Grad: Rijeka
Danas: 17° kiša
Sutra: 7° 12° kiša
19. rujna 2017.
Devetnaestero veličanstvenih

Tko stvara EPK? Predstavljamo ekipu koja kreira najvažniji riječki kulturni projekt

Devetnaesteročlana ekipa koja stvara EPK 2020 / Foto Sergej DRECHSLER
Devetnaesteročlana ekipa koja stvara EPK 2020 / Foto Sergej DRECHSLER
Autor:
Objavljeno: 24. srpanj 2017. u 10:10 2017-07-24T10:10:40+02:00

Ovih »devetnaestero veličanstvenih« zaposlenika Agencije Rijeka 2020 nije konačan broj zaposlenih (on bi se mogao popeti i do 80), no oni su zasad tu, ponekad i prošetaju gradom, možda prođu pothodnikom, a na našu inicijativu predstavljaju se svojim riječima čitateljima Novog lista

Agencija Rijeka 2020 nova je riječka tvrtka koju su Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija osnovali radi provedbe projekta Rijeka Europska prijestolnica kulture 2020. Glavna preokupacija Agencije, kodificirana u ugovoru s Europskom komisijom, provedba je kulturnih aktivnosti 2020. godine te onih programa za koje Agencija procijeni da pomažu građenju publike i razvoju vidljivosti. Dok će infrastrukturne investicije EPK-a voditi Grad Rijeka i PGŽ, Agencija je odgovorna za pripremu i provedbu kulturnog i umjetničkog programa, komunikaciju i marketing, prikupljanje sredstava i upravljanje cijelim projektom. U pripremi i provedbi programa Agencija bi trebala biti samostalna i djelovati neovisno od bilo kakvih upliva vlasti, politike i njezine administracije.

Za programske aktivnosti EPK-a ukupno je planiran budžet od 30 milijuna eura u koji su uključeni i troškovi same Agencije. Do 2019. ova bi tvrtka, veća od svih riječkih kulturnih ustanova, osim HNK-a, mogla narasti do 80 zaposlenih, no direktorica Emina Višnić ističe da će zapošljavanje ovisiti o programima i vjeruje da će taj broj u konačnici biti manji.

Naime ideja nije stvoriti veliku produkcijsku tvrtku koja će sve raditi sama, već će se programi razvijati u suradnji s ustanovama i drugim organizacijama, pa bi se dio zaposlenih trebalo preliti u njihove redove.

U Agenciji zaposleno 19 djelatnika

Trenutno je u Agenciji zaposleno 19 djelatnika, a u provedbi su i novi natječaji te će ih do kraja ove godine biti 24.

Organizacijski je tvrtka postavljena poput brojnih drugih EPK-ova: na vrhu su izvršna direktorica projekta Emina Višnić i umjetnički direktor Slaven Tolj, a rad Agencije ustrojen je oko Sektora za kulturu koji vodi Mara Anjoli Vujić. Podršku i sinergiju s tim sektorom nude Sektor za razvoj i međunarodne odnose koji vodi Irena Kregar Šegota te Sektor za komuniciranje i marketing pod vodstvom Vuka Ćosića.

Trenutno je u Agenciji Rijeka 2020 zaposleno 19 djelatnika / Foto Sergej DRECHSLER

Privremena adresa Agencije je Uljarska 1, odnosno Palača Modello, ali će uskoro biti izmještena na Deltu, u nekadašnju zgradu Ivexa, jer joj nedostaje prostora. Odatle bi krajem godine konačno trebala preseliti u prostor ex Bernardija, budući Ri Hub, koji će osim sjedišta tvrtke biti prostor za organizaciju programa koji u cilju imaju cjelovit sustav jačanja zajednice građana.

Za djelatnost Agencije u ovoj je godini planiran iznos od 6,7 milijuna kuna, od čega 58 posto osigurava Grad Rijeka, a ostalo Ministarstvo kulture i Primorsko-goranska županija. Od tog iznosa 2,7 milijuna kuna namijenjeno je plaćama zaposlenih, od kojih skoro polovica radi na programu, oko 2 milijuna kuna planirano je za realizaciju programa, dok su ostalo troškovi vanjskih suradnika i usluga, opremanja i tekućih troškova ureda, najma stanova za troje zaposlenika, službenih putovanja, službenih automobila i prijevoza zaposlenika.

