeru, ako si izabrao Zagreb, budi u Zagrebu. A surađivati uvijek možemo, dapače, zastupnici moraju biti i na terenu.


Zadovoljni ste kako se upravlja Gradom Rijekom?


– Lokalne jedinice malo toga mogu same, bez države i bez suradnje, a o šumi neusklađenih propisa da ne govorim. Za svaku investiciju trebaju godine.


To vas pitam u svjetlu činjenice da je poznato da ste dugo bili Obersnelov kritičar, da ste uvijek bili bliži Zlatku Komadini, a sad ste pristali zajedno sa Obersnelom podržati Marka Filipović i taj kontinuitet. Je li to zato jer je vaš utjecaj ojačao pa je Obersnel bio prisiljen pustiti prostor mlađima nakon što je prošle godine kod formiranja liste za Gradsko vijeće izgubio većinu, pa su ušli vaši ljudi na tu listu.


Ili što se dogodilo, što je razlog ovog pomalo trulog kompromisa?


– Uh, koliko dugo i nezgodno pitanje. Ta vaša podjela na gradsku i županijsku struju je debelo pojednostavljivanje, ja jesam uvijek bio dobar s Komadinom, a zadnjih godinu dana sve više i sa Obersnelom, koji je morao primjetiti da jača ekipa novih, mlađih ljudi u stranci, da je sazrelo vrijeme za nove ljude.


Tu su i Marko Filipović, i Marko Mataja Mafrici, i Duško Milovanović, i Marin Barać, i ja, i mnogi drugi. Svi smatramo da je stranka previše iznurena sukobima i da joj treba, ne bih rekao mirna, nego racionalna tranzicija. Ne treba nam da se opet »pokoljemo«, članovima je toga dosta. Ove kandidature su rezultat toga, i otprilike se zna kako tko diše. Zato kad Vuk Prica kaže da nije ničiji kandidat, to baš nije točno, zna se da je on kandidat Željka Jovanovića. Ne vidim zašto bježati od toga.


Zašto se onda jednostavno za šefa stranke u Rijeci niste kandidirali vi i Jovanović?


– Ne mogu govoriti u njegovo ime, a da sam zločest rekao bih da se bojao ići u bitku u kojoj neće pobijediti. Znamo da on voli igrati na pobjedu. Ja sam, pak, dosta mlađi i imam vremena za sve svoje bitke. Marko Filipović može biti dobar lider, ja mu mogu biti desna ruka.