ZAGREB Unatoč tome što je doniranje hrane u Hrvatskoj 2015. oslobođeno plaćanja PDV-a, izostalo je očekivano povećanje donacija, zbog birokratizirane procedure koja odvraća donatore i zbog slabe povezanosti donatora i posrednika, pa je potrebno vidjeti koji su glavni problemi i kako ih riješiti, rečeno je na tematskoj raspravi u četvrtak o doniranju i bacanju hrane, koju su u Saboru organizirala tri saborska odbora – za poljoprivredu, zdravstvo i zaštitu okoliša.

Glavna izvjestiteljica Europskog parlamenta za izvještaj o smanjenju bacanja i povećanju doniranja hrane Biljana Borzan, na čiji je poticaj rasprava održana, kazala je kako se u Hrvatskoj godišnje baca oko 400 tisuća tona hrane, pri čemu samo kruha dnevno 135 tona, a istodobno ljudi kopaju po kontejnerima. Hrana presporo dolazi na police socijalnih smoposluga, rekla je.

Humanitarne udruge ističu kako često nemaju kako prevesti i primiti donaciju jer nema infrastrukture to jest kamiona, skadišta, hladnjača, pa se donacije hrane nepravnomjerno raspoređuju po državi, o čemu, kazala je, svjedoče često prazne police socijalnog dućana u Vukovaru.

Također, slaba je povezanost između donatora i posrednika, pa zemlje u kojima je doniranje razvijeno potiču sklapanje ugovora o suradnji između trgovaca i banaka hrane.

Stoga su neke od mjera, koja će biti u izvješću EP-a, financiranje transporta, skldištenja i distribucije hrane, poticanje poreznih olakšica i korištenja domaćih proizvoda kao i edukacija građana, s obzirom na činjenicu da čak 53 posto bačene hrane dolazi iz kućanstava.

»Bacanje hrane je bacanje novca i svima je u interesu da se ono smanji, a politika u tome ima ključnu ulogu,« zaključila je Borzan na tematskoj sjednici, kojoj su prisustvovali predstavnici svih relevantnih institucija u tome području.

Zoran Grozdanov, koordinator inicijative Oslobodimo doniranje hrane PDV-a, rekao je kako se u Hrvatskoj zapravo ne zna tko baca najviše hrane, jesu li to trgovački lanci, hoteli, kućanstva, jer o tome ne postoje istraživanja, a to je vrlo važno saznati kako bi se ciljano moglo djelovati.

»Po grubim izračunima, to su proizvođači hrane, a nakog toga trgovački lanci. Mi tražimo da se napravi straživanje. Jedino što imamo je oslobođanje doniranja hrane od PDV-a, a to nije dovoljno. U godinu i pol apsolutno se nije ništa dogodilo«, kazao je Grozdanov.

»Problem je što su Zagreb, Rijeka i veliki gradovi puni hrane jer su dobro organizirani i povezani s donatorima te imaju infrastuktutu da mogu primiti hranu. Istodobno su Lika, Dalmacija, Slavonija prazni jer ne postoji sustav doniranja hrane i način kako dovesti hranu od donatora do posrednika«, kaže Grozdanov. Jedno od rješenja su banke hrane, ali o tome treba odlučiti na temelju stručnih studija, kojih nema jer nedostaje političke volje.

Kad je riječ o spremnosti gospodarstvstvenika da doniraju, savjetnik u Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) Zoran Radan kaže je ukidanje PDV-a na doniranu hranu bio veliki korak naprijed, ali da se može još puno napraviti kako bi se ono za gospodarstvenike dodatno olakšalo.

»Postojeći sustav je još kompliciran i uključuje puno prijavljivanja, potpisivanja, popunjavanja formulara, postoji puno zahtijeva koji su birokratski i nepotrebni«, kazao je Radan.

Ističe kako se u Hrvaskoj previše hrane baca i zbog toga što, prema nekim istraživnjima, ljudi nisu svjesni rokova trajanja hrane. »Hrana koja se označava s ‘najbolje upotrijebiti do’ još se može koristiti i sve europske institucije ulažu puno u objašnajvanje toga. To je jedan od ključnih načina kako spriječiti bacanje hrane«.

Predsjednica Odbora za zdravstvo Ines Strenja Linić naglasila je da je doniranje hrane jedan od ključih načina za smanjene siromaštva i socijalne isključenosti, a Hrvatska je s jednom petinom građana na rubu siromašta i stopom većom od 20 posto (EU 17,3 posto) jedna među najranjivijim zemljama EU.