Prema riječima Vuka Ćosića, glavni rezultat rada EPK-tima bit će kulturom i infrastrukturama bogata Rijeka 2020, a sva energija je usmjerena na postizanje što opipljivijeg doprinosa uspostavi trajno pozitivnih posljedica za grad. Tipično nasljeđe EPK-a je veća prepoznatljivost grada, što se prevodi u učinke u turizmu, obrazovanju, urbanizmu, a kod mnogih gradova i na uspostavu bolje gospodarske klime.

To je zadaća tima, koji je već u prvim mjesecima rada organizirao tridesetak javnih događanja, radionica, međunarodnih seminara, promotivnih aktivnosti i predstavljanja projekta u zemlji i inozemstvu.

Dosadašnjim tempom uspjeli su nadmašiti očekivanja Bruxellesa, no riječka ih javnost tek počinje upoznavati. Kako bismo stekli potpuniju sliku o ljudima na kojima je odgovornost za uspješnu realizaciju projekta i na koje će cijela riječka kultura biti upućena iduće četiri godine, zamolili smo ih da se predstave, u ponešto neformalnijem i prisnijem svjetlu od onoga što o njima govore njihove funkcije i sistematizacija poslova.

Emina Višnić

Krenulo je sa Studentskim esperantskim klubom i mladenački pretencioznim pokušajima eksperimentalnog teatra, kao nikad dotad. Well... Bez komentara. Iz toga je izašla grupa ljudi koja je, goreći na entuzijazmu, organizirala prvi Urban festival. A nakon toga se samo nizalo: vodila sam net.kulturni klub MaMa i niz projekata, mreža, suradnji. Pred ovaj posao vodila sam prvu kulturnu instituciju osnovanu u partnerstvu udruga i gradske uprave, s prostorima za korištenje za cijelu nezavisnu scenu. A bavila sam se i upravljanjem Zakladom »Kultura nova«, europskim kulturnim politikama u Culture Action Europe i još mnogo toga.

Sada vodim poslovanje tvrtke RIJEKA 2020 koja je zadužena za provedbu programa Europske prijestolnice kulture, a moja je funkcija izvršno upravljanje projektom. Moj je glavni zadatak organizirati sustav ili mašinu koja radi usklađeno i učinkovito, na svim razinama: kulturni, umjetnički i obrazovni program, komunikacije i marketing, međunarodna suradnja, financiranje projekta i još mnogo toga što rade ovi ljudi i drugi koji nam dolaze. A svemu tome treba pridružiti brojne partnere koji izravno rade na projektu. Svakodnevno se bavim rješavanjem problema i kreiranjem situacija za sprečavanje budućih problema.

Slaven Tolj

Ljubiteljima stripa »Alan Ford« poznat je lik samoubojice koji nikako ne uspijeva u svom naumu da si oduzme život. Prije nekoliko godina u Splitu su Slavena publici predstavili kao brata blizanaca tog sporednog strip-junaka kojem je samoubojstvo način života.

Suicidalni rukopis obilježio je njegov dosadašnji život. Pripremajući s EPK-timom program za Rijeku 2020. gotovo da je uspio stvar dovesti do kraja, ali, eto, ponovo je preživio i tu je i radi dalje i više kao autistic direktor programa i zadnji ravnatelj MMSU-a.

S dvije žene, Marijom i Zrinkom, ima troje djece, sina Jana i kćerkice Zoe i Zitu. Raduje se skorom preseljenju Muzeja u Benčić. Na pragu je treće dobi. Vidi dugu oko mjeseca.

Odgojen je na primjerima umjetnosti proširenih medija, a već je na početku djelovanja usvojio siromašan (refleksi arte povere), sažet način izražavanja. Zagovornik je jezgrovitosti, materijalne oskudnosti, zbijenog znaka; izbjegava svaku izražajnu raskoš, šarenilo, brbljavost.

