Svi članovi stranke su u unutarstranačkim izborima već triput birali predsjednika SDP-a, a dvaput predsjednika HDZ-a.

Na taj se način biraju i predsjednici regionalnih i gradskih stranačkih organizacija, ali članovi svih drugih glavnih demokratskih, upravljačkih tijela u stranci i u SDP-u i u HDZ-u izabiru se delegatski, predstavnički uglavnom tajnim glasanjem, ali na izbornim konvencijama.

Iskustvo takvog glasanja u SDP-u trenutno se pokazuje lošim. Naravno, ne mora biti razlog slabog rejtinga predsjednika Davora Bernardića među glasačima SDP-a i u javnosti, te padajućeg rejtinga SDP-a posljednja tri mjeseca u tome što su Bernardića članovi SDP-a izabrali metodom jedan čovjek – jedan glas. Ali – to i može biti razlog jer bi možda izborna konvencija SDP-a, dakle uže tijelo s kompetentnijim ljudima, biralo drukčije.

Osim toga, podjele u stranci očite su iz aviona. Nije to samo zbog odlaska skoro desetgodišnjeg obrazovanog, inteligentnog, sposobnog, iako izrazito egomanskog lidera Zorana Milanovića, nego i zato što su se sticajem okolnosti u roku od samo sedam mjeseci dvaput provodile izborne unutarstranačke kampanje, koje bi i u normalnijim okolnostima prijetile raskoliti stranku. 

Jedno istraživanje javnog mnijenja koje je provedeno među biračima SDP-a dok je bila u jeku unutarstranačka kampanja, a koje je proveo Ipsos, pokazalo je da glasači SDP-a imaju drukčije preferencije stranačkih predsjedničkih kandidata od preferencija samog članstva koje je bilo iskazano u stranačkom glasanju u studenom prošle godine. 

U istraživanju Ipsosa sredinom studenog birači SDP-a smatrali su da bi vođa stranke trebao biti Ranko Ostojić (38 posto potpore), Tonino Picula (26 posto) a tek treći je bio Davor Bernardić (20 posto). Znamo da je stvarno glasanje među članstvom SDP-a pokazalo skroz drukčije rezultate. Bernardić je dobio 46 posto, Ostojić 22,7 a Picula je bio tek četvrti s 11 posto glasova.

– Oba načina glasanja su demokratska. No način »jedan čovjek – jedan glas« nema nikakvog smisla ako se uvodi samo parcijalno. Dakle, ili ćemo imati »jedan čovjek – jedan glas« za sva bitna tijela u stranci, ili ćemo imati delegatski sistem za sve. Najgore je ovo što smo mi izabrali a to je »pola-pola« i zato mislim da to moramo promijeniti. Ovaj sistem kakav mi imamo pokazuje da dolazi do određenih trvenja, on dovodi do toga da se poslije izbora predsjednika na konvenciji događa jedno ozbiljno pretrčavanje k pobjedniku, onome koji je prethodno izabran za predsjednika, govori nam Peđa Grbin koji je u prosincu na izbornoj konvenciji izabran za jednog od četiri potpredsjednika SDP-a.

Smatra da je i veći problem na izborima u lokalnim sredinama. Na nacionalnoj razini bira se između ljudi koji su poznati. I ako diktiraš u šalabahtere i grupašiš koliko god hoćeš, ne možeš zaobići neke ljude pa se tako i na prošloj i na pretprošloj konvenciji SDP-a biralo pluralistički. Jer, predsjednik je u Predsjedništvu kaže Grbin, dobio tzv. disidente. Ali, već kod izbora za Glavni odbor SDP-a, dolazi do toga da »pobjednik uzima sve«, a o lokalnom nivou da se i ne govori. Jer, pobjednik u drugim tijelima dobiva unisonu potporu. A posljedica te vrste stranačke demokracije je ta da poslije takvog izbora nema unutarstranačke demokracije, nema razmjene mišljenja, činjenica i ideja. I na kraju se uvijek dođe do jedne vrste populizma, govori Grbin. 

