Snimio Vedran KARUZA
Da na omotima udžbenika ne piše za koji su predmet, neupućeni promatrač često bi mogao povjerovati da se radi o udžbeniku vjeronauka, kažu autori Protagorine studije nakon analize dijela svjetovnih udžbenika
Djeco, molitve i sveci ispunjavaju želje. Duh sveti postoji, a poezija, duhovnost, dobrota i moralnost izviru iz katoličke vjere. Zato, za zadaću napišite vlastitu molitvu, a potom odaberite nekog katoličkog sveca, i za sljedeći put prezentirajte njegovo djelo. To su primjeri iz svjetovnih udžbenika koje je Protagora, udruga za prava ireligioznih i promicanje ireligioznog svjetonazora, zabilježila u svojoj nedavnoj analizi dijela svjetovnih udžbenika za osnovne škole.
Riječju, analiza pokazuje kako su svjetovni udžbenici – priručnike vjeronauka Protagora nije obrađivala – natopljeni antiznanstvenošću, nekritičnošću, apolitičnošću, sklonošću nejednakosti i diskriminaciji te stavovima koji poistovjećuju crkvu i državu. Udruga zato preporuča osnaživanje načela znanstvenosti, humanizma, kritičnosti, osobne odgovornosti, jednakosti i tolerancije u pisanju udžbenika. U hrvatske bi škole, kažu, trebalo uvesti građanski odgoj, a predmetom religijske kulture, koji bi kritički, informativno i povijesno obrađivao svjetske religije, nadomjestiti vjeronauk, koji se treba održavati u crkvi, a ne u školi.
Analiza je plod rada 23 volontera, jer udruga Protagora teško dolazi do novca, a od države nikada nije dobila ni kune. Istraživanje je provedeno krajem prošle i početkom ove godine, na 162 udžbenika, čitanki i radnih bilježnica iz biologije, engleskoga, hrvatskog, povijesti, prirode, prirode i društva, te glazbene kulture, koje su analitičari udruge bili prisiljeni nabavljati na najrazličitije improvizirane načine. Analizirani su udžbenici izdavača Školska knjiga, Profil i Alfa. Projekt je proveden s namjerom da se utvrdi zastupljenost religijskih sadržaja u osnovnoškolskim udžbenicima, procijeni potencijalni utjecaj tih sadržaja na djecu od sedam do četrnaest godina i njihov dugoročni osobni i socijalni razvoj, te ocijeni sukladnost religijskih sadržaja u udžbenicima s proklamiranim nacionalnim i međunarodnim ciljevima obrazovnog procesa, kao i ustavnim vrednotama hrvatskog društva.
Bez interesa
U više od šezdeset posto analiziranih udžbenika pronađeni su »sporni religijski sadržaji«, kazao je za naš list Zvonimir Mahečić, sudionik projekta i autor pisanog materijala nastalog na temelju analize: u 26 od 29 udžbenika engleskog, u 30 od 36 hrvatskoga jezika, te u više od polovine udžbenika povijesti te prirode i društva konstatirani su sadržaji koji ne odgovaraju suvremenim znanstvenim spoznajama o religiji. »Brojni su primjeri bagateliziranja znanstvenog i kritičkog pristupa informacijama. Pjesme i proza, kad god je moguće, povezuju se s religioznim temama, a poezija se gotovo isključivo vezuje uz vjeru«, kaže Mahečić.