Misao koja ga vodi daleko je od dekorativne plošnosti ili larpurlartističke nebrige za svijet koji ga okružuje. Naprotiv, prisutnost u vlastitom prostoru iskazat će angažiranim promišljanjem, imanentnom kritičnošću, ali i emocijom, naklonošću prema predmetu svoga interesa.

Mara Anjoli Vujić

Mara je najprije jako htjela biti pulska Modesty Blaise. Kad su joj tučnjave s kriminalcima dosadile, odlučila je da će se za bolji svijet radije boriti arheologijom i traganjem za galijama usnulim u pijesku. Onda su umjesto galija Jadranom zaplovile topovnjače pa je naša junakinja srednjoškolske dane provela iskapajući ostatke pulskog kulturnog života koji je pao kao žrtva rata. U tim joj se bitkama pod kožom nastanio parazit suvremene umjetnosti i medicina nije pronašla način kako ga odstraniti. Nisu to uspjeli ni na studiju Povijesti umjetnosti, dapače, samo je narastao i zaljubio se u vizualnu umjetnost, performanse, kazalište, film, dobru glazbu, umjetničke eksperimente i feminizam. Zbog njega je, zajedno s Martinom i Petjom, morala pokrenuti Arteriju – radijsku emisiju o suvremenoj umjetnosti, pomoći pri organizaciji festivala Break 2.2 – Nevidljiva prijetnja, raditi na filmskom festivalu Kino Otok u Izoli i još čitavu gomilu drugih neobičnih stvari. Na koncu su joj dali da vodi festival Grad žena u Ljubljani, gdje se parazit skrasio na nekoliko godina.

Međutim kad je čuo da Rijeka 2020 traži programsku direktoricu, parazit je živnuo pa ga je Mara ubacila u kofer te doselila u Rijeku. Ako već neće iskapati tragove drevnih kultura i prijestolnica, onda će se barem potruditi da naša prijestolnica kulture ostavi trag.

Tu i tamo ipak poželi prebiti pokojeg kriminalca.

Irena Kregar Šegota

Nakon završnog razreda srednje škole u SAD-u i završenog dodiplomskog studija Tehnologije prometa na Pomorskom fakultetu u Rijeci, diplomirala je engleski jezik i književnost te francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Njena prethodna profesionalna iskustva uključuju poziciju savjetnice i više savjetnice za međunarodnu kulturnu suradnju u Gradu Rijeci, gdje je radila na EU projektima te promociji, umrežavanju i suradnji s europskim i međunarodnim kulturnim mrežama i organizacijama. Prije Gradske uprave radila je za Lutkarsko kazalište u Rijeci (odjel marketinga i odnosa s javnošću), Ministarstvo vanjskih poslova RH (diplomatska misija u UN u Ženevi) te kao nastavnik engleskog i francuskog jezika u riječkim srednjim školama.

Samostalno se bavi prevodilačkim radom. Predsjednica je Francuske alijanse Rijeka od 2003. i potpredsjednica europske kulturne mreže Les Rencontres – LIKE od 2015. godine. Tečno govori engleski, francuski i talijanski te se služi španjolskim jezikom.

U okviru projekta Rijeka 2020 bila je izvršna koordinatorica i zadužena za međunarodne odnose za riječku prijavu za titulu EPK 2020 te vršiteljica dužnosti direktora Rijeka 2020 d.o.o. do prosinca 2016. Trenutno je direktorica Sektora za razvoj i strateška partnerstva Društva Rijeka 2020 i zadužena je za uspostavljanje i razvoj strateških institucionalnih partnerstva na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini; međunarodni fundraising, organizaciju skupova i konferencija u okviru Rijeka EPK te monitoring i evaluaciju projekta.

Vuk Ćosić

Vuk se rodio kao veoma mlad čovjek koji je rano otkrio čari fluidnog identiteta. U gimnaziji fanzin, tijekom studija kolumniranje i urednikovanje u tada društveno vrlo relevantnoj omladinskoj štampi, usput brzo evoluiranje od književnog ka prošireno-medijskom izrazu. Zatim isti dan diplomirao i emigrirao na relaciji Beograd – Ljubljana. 1993., poslije par godina kulturnih razmjena, otkrio internet i za njega je arheologija postala prošlost. Ubrzo s prijateljima osnovao Ljubljanski laboratorij za digitalne medije i time ozbiljno ucrtao Ljubljanu na jednu bitnu mapu.

