Branko Roglić, vlasnik Orbico grupe, kompanije koja je među prvima pokrenula prisilnu naplatu duga od Agrokora / Foto Denis LOVROVIĆ
Vjerojatno će doći do stečaja Agrokora kao nadgradnje, kao koncerna. Njegove firme mogu poslovati. Isplati se uložiti u Ledo, Jamnicu, Zvijezdu, Konzum i još neke
Branko Roglić je osnivač i vlasnik Orbico grupe, najveće europske kompanije za distribuciju robe široke potrošnje i kozmetike, koja je nedavno proslavila 30. obljetnicu rada. Orbico djeluje u 19 europskih država, ima oko 5,5 tisuća zaposlenih i neprekidni rast prometa koji bi se ove godine trebao popeti na 1,85 milijardi eura.
Svoj postupni uzlet u veliku međunarodnu kompaniju Orbico je temeljio na konzervativnom poslovnom pristupu i na vlastitom novcu. Istodobno, Agrokor se širio rizičnim pothvatima i uz pomoć prekomjernog zaduživanja kod banaka. Roglić godinama upozorava kolege poduzetnike i hrvatsku javnost da je prekomjerno zaduživanje opasno i da je to postao jedan od glavnih problema hrvatskih poduzeća, kao i države. To je i težak problem Agrokora, koji ga je doveo do kolapsa. Međutim, Roglić je ipak oprezni optimist, jer vjeruje da će mnoga Agrokrova poduzeća pojedinačno preživjeti urušavanje tog koncerna. Taj proces sanacije i oporavka Agrokorovih firmi neće biti lagan, a mogao bi potrajati nekoliko godina.
Kako ocjenjujete najnovije zaoštravanje situacije oko Agrokora? Dobavljači sve češće prijete da će obustaviti isporuku robe Konzumu ako im se ne isplati dio duga, što je samo jedan od njihovih zahtjeva.
– Banke sada traže od dobavljača ono što Agrokor nije platio bankama. Riječ je o takozvanim regresnim mjenicama. Stvar se zakomplicirala. Logično je da je Agrokor dužan platiti te mjenice. Ali dobavljači su znali da će mjenice doći njima na naplatu ako ih ne plati Agrokor. Ne mogu shvatiti ni vlasnike tih poduzeća, niti njihove uprave, koji su sebi dozvolili takvu izloženost prema Agrokoru. U normalnom poslovanju takva izloženost nigdje ne bi bila prihvatljiva.
Vaša Orbico grupa je među prvima pokrenula prisilnu naplatu duga od Agrokora, još početkom travnja. Koliko ste izloženi, kolika su vaša potraživanja od Konzuma?
– Mi smo kontrolirali izloženost i dopuštali je do iznosa od oko 20 milijuna kuna. Kad smo vidjeli da izloženost ne pada, zaustavili smo robu još u prosincu prošle godine. Izloženost nam se smanjila na 12 milijuna. Shvatili smo da se situacija u Agrokoru više ne kontrolira. Pustili smo zadužnicu i naplatili se. Ostao nam je dug od oko 3 milijuna kuna, čije je dospijeće nastalo nakon naplaćene zadužnice.
Prezaduženost i nevolje
Mnogi u Hrvatskoj znaju već godinama da s Agrokorovim poslovnim modelom nešto nije bilo u redu. Jeste li pomišljali da će doći do urušavanja te kompanije?
– Da, primijetio sam i upozoravao da se razvoj Agrokora odvija s tuđim novcem. Tvrtka se može razvijati novcem kojeg je sama stvorila, viškom vrijednosti stvorenim u poslovanju. A može se razvijati i kreditima banaka, poput Agrokora. Zato je i došlo do Agrokorove prezaduženosti i nevolja.
Vaša Orbico grupa izabrala je drugi, sigurniji put. Teško je vjerovati da ste stvorili tako veliku kompaniju oslanjajući se uglavnom na sebe i na vlastiti novac. Kolika je vaša zaduženost?