OSPOSOBITI DJECU ZA MULTIKULTURALNI SVIJET
Vrijednosni orijentiri za prosudbe iznesene u analizi bili su UN-ova Konvencija o pravima djeteta, preporuke Vijeća Europe, hrvatski Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi te drugi domaći i međunarodni dokumenti. Konvencija o pravima djeteta, primjerice, jamči pravo na razvoj poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, njegovanje nacionalnih vrednota, ali i drukčijih civilizacija, te »život u slobodnom društvu u duhu razumijevanja, mira, snošljivosti, jednakosti među spolovima i prijateljstva mežu svim narodima, etničkim i vjerskim grupama«. Zakon o odgoju i obrazovanju nalaže i »osposobljavanje djece za življenje u multikulturalnom svijetu, za poštovanje različitosti i toleranciju« te za »aktivno i odgovorno sudjelovanje u demokratskom razvoju društva«. U analizi, autori citiraju članicu Parlamentarne skupštine Vijeća Europe Mariu Manuelu de Mello, koja je 2007. izjavila kako izjednačavanje teorije evolucije s religijskim kreacionizmom »napada dva temeljna instrumenta Vijeća Europe«: odvojenost crkve od države, te »školu kao mjesto racionalnog učenja, neometanog intelektualnog i duhovnog razvoja te prostora za toleranciju, multietničku i multireligijsku razmjenu«.
Djecu se uči da valja biti religiozan, i obeshrabruje ih se od emanpcipacije. U predmetima čiji bi temelj morale biti znanstveno utemeljene i provjerene spoznaje, djecu se uči da molitve ispunjavaju želje, da moralne uzore valja nalaziti u životu katoličkih svetaca, te da je katolička i kršćanska predaja realna povijesna stvarnost. Istodobno, ostale religije prikazuju se kao mitologije, a tekstovi koje one smatraju svetima kao stara književnost, objasnio nam je Mahečić. Takav temeljno nekritički pristup učenju destimulira kritičko mišljenje i vlastito zaključivanje kod učenika. »Učenike se uči što da misle, umjesto da ih se uči kako se razmišlja i valorizira informacije. Primjeri religijske indoktrinacije su praktično bezbrojni«, tvrde autori u završnoj analizi, koja obuhvaća dvadesetak gusto tipkanih stranica. »Ako želimo školu koja će razvijati misleće pojedince sposobne da razmišljaju o svijetu, u edukacijskom procesu ne može biti mjesta nametanju svjetonazora koji stimuliraju potrebu vjerovanja u jednog boga, i vjeru u boga uopće«, zaključuje se u analizi.
Institucije nisu pokazale interes za materijal udruge Protagora. Poslali su je na sve ključne adrese: u predsjednički ured, Sabor, vladu, nadležno ministarstvo, pučkoj pravobraniteljici, pravobraniteljici za djecu i još nekim institucijama. Prve tri adrese analizu su ignorirale, neke od ostalih odgovorile su, ali mršavo. Konkretnih rezultata, poput primjerice inicijative za analizom i promjenom spornih dijelova udžbenika, nije bilo.
Korak do jednog predmeta
Problematične sadržaje, koji nekritičku i predrasudama opterećenu religioznost pretpostavljaju kritičkoj sumnji i racionalnoj analizi, autori analize pronašli su u više područja: na ustavnome načelu odvojenosti crkve od države, koju udžbenici često minimiziraju; u promicanju osobnog i društvenog razvoja, koji se podvrgavaju utjecaju religioznosti; mirotvorstvu, koje se potcjenjuje uime zagovora (nasilne) žrtve za naciju i domovinu; ravnopravnosti spolova te jednakosti i nediskriminacije.
Edukacijski je proces, zaključili su, toliko opterećen neznanstvenošću »da se gotovo nameće misao kako je trenutno stanje samo međukorak do spajanja nastave vjeronauka, hrvatskog jezika, povijesti, prirode i društva u jedan zajednički predmet!« U Protagori su uvjereni kako »udžbenici koji nisu osmišljeni da stimuliraju raspravu i razmišljanje te da podržavaju jednakost, ravnopravnost, toleranciju i sekularnost ne bi smjeli doći ni blizu školskih klupa«, jer »potiho promiču diskriminaciju«. Sada, međutim, »da na omotima udžbenika ne piše za koji su predmet, neupućeni promatrač često bi mogao povjerovati da se radi o udžbeniku vjeronauka«.
