Butković u Kini

ULAGANJE NA POMOLU? Uzmu li Kinezi Zagrebačku obalu, mogli bi graditi i nizinsku prugu

Marinko Glavan

Foto Damir Škomrlj

Foto Damir Škomrlj

Bude li COSCO ili neka druga velika kineska kompanija izabrana za koncesionara, to će vrlo vjerojatno biti i prvi korak k uvođenju Kineza u projekt izgradnje (pre)dugo iščekivane nizinske pruge



Kineske tvrtke iskazale su ozbiljan interes za ulazak u velike infrastrukturne projekte u Hrvatskoj, potvrdio je ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Oleg Butković, nakon prošlotjednog posjeta Kini, gdje je predvodio delegaciju u kojoj su, uz njega, bili još i predsjednik uprave HŽ-infrastrukture Ivan Kršić, predsjednik uprave Hrvatskih cesta Josip Škorić te ravnatelj Lučke uprave Rijeka Denis Vukorepa.


Kinezi su, kako saznajemo, najviše interesa pokazali za riječki prometni pravac. Preciznije, za kontejnerski terminal na Zagrebačkoj obali, čija se izgradnja primiče kraju, ali i za Hrvatsku još važniji i daleko skuplji projekt izgradnje dvotračne željezničke pruge između Rijeke i mađarske granice, odnosno za dionicu između Rijeke i Karlovca, takozvanu nizinsku prugu, koja za razliku od Zagrebačke obale, još nije ni projektirana, a kamoli da su za njenu gradnju osigurana financijska sredstva koja će se brojati u milijardama kuna.


Dolazak COSCO-a


Ministar Butković se, zajedno s ostalim članovima delegacije, u Kini sastao sa svojim kolegom, ministrom prometa Li Xiaopengom, kao i s predstavnicima nekoliko velikih korporacija – u prvom redu China Road and Bridge Corporation (CRBC), koja je u Hrvatskoj dobila posao izgradnje Pelješkog mosta, te CRBC-ove matične korporacije China Communication Construction Company (CCCC).




Za riječki prometni pravac posebno su važni bili sastanci s predstavnicima željezničke kompanije China Railway Engineering Corporation (CREC), te brodarskog giganta COSCO-a, vlasnika četvrte najveće flote kontejnerskih brodova u svijetu, s kojim su se hrvatski ministri pomorstva, primjerice Siniša Hajdaš Dončić i predstavnici Lučke uprave Rijeka u prošlosti već u nekoliko navrata sastajali na temu kontejnerskog terminala na Zagrebačkoj obali.


U Hajdaš Dončićevom mandatu činilo se da je ulazak COSCO-a u vlasničku strukturu Zagrebačke obale praktički već gotova stvar, o tome se naveliko govorilo u kuloarima, no pregovori su s kineske strane bili naglo prekinuti, dok s hrvatske nikad nije bilo objašnjeno zbog čega. Sada je kineski brodar opet zainteresiran za dolazak na Zagrebačku obalu, kao ulaz za svoje kontejnere na putu prema srednjoeropskim zemljama. Luke sjevernog Jadrana kineski brodari vide kao najlogičniji ulaz u srednju Europu, iako bi grčki Pirej, u koji su već uložili milijarde, ostao glavni mediteranski hub za njihove kontejnere.



Rijeka bi, čak i u ulozi »sporedne« luke, u takvoj situaciji sigurno ostvarila značajan rast kontejnerskog prometa. Pokazuje to primjer Trsta, gdje je u vlasništvo kontejnerskog terminala ušao još jedan kontejnerski gigant, švicarski MSC, pretvorivši talijansku luku u svoj glavni operativni centar za Jadran, što je odmah rezultiralo dvoznamenkastim rastom kontejnerskog prometa u postocima, u zadnje dvije godine, tijekom kojih je Trst bio uvjerljivo prvi po stopi rasta među kontejnerskim lukama Sjevernog Jadrana.


U prilog mogućem pojavljivanju COSCO-a na natječaju za Zagrebačku obalu ovoga puta, osim njihovog interesa za sjeverni Jadran, ide i činjenica da su građevinski radovi na prvoj fazi budućeg kontejnerskog terminala pri kraju, točnije, bit će završeni u svibnju ove godine. Parelelno sa završetkom radova očekuje se i raspisivanje tendera za koncesionara, sredinom godine.


Izgradnja Zagrebačke obale do sad je stajala nešto više od 75 milijuna eura, a budući koncesionar, bude li se ovoga puta itko javio na natječaj, u opremanje terminala i moguće proširenje za dodatnih tristotinjak metara operativne obale trebao bi uložiti još oko 150 milijuna eura.


Kina plus 16 u Zagrebu


Iz Lučke uprave Rijeka već je ranije potvrđeno kako je nekoliko mogućih koncesionara iskazalo svoj interes za Zagrebačku obalu, a među njima je svakako i COSCO. Sve će se karte, međutim, otvoriti kada bude raspisan natječaj za koncesionara i kada se vidi koliki je stvarni interes i koliko je ozbiljan.


