Dok su se početkom tjedna u javnost probijale vijesti da se na prošlonedjeljnom večernjem sastanku u Banskim dvorima na kojem su sudjelovali i predsjednici Sabora i Vlade Božo Peterov i Andrej Plenković razgovaralo među ostalim i o stanju u najvećoj hrvatskoj kompaniji Agrokoru, u Hrvatsku su iz susjedne Srbije stizale informacije o prijetnjama poslovnih partnera da će Agrokorovim trgovinama isključiti struju zbog neispunjavanja ugovornih obveza. Koji dan ranije sa Sarajevske je burze stigla i službena potvrda informacije da će se 10. ožujka održati skupština tvrtke Kiseljak na kojoj bi se trebala donijeti odluka da ta tvrtka »kao jamac sudjeluje i sklopi ugovore o kreditu s bankama u korist Agrokora«.

Te tri informacije možda su najbolja ilustracija što se trenutno događa u i oko Agrokora, ali koliko otkrivaju još je možda važnije i zanimljivije ono što je ostalo skriveno. O financijskim problemima, pogotovo o rješenju za njih malo je službenih informacija, što je pogodno za brojne spekulacije. Naime, među sudionicima nedjeljnog sastanka na Markovom trgu vlada zavjet šutnje, pa je gotovo nemoguće doznati jesu li možda donijeli i kakav zaključak, posebice o tome kako će se država postaviti u slučaju Agrokor u sljedećem razdoblju. Situaciju možda najbolje ilustrira odgovor jednog člana Vlade na naše pitanje kako Vlada diše kad je u pitanju Agrokor? »Kad se spomene Agrokor, zadržimo dah« zabrinuto i iskreno nam je odgovorio sugovornik. Uz prijetnje isključivanjem struje stiže i najava iz Agrokora da u Srbiji otvaraju nove trgovine i nastavljaju širiti poslovanje. A, osim da će Kiseljak biti jamac za kredit Agrokoru, u tom se koncernu ne može doznati o kolikom je iznosu riječ i za što je još važnije za što namijenjen taj kredit.

– O poslovnim potezima o kojima još pregovaramo ne možemo govoriti, ponavljaju na pitanje o tom kreditu, ali i na ostale slične upite iz Agrokora već tjednima, uz uvjeravanja da kompanija stabilna i da uredno ispunjavati svoje obveze.

Sumnje snizile kreditni rejting

A, baš je sumnja da će Agrokor uspješno servisirati svoje obveze početkom siječnja nagnala agenciju Moody’s da Agrokoru snizi kreditni rejting, nakon čega su loše vijesti samo nastavile stizati. Sredinom siječnja Agrokor je odustao od sindiciranog kredita kojim je trebao zamijeniti svoje obveze i njegova je obveznica koju je izdao na Irskoj burzi, koja se dotad držala oko i iznad »nominale«, u manje od dva mjeseca pala je na 70 posto te vrijednosti.

S obzirom da je riječ o najvećoj domaćoj kompaniji, koja uz 40 tisuća ljudi u Hrvatskoj zapošljava još 20 tisuća u regiji, sastanak čelnih ljudi Sabora i Vlade nije iznenađujuće, ali ni to da poruke iz Vlade osluškuju i u susjednim zemljama. Iako su ministri škrti u otkrivanju detalja sastanaka »pipa« se u javnosti otvorila pa su proteklog tjedna, nakon što su o situaciji u Agrokoru svi govorili oprezno i u frazama, sve otvoreniji pozivi na to da se država mora uključiti u spašavanje Agrokora. To je od Vlade vrlo jasno zatražio i bivši potpredsjednik Milanovićeve Vlade Branko Grčić. No, je li takvu pomoć tražio i Agrokor nije moguće doznati ni u Agrokoru ni u Vladi. Dosadašnje su škrte objave iz te kompanije sugerirale da stanje nije takvo da im treba spašavanje.

Neslužbeno nam sudionici sastanka otkrivaju da se o takvoj mogućnosti govorilo tek načelno ili hipotetski, te ističu da Vlada sasvim sigurno neće, a da to vlasnik Agrokora Ivica Todorić vjerojatno od nje ni ne očekuje, »uskočiti« kako bi se održao sadašnji status quo. Od prvog dana i premijer Andrej Plenković i ministri sugeriraju – izlaz mora pronaći sam Agrokor.

Snimio Darko JELINEK

– Kad se pogleda svaka kompanija iz sastava Agrokora nijedna ili malo koja zasebno tako loše posluje da bi joj trebao pojas za spašavanje. Koncern se naprosto preinvestirao i sada ti dugovi pritišću sve tvrtke koje posluju u njegovom sastavu. Ne možemo reći da nam je svejedno što će biti sa svakom tom tvrtkom ponaosob, naravno da je bitno što će biti s Jamnicom, Ledom, Tiskom, Konzumom ili bilo kojom tvrtkom iz Agrokora, oprezno nam objašnjava jedna član Vlade. No, kaže da je drugo pitanje moraju li sve te tvrtke nastaviti poslovati pod istim krovom te dodaje da na pitanje je li to više uopće moguće mogu odgovoriti samo iz Agrokora, odnosno da je na njima odluka hoće li neku tvrtku prodati kako bi lakše podmirili svoje obveze.