Od tada se afirmirao kao jedan od autora globalnog diskursa o internetnoj umjetnosti i kritici, izlagao nekoliko stotina puta na najbitnijim izložbama i u svim muzejima za koje je ikada čuo. Uključen u kurikulum povijesti umjetnosti na praktično svim umjetničkim akademijama, sastavni dio prve rečenice o novim medijima u skoro svim knjigama povijesti umetnosti.

Uz tu dovršenu kanonizaciju, bavio se aktivno konzultantskim poslovima u slovenskom korporativnom svijetu, godinama predavao digitalnu strategiju na Fakultetu za društvene nauke, a uspio je ostaviti pobjedničkog traga i u nekoliko izbornih kampanja.

Preselio u Rijeku tijekom procesa kandidature za EPK, i tu pronašao zasad funkcionalan balans između fascinacija ljudima, prostorom i projektom. Po dobijanju titule, postao član vodstva EPK-a zadužen za komuniciranje, spreman da preuzme hejt za sve što ima i nema veze s projektom. Takav tip.

Tanja Kalčić (programski tim)

Tanja je jako htjela biti gušter i pržit se na osunčanoj terasi, ali nije mogla. Najprije ju je omeo studij građevine, a zatim potreba za kretanjem. Svoje tijelo prepustila je plesu, jogi, pilatesu, pokretima umjesto mirovanju. Otišla je u Dublin prije nego što je to postao trend, ali nije ostala tamo već je putovala dalje, educirala se na Moving Academy for Performing Arts, pohađala tečajeve i radionice od Amsterdama preko Berlina i Beograda pa do gradova koji počinju na ostala slova abecede. Obrazovala se o menadžmentu u kulturi i umjetnosti, što joj je bilo iznimno korisno u višegodišnjem vođenju Udruge za scenske umjetnosti Prostor plus.

S vremenom se Tanja zaljubila u neformalnu edukaciju pa je pripremala programe, realizirala EU projekte iz neformalne edukacije u kulturi te se bavila izradom kurikuluma za prepoznavanje kompetencija. No i dalje se bavila pokretima pa je vodila suvremeni ples i jogalates, a našla je vremena i za privatan život. Dokaz za to tek što nije prohodao.

Timu EPK se pridružila u drugom krugu kandidature, a sada vodi program »Jedna rijeka: učenje«, u kojem radi na jačanju kapaciteta kulturnog sektora i osnaživanju lokalne zajednice.

Ležanje na terasi morat će sačekati bar do 2021.

Neli Nežić (programski tim)

Neli, diplomirana ekonomistica, višegodišnja je koordinatorica i voditeljica EU projekata, ujedno i poduzetnica, majka i ljubiteljica šume. Trenutno djeluje kao koordinatorica programskog pravca »27 susjedstava« te vodi računa da se susjedstva dobro osjećaju u EPK-u. Planira, organizira, provodi programske aktivnosti te motivira kako bi se izabrani susjedi što manje brinuli, a što jasnije znali što im je činiti. Rad s ljudima je uvijek izazov, ali ju raduje upoznavanje »malih« ljudi iz malih zajednica, njihovog načina života, razmišljanja, onog što ih raduje i od čega su satkani. Nada se da će i sama jednog dana postati član jedne od otočkih zajednica, živjeti u staroj kamenoj kući blizu mora, gdje će uzgajati vlastiti pomidor, balancan i bosiljak, a navečer gledati zvijezde.

Jelena Tondini (programski tim)

Kulturologinja s umjetničkim ambicijama. Autorica je preko dvadeset izvedbenih projekata i predstava, jedne zbirke poezije i ponosna članica EPK-tima s kojim je prošla sve faze projekta (od čitanja uputa o tome kako se prijavljuje EPK do provedbe).

Sav staž (evidentirani i neevidentirani na mirovinskom) natukla je radeći u kulturi – prvo u udrugama, onda u Odjelu gradske uprave za kulturu, a sad u Agenciji Rijeka 2020.