– Orbico grupa razvijala se uglavnom na temelju viška vrijednosti stvorenog unutar kompanije. Proteklih smo godina oko 90 posto profita ponovno investirali u firmu, a 10 posto smo ulagali izvan temeljnog biznisa, za razvoj turističkih djelatnosti u Dalmaciji. Imamo dva hotela, 18 vila, flotu od 35 brodova. vinograde, maslinike. Financirali smo proizvodnju kulena u Slavoniji, proizvodnju meda u Kostajnici, proizvodnju sira i mlijeka u Zagvozdu. Zbog toga je naša zaduženost samo tri do četiri puta veća od našega godišnjeg profita iz poslovanja (EBITDA). To nam je gornja granica zaduživanja. Više od toga ne idemo.
Vas osobno, kao poduzetnika, u javnosti se smatra konzervativnim. Što to znači?
– To znači da nerado uzimamo kredite. Ako preuzimamo neku firmu, jako pazimo koliko ćemo je platiti. Troškove strogo kontroliramo. Izbjegavamo skupe automobile. Luksuz ostavljamo za neka druga vremena, a sada se ponašamo kao da živimo u maloj i siromašnoj zemlji. Letim ekonomskom klasom i nemam osobnog vozača, iako sam prešao 73 godine.
Nije li to tzv. njemački poslovni model, jer se povezuje s ponašanjem njihovih poslovnih ljudi?
– Pa, što se tiče poslovnog modela, ja sam tu poput Nijemca. Takvom ponašanju naučila me tvrtka Varta, koju sam počeo zastupati prije četiri desetljeća. To je pošten pristup poslu, predan i angažiran, a posebno oprezan u investiranju i prema iskakanju iz okvira u kojima živiš.
Koliki dio hrvatskih poduzetnika, prema vašoj procjeni, čvrsto stoji na zemlji i ponaša se u skladu s mogućnostima?
– Mislim da smo kao narod dosta orijentirani na to da živimo iznad svojih mogućnosti. Imam osjećaj da su mnoge naše firme na isti način vođene, da vrlo lako uzimaju kredite. Ne cijene baš svaku lipu u investicijama. Puno hrvatskih poduzeća ima bolest prezaduživanja, što je primijećeno i u Europi.
Za Agrokor se utvrdilo da je njegov dug šest do sedam puta veći od njegove godišnje zarade iz poslovanja…
– Bojim se da to nije sve. Agrokor je u svakom slučaju prezadužen. Svaka zaduženost koja prelazi pet godišnjih iznosa EBITDA loša je po firmu, jer stvara nestabilnost u poslovanju i nemogućnost amortiziranja krize, a cijena kapitala koju nude banke je veća.
Tome treba dodati da se Agrokor zaduživao uz kamate od desetak posto. Neki bankari kažu da je svaki kredit s kamatama iznad sedam posto dužniku teško izdržati, bilo da se radi o pojedincu, državi, ili poduzeću.
– Kamate na njihove kredite bile su visoke, jer bilanca Agrokora nije bankama dopuštala niske kamate. Cijena novca kod banaka uvelike ovisi o bilanci onoga tko od njih traži kredit, o bančinoj procjeni rizika prema klijentu.
Koliki će biti dugovi Agrokora?
– U poslovnoj javnosti očekuje se da će dugovi biti veći od 40,5 milijardi kuna, koliko je dosad utvrđeno. Teško je nagađati o visini duga, jer i to je već previše.
Koliko bi dugo mogao trajati proces konsolidacije i restrukturiranja Agrokora? Može li se oporavak tog koncerna uspješno okončati?
– To će sigurno trajati nekoliko godina. No, proces je moguće uspješno završiti i firme postaviti u održive okvire. Naime, Agrokorove firme su uglavnom dobre, iako su prezadužene. Treba im postaviti pravo vodstvo. Problem je bio u nadgradnji Agrokora. Ona je koristila profite svojih firmi ulažući ih u nešto što nije omogućavalo povrat novca. Očito je da se ta nadgradnja sada ruši. Kako će to točno završiti, ne znam. No, siguran sam da će većina firmi iz sastava današnjeg Agrokora opstati.
Ostali lanci jačaju
Koje firme mogu opstati?
– Ne znam pojedinačne zaduženosti, ali one će se morati restrukturirati. Oporavak je moguć, ali mislim da će proces iziskivati vrijeme od nekoliko godina. Isplati se uložiti u Ledo, Jamnicu, Zvijezdu, Konzum i još neke.
Konzum je danas najveći maloprodajni lanac u Hrvatskoj. Može li to mjesto zadržati nakon sadašnjih nevolja?
