Prema riječima Šime Radulića, jedna od osoba iz uprave Sveučilišta prilikom potpisa ugovora zatražila je 10 posto vrijednosti ugovora što on nije prihvatio, a zatraženo je i da se u posao nadzora Rijekaprojekta uključi i osoba s jednog riječkog fakulteta, što je također odbio. Radulići smatraju da je to uzrok njihove propasti
Riječki poduzetnik, sada već umirovljeni inženjer građevinarstva Šime Radulić, našao se na rubu egzistencije. Štoviše, cijela njegova obitelj na korak je do propasti, a kao glavne krivce proziva Sveučilište u Rijeci i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta koji njegovoj obitelji dugujuju 2,3 milijuna kuna, bez PDV-a. Naime, nekadašnji vlasnik tvrtke Rijekaprojekt inženjering obavljao je posao nadzora nad izgradnjom objekata Filozofskog fakulteta te Sveučilišnih odjela u Kampusu, a u početku izvrsna suradnja dobrostojeće tvrtke i Sveučilišta krenula je nizbrdo onog trenutka kada je prekoračen rok izgradnje te kada je tvrtka Rijekaprojekt inženjering krenula upozoravati na nedostatke izgradnje.
Šime Radulić ovih dana u svojem statusu na Facebooku piše svojoj kćeri kako mu je žao zbog svega što je do sada sa Sveučilištem proživjela, a razlog je činjenica da nije pristao na korumtivni oblik suradnje koji mu je ponuđen prilikom sklapanja ugovora. Naime, prema njegovim riječima jedna od osoba iz uprave Sveučilišta prilikom potpisa ugovora zatražila je 10 posto vrijednosti ugovora što Radulić nije prihvatio, a istovremeno je zatraženo i da se u posao nadzora Rijekaprojekta uključi i osoba s jednog riječkog fakulteta, na što Radulić također nije htio pristati. To je bio trenutak koji je prema njegovom mišljenju bio glavni okidač za sve događaje koji su uslijedili i zbog kojih je danas njegova tvrtka u stečaju, a cijela je obitelj doživjela financijski krah. Na nemoralnu ponudu člana ondašnje uprave Sveučilišta, kaže Radulić nije mogao pristati, jer protiv korupcije se uvijek borio i sada upravo zbog toga njegova kći, koja je također radila u Rijekaprojektu, ima stravične probleme.
Upravo je danas u 10 sati na Trgovačkom sudu prvo stečajno ročište za tvrtku Rijekaprojekt, a njegova kći i direktorica Rijekaprojekta Sanja Radulić, kaže kako priča kreće u svibnju 2007. kada je Rijekaprojekt potpisao ugovor o pružanju usluga stručnog i obračunskog nadzora nad izvođenjem radova na izgradnji objekata Filozofskog fakulteta te Sveučilišnih odjela.
– Rok izgradnje bio je dvije godine, a ono što se dogodilo je da su izvođači radova probili rokove i radovi na izgradnji objekata koje smo nadzirali produljili su se za još više od dvije godine. Sveučilište je s izvođačima radova potpisalo anekse o produljenju ugovora, a kada smo mi to zatražili nama je odbijeno s objašnjenjem da smo potpisali ugovor po principu »ključ u ruke«, međutim u nadzoru takvo nešto ne postoji. Forma »ključ u ruke« nije mjerodavna za nadzor te ugovor kao takav ne može biti prihvaćen za tip usluge koju nadzor kao tehničko osoblje naručitelja prema zakonu pruža. Znači da smo mi kao nadzor po tehničkoj prirodi posla vezani isključivo i samo za trajanje izvođenja radova. Ugovor o nadzoru uvijek se sklapa i veže za rok dogovoren s izvođačem, a u našem slučaju odradili smo dvije ugovorene godine i još dvije godine produljenja radova. Ono što smo tražili je mjesečna naknada iz osnovnog ugovora koja bi trajala koliko i produljeni rok gradnje. Unatoč nemogućnosti dogovora, naša obiteljska tvrtka, koju je osnovao moj otac, nastavila je više od dvije godine obavljati nadzor. U tom su periodu s tvrtkama »Lavčević« i Konstruktor inženjering, koje su bile izvođači radova, potpisana čak četiri aneksa ugovora o radu. I svo to vrijeme mi smo radili ni za šta. Ukinuto nam je osnovno ljudsko pravo naknade za izvođenje radova koje smo savjesno obavljali, iako je ugovoreni rok probijen. Svi naši pokušaji mirnog rješenja, gomila zamolbi i ispisanog teksta na adresu Ministarstva znanosti i Sveučilišta u Rijeci završili su najvjerojatnije nepročitani te smo se u konačnici pravdu odlučili zatražiti sudskim putem – priča Sanja Radulić.
– Postali smo nepoželjni onog trenutka kada smo počeli upozoravati na nepravilnosti ugradbe fasadnih panela. Svi znaju o kakvim se panelima radi i da su za vrijeme bure letjeli po kampusu. Naše primjedbe predstavnici investitora nisu htjeli uvažiti i raskinuli su ugovor s nama. Tada smo krenuli sa sudskom tužbom i izdali smo račun za nenaplaćene usluge te smo postali obveznici PDV-a i to nas je odvelo u stečaj – ističe Sanja Radulić.