Veliki ljubitelj etno glazbe, contemporary r'n'b-a i gastronomije iz cijelog svijeta, zastupa slabije, bori se za pravdu. U EPK-u je najviše posvećena projektima koji uključuju manjine, djecu s posebnim potrebama i osobe s invaliditetom, migrante i sve one kojima je kultura ponekad nedostupna.

Vjeruje da će Rijeka do 2020. postati Pariz. Jelena jako voli Pariz.

Zoran Krušvar (programski tim)

Zoran voli one papirnate stvari sa slovima. One koje mirišu dok ih listaš i lijepo se slažu po policama. Završio je on i neke škole, psihologiju pa marketing menadžment, ali stalno ga je vuklo na druge strane pa je postao pisac, novinar, snimatelj, višegodišnji pratitelj riječke kulturne scene za portal MojaRijeka.hr, a konačno čak i slobodni umjetnik na mjesec dana.

Objavili su mu nešto knjiga, dali nekoliko nagrada i preveli na pokoji strani jezik. Veseli ga što mu je ulomak teksta iz jedne od knjiga završio u udžbeniku za sedmi razred osnovne škole. Osim što je pisao, osmišljavao je i vodio razne projekte iz kulture, držao je radionice kreativnog pisanja za djecu i odrasle, a u zadnje vrijeme zabavlja ga projekt »Knjigopsija«, jer mu je tu posao da čita dobre knjige i s pametnim ljudima priča o njima.

U EPK-u radi na programskom pravcu »27 susjedstava«, gdje se bavi razvojem kulture malih lokalnih zajednica u Rijeci i duž obale. Želja mu je živjeti među kulturnim ljudima.

Mirna Gurdon (programski tim)

Magistra kulturologije i stručnjakinja za namaze od slanutka. Svoje radne sate provodi u EPK-timu kao asistentica umjetničkog direktora EPK-a, slobodne sate s kettlebellom (ili dva) u rukama, a svoje slobodne slobodne sate kao freelance copywriterica. Nakon što je diplomirala počela je raditi u Kreativnom kolektivu Kombinat, gdje je potvrdila ono što ju je dugo mučilo. Ima, naime, blagu opsesivno-kompulzivnu crtu kada je riječ o rokovima i detaljima, što će zdušno potvrditi svaki dizajner i/ili ilustrator s kojim je radila na bilo kakvom projektu (a bilo ih je, na njihovu žalost, mnogo). Uspostavilo se, kasnije, kako za posao koji trenutno radi spomenuta crta i nije tako problematična.Voli puno pričati, a najviše (i ponekad previše) o »Cityju« Alessandra Baricca. Nepopravljivo slaba na peciva s Brick Lanea i svoju pasicu B.

Mia Mohorić (programski tim)

Mia voli putovati. Zato je najprije završila Pomorski fakultet, ali joj se učinilo da bi bilo lijepo putovati i kopnom i zapisati nešto o tome pa je upisala novinarstvo i otputovala u Zadar na studij. Nakon toga putovala je svijetom, a u Rijeci i Zadru boravila poslovno. Budući da su joj detektori metala u zračnim lukama stvarali poteškoće, morala je skinuti piercinge. Međutim bez njih se osjećala nekako golo i nedorečeno pa je tu konceptualnu prazninu odlučila popuniti tetovažama. Radila je novinarske, fotografske i uredničke poslove na zadarskom TV Voxu, portalu Antena Zadar i u zadarskom Narodnom listu, zatim na Kanalu RI, Jadranskom portalu i Radio Rijeci, te za Grad Rijeku, volontirala u brojnim riječkim udrugama. U slobodno vrijeme organizira Rijeka Tattoo Expo te surađuje s Udrugom Ri Rock na Dark »O« metal festival, a povremeno ulijeće i u druge organizacijske poslove. U Europsku se prijestolnicu kulture uključila kao novinarka i organizatorica događanja, jer će 2020. umjesto da ona putuje svijetom, svijet konačno doputovati k njoj.