Upravo se prodaja pojedinih kompanija, opet neslužbeno, počela spominjati kao prvo rješenje za kojim će posegnuti iz Agrokora. Tako se već i u Hrvatskoj, ali i BiH i Srbiji pojavljuju neslužbene informacije da će Ivica Todorić prodati Jamnicu Coca Coli, a to bi onda značilo da ta američka kompanija preuzima i Kiseljak i tvornicu vode u Srbiji »Mg mivela«, koje su u vlasništvu Jamnice. U Agrokoru i na upit o tome odgovaraju da spekulacije ne komentiraju.

Rusko-američki rat oko vode

Te neslužbene informacije da će Coca Cola konačno dobiti veliki kolač u tvornicama vode u regiji, odmah prate, valjda radi balansa, i one kako su za vodu zainteresirani i Rusi odnosno dvije ruske banke koje su kreditori Agrokora.

Iako je prva asocijacija kad se spominje poslovanje Agrokora, maloprodaja robe široke potrošnje i proizvodnja hrane i pića, ta tvrtka širila se sve ove godine i na druge djelatnosti. Tako u njezinom sastavu posluje poliklinika Aviva, ali i Agrokor Energija za proizvodnju, distribuciju i trgovinu električnom energijom. Agrokor je član, odnosno osnivač, i tvrtke Karisma Hotels Adriatic koja je, primjerice, preuzela i Hotele Plat. Prije tjedan dana Vlada je na sjednici u Sisku projekt Hotela Plat vrijedan oko 400 milijuna kuna proglasila strateškom investicijom za Republiku Hrvatsku.

Situacija je to na koju je dio analitičara prognozirao 2014. godine kad je Agrokor kupovao slovenski Mercator. Upravo zbog visine Agrokorovog duga u Sloveniji je bio jak otpor toj transakciji.

Da Agrokor mora usporiti sa zaduživanjem i širenjem moglo se čuti još prije desetak godina, čak i kad je Europska banka za obnovu i razvoj 2006. kupila 8,33 posto Agrokora za 110 milijuna eura. Isticali su da analitičari da bi se na kraju Agrokoru moglo dogoditi da će morati prodavati dio imovine kako bi servisirao dug, no Agrokor je od tada samo povećavao broj kompanija u svom sastavu.

Još 2009. u jednom od rijetkih medijskih istupa, u intervju Jutarnjem listu, Todorić je otkrivao da je plan od Agrokora u pet godina stvoriti kompaniju koja će imati deset milijardi eura prihoda. Osam godina kasnije Agrokor još nije dosegnuo sedam milijardi eura prihoda.

U istom je intervju na pitanje čega bi se najlakše odrekao da mora prodati neki svoj biznis, Todorić odgovorio da »imaju čudesne ponude za kupnju, da bi mogli prodati i dobiti ogroman novac, ali da misle da njihove tvrtke mogu učiniti još vrjednijima. Najteže bismo prodali one koje još nismo sredili i u koje treba ulagati«, kazao je tada vlasnik Agrokora.

Biranjem puta do rješenja

Hoće li sada izabrati prodaju onih koje jesu sređene, poput Jamnice, još nije spreman otkriti. No, baš je ta prodaja dijela imovine ono što kao rješenje nudi i dio analitičara, ali i opcija koju neslužbeno spominju pojedini sugovornici iz vladajuće koalicije.

Snimio Sergej DRECHSLER

To bi, tvrde naši sugovornici, značio da je Agrokor izabrao put u kojem će sam pronaći rješenje za sadašnju situaciju i poboljšati svoju poziciju, ali i smanjiti napetost koja vlada među dobavljačima Agrokora o čijem će strpljenju i razumijevanju također ovisiti koliko će taj proces proteći mirno. Moody’s je u svom izvješću kad je snižavao kreditni rejting Agrokora istaknuo procjenu da Agrokor svoje dobavljače plaća u roku od pet mjeseci, što je zapravo pet puta duže od zakonskog roka od 30 dana. No, pri tome su oni najveći i u najboljoj poziciji, a veliki broj njih ima i zadužnice. Zasad su, kako su nam potvrdili u neslužbenim razgovorima, strpljivi jer očekuju da bi u skoro vrijeme Agrokor trebao povući poteze koji će pokazati da je spreman ponuditi rješenje za izlazak iz sadašnje situacije, koje će primiriti i rejting agencije i ulagače u obveznice, ali i kreditore.

No, dio dobavljača također očekuje da država, ako to bude nužno, u prijelaznom razdoblju ponudi pomoć, bilo njima bilo direktno Agrokoru. I to stvara dodatni pritisak na Vladu da se uključi u pronalaženje rješenja, no zagovornici te opcije zasad nisu pojasnili na koji bi to način država trebala ili mogla učiniti s obzirom da je riječ o privatnoj kompaniji. Naši sugovornici iz Vlade također ističu da ne vide na koji bi to način učinili, a da to ne znači povećanje javnog duga ili kršenje pojedinih europskih odredbi o državnim potporama. Tako se čini da u Vladi doista ozbiljno, barem trenutno, misle ono što premijer Andrje Plenković javno ističe kad govori o Agrokoru, a to je da Vlada očekuje da »vlasnika i managementa Agrokora obazrivo odgovore na izazove koji su pred kompanijom vodeći računa o njenoj financijskoj stabilnosti i dobavljačima«.