ZAGREB   Nakon povijesne presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu kojom je Slovenija proglašena odgovornom za povrat štednih uloga u Ljubljanskoj banci građanima Hrvatske (i Bosne i Hercegovine), na nedavnom susretu hrvatskog premijera Zorana Milanovića i njegovog slovenskoga kolege Mira Cerara u Opatiji u prvi je plan izbilo pitanje dugova hrvatskih tvrtki Ljubljanskoj banci, za koje je Cerar kazao da premašuju dug banke štedišama.

Odgovarajući na novinarsko pitanje, slovenski je premijer ponovio da problem Ljubljanske banke treba rješavati pregovorima u okviru sukcesije, upozorivši da je Slovenija spremna, u slučaju da hrvatska strana ne prizna taj dug, tužiti Hrvatsku.

Različite brojke

Iako, naravno, nije primjereno na istu ravan stavljati potraživanja banke i obveze banke prema štedišama – isplata štediša trebala bi imati apsolutni prioritet – nedvojbeno je da će Slovenija morati izvršiti presudu Europskog suda i nekadašnjim štedišama Ljubljanske banke isplatiti staru deviznu štednju, kao što se i u Novoj ljubljanskoj banci – na koju su slovenske vlasti prenijele sva potraživanja, ali ne i obveze Ljubljanske banke – nadaju da će prije ili kasnije naplatiti barem dio svojih potraživanja u Hrvatskoj.

Kako su se dosad na slovenskoj strani spominjale različite brojke, a najčešće okvirni iznos prema kojem dugovi hrvatskih kompanija Ljubljanskoj banci premašuju milijardu eura, potražili smo odgovor na pitanje o kojem se u Hrvatskoj dosad rijetko govorilo: tko su najveći dužnici Ljubljanske banke i koliko točno iznose potraživanja Ljubljanske banke prema tim tvrtkama? A prema podacima same Ljubljanske banke – koji su nam stavljeni na uvid – ta potraživanja doista nisu mala.

Dok se obveze Ljubljanske banke prema štedišama procjenjuju na oko 500 milijuna eura, od čega se oko 250 milijuna odnosi na glavnicu, i još toliko na kamate, potraživanja te banke od hrvatskih poduzeća, kako neslužbeno doznajemo, iznose preko deset milijardi kuna.

Opširnije u današnjem tiskanom izdanju Novog lista