– Sadašnji događaji u Agrokoru sigurno će ostaviti traga na Konzum. Ostali trgovački lanci jačaju, a Konzum slabi. Spar je ojačao kupnjom Bille, jačaju svi domaći lanci, a jačaju i Lidl i Kaufland. Ta borba na tržištu zahtijevat će vrlo brzi oporavak Konzuma, jer će njegov položaj na tržištu inače pasti.
Mislite li da neće moći zadržati prvo mjesto u maloprodaji?
– Konzum će teško zadržati vodeće mjesto. Dok ostali rastu, Konzum će usporiti tempo, jer se mora restrukturirati. Konzultant Antonio Alvarez je rekao da 50 posto prodavaonica Konzuma nije profitabilno, što je neodrživo.
Nije li nelogično da se problemi u prezaduženom Agrokoru, privatnoj kompaniji na tržištu, rješavaju državnom intervencijom?
– Da, logično bi bilo da se svi problemi rješavaju između poduzeća i banaka. Porezni obveznici u Hrvatskoj nemaju s tim nikakve veze. Sve se treba riješiti između banaka, dobavljača i Agrokora.
Znalci kažu da je svakom poduzetniku najveća briga hoće li njegovi nasljednici jednoga dana moći nastaviti njegov uspješan posao i razvijati firmu. Vi ste pred mirovinom, vlasnik ste i vršite dužnost predsjednika Nadzornog odbora Orbico grupe i posao prenosite na dvojicu svojih sinova. Jeste li zadovoljni time kako teče prijenos vodstva vaše firme na drugu generaciju?
– Moji sinovi rade ovdje u susjednom uredu. Imamo i istu tajnicu već dvije godine. Ja sam na neki način već u mirovini, iako se kaže da poduzetnik nikada ne ide u mirovinu. No, poduzetnik svakako vodi računa o tome da njegova firma ostane u dobrim rukama. Moji sinovi imaju 45, odnosno 43 godine. Mislim da njima mogu vrlo lako prepustiti ovaj posao. Oni faktički to već dugo rade, a ja ih kao predsjednik Nadzornog odbora Orbica samo malo kontroliram. Nadzirem brojeve, zaduženost firme, nove dobavljače i ono ostalo što svaki poduzetnik mora kontrolirati. No, imam dobar menadžment kojeg vode moji sinovi. Zbog toga sam zaista sretan. Poslanje poduzetnika nije bahaćenje, to nisu jahte i avioni. Poslanje poduzetnika je stvaranje dugoročno održivog poduzeća i briga o ljudima, o svojim zaposlenicima. Nadam se da je Orbico u svojoj 30. godišnjoj povijesti dokazao da je na tom polju dosta napravio.
No, zbog veličine Agrokora donesen je poseban zakon za njegovo spašavanje. S obzirom na to da se situacija u Agrokoru zaoštrava i da mu banke trebaju svako malo davati nove kredite kako mu bi se omogućilo normalno poslovanje, ne čini li vam se da će to na kraju završiti tako da država počne Agrokor spašavati novcem iz proračuna?
– Mislim da to ne bi bilo dobro i da to treba izbjeći. To bi bila nacionalizacija Agrokorovih firmi. Mislim da »Lex Agrokor«, koji će vjerojatno biti malo dopunjen, predstavlja dobar alat da bi se stvari dovele u normalu, ali stečajeva i gubitka radnih mjesta će svakako biti.
Međutim, promatrači stječu dojam da se stanje s Agrokorom ipak pogoršava.
– Problem je što nitko u Hrvatskoj još ne zna pravo stanje stvari u Agrokoru. Tek kada se to bude znalo, moći će se definirati koraci, prema prioritetima, koji bi doveli do normalizacije stanja. Pitanje je jesu li svi krediti nabrojeni, tko je kome jamčio kredite i slično. To nije lako rasplesti u kratkom roku.
Zašto ne znamo pravo stanje? Kako je moguće da ni konzultantske tvrtke, koje su provodile reviziju financijskog poslovanja u Agrokoru, nisu znale pravo stanje? Revizor na razini Agrokora bila je konzultantska kuća Baker Tilly, koja tvrdi da je pojedine firme unutar Agrokora revidiralo još oko 70 različitih kuća.
– Mislim da je odgovornost i na firmama koje su radile reviziju. One nisu upozoravale na sve što se sada dogodilo, a to je bila njihova obaveza.