-Treba načelo »jedan čovjek-jedan glas« provoditi za sve funkcije istodobno. Onda je taj izbor mnogo demokratičniji. Predsjedniku je malo teže raditi, ali je i za njega bolje da ima i suradnike koji se s njim ne slažu, zaključuje Peđa Grbin.

U SDP-u su predviđene relativno skore izmjene statuta stranke no na njima se još nije počelo raditi.

U Hrvatskoj narodnoj stranci nisu željeli prigrliti izborno načelo »jedan čovjek – jedan glas«. Kako kažu u HNS-u važnije je iznutra demokratizirati stranku tako da se polako razvlašćuje predsjednika, tako da o brojnim stvarima odlučuje Predsjedništvo koje je izabrano na izbornom saboru stranke. Tvrde da je glasanje »jedan čovjek – jedan glas« veliki rizik za stranku. Zato jer vodstvo treba pripremati i tranziciju stranke i pripremati buduću politiku, a na ovaj način to vodstvo bježi od odgovornosti. Kažu da su kadrovske promjene pripremali dvije godine. Teško je dobro informirati 40.000 članova HNS-a o stranačkim perspektivama. 

Predsjednik Ivan Vrdoljak nam o tome kaže da HNS funkcionira prema načelu predstavničke demokracije. A taj im sustav osigurava koheziju, stranačko jedinstvo te osigurava da ljudi koji su se okupili u stranci na ispunjavanju zajedničkih ciljeva ne izađu poslije posvađani i podijeljeni. Delegati na Saboru imaju apsolutnu slobodu glasati, a otvoren je i postupak kandidiranja svakome tko to želi, kaže šef HNS-a. 

U HDZ-u su u travnju prošle godine prvi put, a onda u srpnju još jednom, proveli glasanje za predsjednika stranke po načelu »jedan-čovjek-jedan glas«. No, bilo je to po načelu »jedan čovjek-jedan glas-jedan kandidat« jer izborna kampanja i glasanje svih članova stranke ne nosi nikakav rizik ako je kandidat samo jedan čovjek. Bit će sigurno izabran. Zbog forsiranja samo jednog kandidata – prvo Karamarka, a onda Andreja Plenkovića, ni po čemu se nije mogla niti osjetiti ta demokratska novina. HDZ-ovo ‘vijeće mudraca’ donijelo je ljetos odluku da je u trenutku kad je HDZ sam srušio ‘svoju’ Oreškovićevu vladu i kad je pao na donji prag popularnosti, najpametnije da HDZ povede Plenković za kojeg se moglo procijeniti da može privući veliki broj birača centra. I – pametno su učinili, ali je to moguće (samo) u HDZ-u gdje predsjednik ima opću javnu potporu, sve dok nije posrnuo i dok nije već na koljenima.

Glasanje svih u stranci ima dosta mana. Općenito se može reći da oni koji su politički profesionalci kompetentnije mogu procijeniti tko je najjači predsjednički kandidat u stranci nego svi članovi SDP-a zajedno koji slabije poznaju ljude koji se kandidiraju, ne prate toliko sva zbivanja i ne bave se aktivno politikom. Utjecaj medija na izbor kad se glasa načinom »jedan čovjek – jedan glas« svakako je veći nego kad predsjednika biraju članovi izborne konvencije. Ključno je i to da je vodstvo stranke, ako je rezultat loš, teže smijeniti kad glasaju svi, nego kad ga bira izborna konvencija. Treba napomenuti da stranke u Europi u velikoj većini biraju vodstva na stranačkim konvencijama.

»Jedan čovjek – jedan glas« ima jednu formalnu prednost. Mogu birati svi članovi stranke a ne samo establishment. Ali, onda je zaista potrebno ono što govori Grbin – istim načelom treba birati sva glavna stranačka tijela.