Dobili javnu pohvalu
Do sada su održana četiri ročišta sa Sveučilištem kao naručiteljem radova, a zajedno s kamatama sveučilišni se dug, tvrdi Radulić, popeo na šest milijuna kuna. Dokazi za neplaćeni dvogodišnji rad, priča dalje Sanja Radulić, postoje. Postoje građevinski dnevnici, zapisnici koordinacije, no dnevnike Sveučilište ne želi dati na uvid. Koban poslovni odnos sa Sveučilištem, dodaje, cijelu je obitelj doveo na rub egzistencije. Nekada uspješna tvrtka s 14 zaposlenih inženjera građevine koji su imali izvrsne uvjete rada jednostavno je potonula, a da bi apsurd bio još veći za vrijeme dobrih odnosa sa Sveučilištem tvrtka Rijekaprojekt dobila je čak i javnu pohvalu Sveučilišta za nadzor koji je obavljala.
Taj je stečaj, dodaje, za njenu obitelj značio višegodišnju egzistencijalnu borbu, dane gladovanja, hipoteke na sve nekretnine i u konačnici njen osobni rad »na crno« kako bi prehranila sebe i sina.
Njen otac, pak, Šime Radulić, kaže da mu je korupcija, točnije nepristanak na nju, srušila sve što je u životu stvarao.
– Uništena je cijela moja prošlost i sadašnjost mojih nasljednika, kao i budućnost. U Rijeku sam došao kao desetogodišnji dječak, a iz nje sam otišao kao starac s vrlo gorkim okusom u ustima. Nemam što ostaviti svojim unucima, dizali smo kredite i hipoteke na nekretine kako bismo pokušali opstati. Sada živim na Ugljanu i bojim se da će me iz kuće deložirati. U mirovinu nisam otišao bez razloga iz svog grada. Otišao sam iz straha da se s glavnim akterima korupcije osobno ne obračunam. Je li se moje odbijanje koruptivnog zahtjeva »isplatilo«? Nije! Odbijajući unaprijed isplatu od 10 posto vrijednosti nisam mogao ni naslutiti što će se sve naknadno iza toga događati – kaže Radulić.
Sveučilište u Rijeci ima sasvim drugačiju priču oko tvrtke Rijekaprojekt inženjering, jer kako kaže rektor prof.dr. Pero Lučin to je jedna tužna priča i žalosno je da je tvrtka propala, no Sveučilište prema njoj nema nikakvih obaveza. Štoviše, priprema se kaznena prijava protiv svih aktera gradnje objekat Filozofskog fakulteta, a to znači i protiv Rijekaprojekt inženjeringa, jer kako navodi rektor način na koji je izvedena fasada ravan je zločinu.
– Mislim da je tvrtka Rijekaprojekt inženjering, kao i druge tvrtke bila žrtva financijske krize u koju je Hrvatska ušla. Žalosno je da je ta financijska kriza dovela i Sveučilište u situaciju da moramo rješavati probleme firmi koje su gradile Kampus. Svi znamo kako je priča s Konstruktorom završila. Dobili smo gomilu nedostataka koje smo rješavali sedam godina nakon što smo preuzeli zgradu i to zato jer Konstruktor i nadzor nisu dobro radili svoj posao. Morali smo ići u sanaciju, a najgori nedostatak Filozofskog fakulteta bila je fasada koju su svi gledali kako leti po Kampusu. Kada smo krenuli u njenu sanaciju uočili smo gomilu propusta i krenuli smo u potpunu sanaciju, a sve smo zabilježili u prisustvu sudskog vještaka. Pripremamo kaznenu prijavu protiv svih koji su odgovorni, jer ono što smo našli je žalosno i sramotno. Zabiti metalnu konstrukciju u siporeks i očekivati da će to nositi fasadu je zločin, a nadzor je to dopustio. Problem nadzora je bio što nadzor nije bio dobar, a imali smo ugovor za nadzor do tehničkog prijema zgrade i to na iznos od 2 milijuna kuna. Nije bilo nikakve osnove za produljenje ugovora. U rješavanju problema nadzor nije puno pomogao, a njihov posao nije upozoravati nego riješiti problem. Svoj posao nisu odrađivali, nije ih bilo na gradilištu, a razumjem da nisu niti mogli biti tamo kada su ušli u »raspadanje«. Čak i da su bili tamo i odradili posao, ugovor se ne bi mogao produljiti, jer imali su ugovor o nadzoru do tehničkog prijema zgrade – kaže rektor.
Dodajući kako Sveučilište od tvrtke Rijekaprojekt inženjering nije dobilo podršku u rješavanju problema s izvođačem radova, za što su bili plaćeni, rektor ističe da je posao nadzora bio zaštititi Sveučilište.
– Cijeli grad je vidio da leti fasada u kampusu, a Rijekaprojekt je bio plaćen da se tako nešto ne dogodi. Trebali smo kaznenu prijavu prije podignuti, no uvjeravali su me da sve treba napraviti po pravilima struke i da treba prikupiti svu dokumentaciju – zaključuje rektor.
Naštiman posao
Nemoralna provizijska ponuda člana uprave Sveučilišta nije jedino negativno iskustvo, tvrdi, koje je doživio, jer kada se njegova tvrtka javila na natječaj za nadzor izgradnje objekta prehrane u Kampusu dobio je sa Sveučilišta telefonski poziv i to iste osobe koja je od njega nekoliko godina ranije tražila proviziju od 10 posto.
– Ono što je taj član Rektorata želio doznati prije nego se ponude otvore je kolika je naša ponuda. S obzirom na prijašnja loša iskustva otvoreno sam rekao da je naša ponuda 117 tisuća kuna, a onda je na natječaju posao dobila tvrtka koja je dala ponudu od 116 tisuća kuna. Dakle, za tisuću kuna povoljnija ponuda. Nije se radilo ni o čem drugom nego o naštimavanju posla drugoj tvrtki. Sveučilište je institucija koja bi trebala prštati od morala. Međutim ta je institucija uništila moj dugogodišnji rad, moju prošlost, a budućnost moje djece i unuka je upitna – zaključuje Šime Radulić.
