Sa svojim petogodišnjim djetetom, sinom Filipom, može se vidjeti dvije subote mjesečno. Zajedničko druženje je ograničeno na samo pet sati. Centar za socijalni rad u Banjoj Luci odredio je da se viđanja moraju odvijati »na javnim mjestima prilagođenim uzrasloj dobi djeteta, i uz prisustvo majke«. Uglavnom se odvija u parku. Eventualno u kinu ili trgovačkom centru. Ovih dana opet ide u Banja Luku. Očekuje da će temperatura u parku gdje će boraviti sa sinom biti oko 40 stupnjeva. Unatoč tome, otići će, naravno. Nije mu teško, jer je to jedina prilika da ga vidi. No ne može vjerovati da Filip nema pravo ljetovati u Hrvatskoj. Kod njega, oca, Aleksandra Reljića, 45-godišnjeg Kraljevičanina koji se već nekoliko godina bezuspješno bori za svog sina, Filip nije bio zadnje dvije godine.

Sporna rješenja

Reljić i sin nemaju se pravo viđati u Hrvatskoj: ni tijekom tjedna, nemaju zajedničke vikende, a u potpunosti su im uskraćena i zajednička ljetovanja, zimovanja i bilo koji oblik druženja koji bi podrazumijevao da Filip s ocem napusti Banja Luku i Republiku Srpsku. Slučaj Aleksandra Reljića koji živi u Kraljevici i njegovog sina Filipa koji živi u Banjoj Luci prepun je apsurda i čudnih sudskih odluka Osnovnog suda u Banjoj Luci koji je donio rješenje o razvodu braka, ali i Općinskog suda u Rijeci koji je to sporno rješenje prihvatio sa svim negativnim posljedicama za oca i sina.

Aleksandar Reljić i njegova sada već bivša supruga Dunja Reljić oženili su se 26. rujna 2009. u Rijeci. Već u veljači 2010. rođen je Filip. U lipnju 2011. brak je razveden u Banjoj Luci. Tamošnji Osnovni sud, gdje je Dunja Reljić podnijela zahtjev za razvod, odlučio je da se mali Filip na daljnju skrb i odgoj povjerava majci koja ga je već odvela u Banja Luku. Utvrđena je i obveza oca Aleksandra Reljića koji s 40 posto svojih primanja mora sudjelovati u uzdržavanju sina Filipa.

Prekršen zakon

Prema njegovom mišljenju, kod razvoda njegovog braka s Dunjom Reljić, trebalo se primijeniti mjerodavno hrvatsko pravo, s obzirom da je  brak sklopljen u Rijeci.

– Mi smo živjeli u Kraljevici i oženili smo se u Rijeci. Mjesna nadležnost suda za razvod braka određuje se po adresi zadnjeg zajedničkog prebivališta. Ono nam je bilo u Kraljevici, u Hrvatskoj, a ne u Banjoj Luci, u Republici Srpskoj, gdje ja nikad nisam živio. Brak sklopljen u Hrvatskoj može se razvesti, uzimajući u obzir ove elemente, samo u Hrvatskoj. To je potpuno jasno. Unatoč tome, Općinski sud u Rijeci prihvaća presudu strane države, presude koja je neosnovana. Osim toga, po banjolučkoj presudi uopće nemam prava viđenja sina Filipa! Prihvaćanjem takve presude, Općinski sud u Rijeci postupio je neosnovano, a kršeći zakon pravi štetu i mom sinu i meni. Zbog svega toga žalio sam se na Županijski sud u Rijeci, koji međutim već dvije godine ne donosi presudu, iako bi se ovakav slučaj trebao rješavati u žurnom postupku. Za sve to vrijeme, prema presudi Osnovnog suda u Banjoj Luci, koja je prihvaćena rješenjem Općinskog suda u Rijeci, ne mogu vidjeti sina na normalan, primjeren i civiliziran način, kaže Reljić.

Opširnije u tiskanom izdanju