Nisu li odgovorne i banke, koje su tolerirale neumjereno zaduživanje?
– Davale su kredite, ali su zato bili skupi. Vjerovali su revizorima, koji su ukazivali da se novac Agrokoru ipak može dati.
Vrijeme će pokazati tko je odgovoran
Tko je još odgovoran? Mislim i na politiku. Ne može sve ostati na odgovornosti revizorskih kuća…
– Ja za drugo ne znam, vrijeme će pokazati.
Zagovornici državnog spašavanja Agrokora često kritiziraju dobavljače kada rade pritisak i žele naplatiti svoja potraživanja od Konzuma i drugih firmi. Ispada kao da treba čuvati ponajprije Agrokor, njegova poduzeća i radna mjesta, ali ne i radna mjesta dobavljača.
– Da, zbog neplaćenih dugova Agrokora dolaze u opasnost radna mjesta ili u Agrokoru, ili kod dobavljača, a možda i kod obojice. Često se kod nas kaže da će stečajem ljudi ostati bez posla. Stečaj je u osnovi poslovni potez koji je loš za vlasnika. Za radnike nije. Oni u principu dobiju novog vlasnika i novu upravu koja će znati upravljati firmom. To je novi pokušaj. Ali stara uprava, koja je dovela firmu u stečaj, neće je spasiti. To je u pravilu tako. Firme u Agrokoru su dosta dobre. Što se tiče nadgradnje, koja je opterećivala Agrokorove firme, ona će vjerojatno nestati.
Znači, Agrokor će se rastaviti na sastavne dijelove?
– Tako je. To je najavio i državni povjerenik Ante Ramljak, kada je dao do znanja da će Agrokor kao koncern nestati. Njegove članice će ostati.
Očito, stečaj Agrokora je pred vratima, samo se to ne želi reći.
– Pa, vjerojatno će doći do stečaja Agrokora kao nadgradnje, kao koncerna. Njegove firme mogu poslovati, a mislim da će to i banke podržati. Problem ostaju regresne mjenice, koje su dug Agrokora prema bankama, a ne dug dobavljača prema bankama. Međutim, ispada da dobavljači to moraju platiti jer su tako postavili stvari. Orbico grupa nikad nije pristala na to da nam se dug iz Agrokora plaća putem regresnih mjenica. Kakva je to garancija za plaćanje Agrokorovog duga dobavljačima, ako taj dug na kraju moram podmiriti ja, a ne Agrokor.
Kako je moguće da se golema privatna kompanija u Hrvatskoj dugo godina razvija na nezdravim temeljima, a da nitko odgovoran ništa ne poduzima da bi se spriječio njezin mogući kolaps?
– Mislim da je to zato što Hrvatska još uvijek nije prošla pravu tranziciju iz socijalizma u kapitalizam. Umjesto jednopartijskog socijalizma dobili smo višepartijski socijalizam. Gotovo sve u gospodarstvu odvija se na sličan način kao i nekad. Istina, bilo je privatizacija, ima novostvorenih firmi, ide se prema kapitalizmu, ali vrlo, vrlo sporo. Glavnina gospodarstva još uvijek je u državnim rukama. Bilo bi logično da se ne privatiziraju elektroenergetska mreža, šume, vode, željeznička mreža, ali da se gotovo sve ostalo prenese u ruke privatnih poduzetnika. Trebamo ići u smjeru zapadnih ekonomija. Naši mladi ljudi, uostalom, ne iseljavaju se u Sjevernu Koreju, ili na Kubu, nego tamo gdje je kapital u privatnim rukama, u zemlje koje su davno ostvarile kapitalizam i demokraciju. Država treba stvoriti odgovarajuće okvire da bi gospodarstvo moglo napredovati. Ja se zalažem za kapitalizam švedskog tipa, koji se profesionalno odnosi prema stvaranju viška vrijednosti, ali kad se taj višak stvori, onda se to na socijaldemokratski način podijeli tako da svi ljudi osjete dobrobit takvog sistema.
Međutim, kapitalizam o kojem govorite u Hrvatskoj loše funkcionira. Je li zato kriva politika, ili su krivi poduzetnici i firme, poput Agrokora?
– Kriv je sustav, koji nije proveo tranziciju. Ona je bila nužna. Trebali smo se ugledati na Pribaltičke zemlje i krenuti putem europskih zemalja kojima pripadamo.