Andrea Blažević (marketing i komunikacije)

Završila je kulturologiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci te stekla titulu magistre novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Položila je i državni stručni ispit.

Nakon što je kao novinarka radila na Radio Rijeci te bila viši stručni suradnik za odnose s javnošću u Gradu, opet se vratila u Zagreb, gdje je radila u nekolicini radijskih i televizijskih redakcija. Jako joj je nedostajalo more pa je prihvatila posao voditeljice marketinga u Muzeju Apoksiomena na Malom Lošinju. Tamo vrlo brzo postaje vršiteljica dužnosti ravnateljice Muzeja, što joj je priuštilo brojne neprospavane noći, ali i ogromnu čast da brine o umjetničkom djelu neprocjenjive vrijednosti, često nazivanom šutljivim ambasadorom hrvatske kulture u svijetu.

Kandidaturu Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture pratila je još kao novinarka te se već tada potajno nadala da će i za nju biti mjesta u toj super priči. Iako se teško rastala s Apoksiomenom, jedva je dočekala da se vrati u rodnu Rijeku te pridruži EPK ekipi na poziciji voditeljice marketinga.

Andrea obožava putovati. Zadnje je bila u Firenci, gdje je skoro ostala živjeti – već si je izabrala klupicu u Galeriji Uffizi. Ona je vegetarijanka. Sve napuštene životinje želi uzeti doma, zbog čega je u čestom sukobu s ukućanima. Život bez četveronožnih prijatelja ne može zamisliti.

Daniela Doubek Grbac (razvoj i strateška partnerstva)

Daniela se jednom u životu spremila za šoping, otišla u Trst pa se vratila nakon sedam godina s novim cipelama, dvije vreće pašte, magisterijem sociologije teritorijalnih i organizacijskih mreža, diplomom prvostupnice interkulturalnih znanosti i pola kile kave. Zatim je zasukala rukave, posadila jagode u vrtu pa krenula tražiti posao. Više od osam godina radila je kao konzultant za pripremu i provedbu projekata koji se financiraju iz Europskih fondova, a jagode su rodile sve bolje i bolje.

Ovog su proljeća ekstra uspješne.

Jednom je u životu Daniela shvatila da znanje koje ima može podijeliti s drugima pa se upustila u poučavanje. Vodila je niz edukacija iz područja upravljanja projektnim ciklusom u kontekstu europskih fondova, a kod kuće je svoje klince poučavala strukturiranju plastelina i smjernicama za upravljanje procesima u pješčaniku.

Kako bi se realizirali programi koje provodi Rijeka 2020, Daniela će voditi računa o prikupljanju sredstava iz EU i drugih međunarodnih izvora, a to sve s radnog mjesta voditeljice razvoja.Ona osjeća kako je to važno, jer jednom će u životu njen grad biti Europska prijestolnica kulture i ona će pomoći da se to ostvari.

Dorian Celcer (razvoj i strateška partnerstva)

Dorian je geek, kulturolog i picajzla. Dosad se većinom bavio organizacijom događanja i konferencija na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, s povremenim izletima u grafičarenje, medije i marketing. U EPK-timu je od samog početka i najave riječke kandidature, a najveća želja mu je da kada EPK-cirkus ode iz grada, s ponosom može reći da je bio dio ovog tima i pomogao da Rijeka bude bolje mjesto za život. Njegovo radno mjesto je koordinator za međunarodnu suradnju, a po potrebi zasuče rukave i u drugim »sektorima«. Najsretniji je kada su sve ćelije u tablici zelene boje, a ikonaWiFisignala pokazuje da je spojen.

Tamara Crnković (razvoj i strateška partnerstva)

Dok su djevojčice čekale ručak u vrtiću, Tamara ih je strašila pričama. Ne iz zlobe, nego jer je smatrala kako životu treba čarolije. Silno je voljela bajke i htjela je biti kraljica. Kasnije prijateljice više nije plašila, ali je prozu i poeziju objavila u srednjoškolskom časopisu, što ju je odvelo na Lidrano i na Novigradsko proljeće, a otišla je i na Govorničku školu, gdje je naučila držati zdravice i raspravljati o važnim stvarima.