Ozbiljni razgovori u Kini su se vodili i oko projekta nizinske pruge, za koji je također iskazan velik interes tamošnjih kompanija, koje je, kako saznajemo, ohrabrio uspjeh CRBC-a na natječaju za Pelješki most, nakon kojeg je znatno poraslo njihovo zanimanje za sudjelovanje u infrastrukturnim projektima u Hrvatskoj. Razgovori oko pruge bit će, kako neslužbeno saznajemo, nastavljeni u Zagrebu, koji bi na proljeće trebao biti domaćin skupa Kina plus 16, na kojemu će uz Kineze sudjelovati predstavnici srednjoeuropskih zemalja. Do tog skupa, hrvatska bi strana trebala pripremiti moguće modalitete ulaska Kineza u projekt izgradnje nizinske pruge. Jedna od mogućih varijanti je gradnja uz višegodišnju koncesiju na pruzi po završetku izgradnje. I u tom slučaju za cijeli će posao morati biti raspisan javni natječaj.



U ovom projektu najveći problem je Hrvatska sama sebi, točnije već poslovično glavinjanje hrvatskih vlada, neovisno o stranačkom predznaku, po pitanju ovog i sličnih velikih infrastrukturnih zahvata. Pitanje je, naime, što Hrvatska uopće može konkretno ponuditi kineskim kompanijama po pitanju izgradnje pruge. Za sad, naime, nema ni projekta te pruge, a do sad se već u nekoliko navrata mijenjala i trasa kojom bi ona trebala prolaziti. Posljednji put prošle godine, kada je vlada odustala od 71 kilometar duge trase dvokolosiječne pruge Goljak – Skradnik, jer je studija izvodivosti pokazala da je taj projekt naprosto preskup. Cijena izgradnje te dionice iznosila bi vrtoglavih 900 milijuna eura, pa ni Europska unija nije bila spremna sudjelovati u njenom sufinanciranju. Umjesto Goljak – Skradnik, kao prihvatljivija varijanta odabrana je takozvana varijanta 6 – izgradnja nove dvokolosiječne pruge na dionici Karlovac – Oštarije, koja bi trebala stajati oko 500 milijuna eura, odnosno 400 milijuna manje. Takvu opciju prihvatilo je i ministarstvo mora, prometa i infrastrukture te JASPERS (instrument EK zajedničke pomoći za potporu projektima koji će se sufinancirati iz fondova EU-a).


Slovenci grade


Odustajanje od prethodnog projekta imalo je i svoju cijenu pa je Hrvatska morala Europskoj uniji, točnije IPA predpristupnom fondu, vratiti 36 milijuna kuna povučenih za izradu dijela projektne dokumentacije koju je izrađivala zajednica tvrtki iz Poljske i Ujedinjenog Kraljevstva, s kojima je ugovor na koncu raskinut. Podsjećamo, za izradu projektne dokumentacije, na temelju ugovora iz 2007. godine, zajednici ponuđača IGH i Željezničko-projektno društvo bilo je isplaćeno oko 89 milijuna kuna, no i od tog se projekta odustalo pa je tako nizinska pruga proračun već koštala oko 125 milijuna kuna, a da još nema ni projektne dokumentacije za ovaj projekt.



O porođajnim mukama Zagrebačke obale dala bi se, jednako kao i o nizinskoj pruzi, napisati podeblja knjiga, jer saga o njenoj izgradnji traje već skoro 17 godina. Iako je građevinski dio pri kraju, s obzirom da se pristupna cesta D-403 još nije ni počela graditi, a terminal još valja u potpunosti infrastrukturno opremiti, ni ne može započeti s radom još barem dvije-tri godine.


Što za to vrijeme nudi izravna konkurencija. Kontejnerski terminal u Kopru s 988 tisuća TEU-a prometa u prošloj godini približio se maksimumu svojih kapaciteta, no Slovenci su na vrijeme pokrenuli projekte širenja terminala i produljenja operativne obale, kojima bi kapacitet već iduće godine trebao dosegnuti 1,3 milijuna TEU-a. Za razliku od hrvatskog glavinjanja oko pruge, slovenska je vlada, prije nekoliko dana, prihvatila investicijski plan za izgradnju 27 kilometara dugog, drugog željezničkog kolosijeka između Kopra i Divače. Naravno, s jasno definiranim rokom za završetak izgradnje postavljenim za 2025. godinu.


Kolike su šanse Zagrebačke obale i hrvatske nizinske pruge u takvoj konkurenciji, vidjet ćemo već u ovoj godini, a najbolji indikator bit će natječaj za Zagrebačku obalu. Bude li COSCO ili neka druga velika kineska kompanija među ponuđačima, a posebno bude li izabrana za koncesionara, to će vrlo vjerojatno biti i prvi korak k uvođenju Kineza u projekt izgradnje (pre)dugo iščekivane pruge.