Nakon škole odlučila se ponovno za vrtić pa upisala predškolski odgoj, a nakon toga pobjegla iz države. Ne jako daleko, samo do Ljubljane, gdje je završila etnologiju i kulturnu antropologiju. Tamo ju je posvojila jedna crna mačka, a Tamara je shvatila da kad već ne može biti kraljica sa zlatnom krunom, onda barem može biti vještica s crnom mačkom. Radila je u Modernoj galeriji u Ljubljani, razmjenjivala se u Lisabonu i Indoneziji, vodila turiste po Azurnoj obali.

Donijela je svoje čarolije natrag u Rijeku pa organizirala riječku konvenciju ljubitelja fantastike Rikon. Europskoj će prijestolnici kulture pomoći kao organizator raznih zbivanja, s naglaskom na edukacije. Zaključila je da će tako velikom projektu sigurno dobro doći malo čarolije.

Uostalom, prijestolnice i jesu mjesta za kraljice.

Siniša Ćuk (organizacija i administracija)

U EPK je došao organizirati i voditi sve radne aktivnosti po najboljoj praksi koja se u ovom trenutku može primijeniti. U njegovoj će prijestolnici kulture svaka kockica biti na pravom mjestu. Voditelj je ekonomskih poslova.

Dorotea Vitasović (organizacija i administracija)

Dorotea već petnaest godina šapće pravnim spisima, umiruje ih, kroti, jedu joj iz dlana. Naučila je to na Pravnom fakultetu u Rijeci pa onda vještine do finog sjaja izbrusila u Odvjetničkom uredu Nade Badurine. Tada ju je život uzeo za ruku, uveo u zgradu Muzeja grada Rijeke i rekao: »Kulturo, ovo je Dorotea, odsad ćete se družiti.« Tako je posve normalna pravnica zaglavila s gomilom kulturnjaka, nemajući druge nego da se navikne na njihove čudne običaje. Kad bi joj ipak prekipjelo, obula bi tenisice pa otrčala nekoliko kilometara, pritom opušteno razmišljajući o preuređenju kuhinje ili odgoju djece.

Tako je dotrčala i do natječaja za voditelja pravnih poslova u društvu Rijeka 2020 i zaključila da bi to u jednoj prijestolnici otprilike bio ekvivalent ministru pravosuđa. Sada već potpuno sljubljena s kulturom, odlučila je prihvatiti izazov pa sve te olujne udare inspiracije i vrtloge kreativnih vizija uskladiti s propisima, zakonima i pravilnicima.

Želimo joj puno sreće.

Romina Kraljić Česen (organizacija i administracija)

U crtanom filmu »Phantom Tollbooth« svijet je podijeljen na kraljevstvo brojki i kraljevstvo slova. Ja pripadam kraljevstvu brojki! Završila sam srednju ekonomsku školu, diplomirala na Pomorskom fakultetu u Rijeci, a još od studija radila sam na raznoraznim poslovima. Nakon što sam se udala i postala ponosna majka započela sam rad kao predstojnica ureda gdje sam dalje izbrusila svoje znanje upravljanja financijama. Ne znam kako sam stigla i do ovog svijeta kulture. U društvu Rijeka 2020 zaposlena sam kao administrativna tajnica, gdje svojim dragim kolegama društvenjacima slažem mjesečne troškove i pratim tijek novca. Oni ne znaju ništa o kraljevstvu brojki, ali zato imaju mene!

Arijana Ančić (organizacija i administracija)

Arijana teče, Arijana se penje po stablima, Arijana je perpetuum mobile. Protrčala je kroz Akademiju i ulovila titulu magistra primijenjenih umjetnosti, a nakon toga nije joj bilo kraja. Bavila se grafičkim dizajnom, dizajnom numizmatike, produkt-dizajnom pa joj to sve nije bilo dosta nego se osposobila za muzejsko galerijsku djelatnost i dobro se upoznala s riječkom kulturnom scenom. Tu se odmah ulovila posla i krenula uređivati izloge gradske uprave, jer izlozi su na zgradi oči, a oči su ogledala duše.

Kad je netko naljuti, Arijana posadi ljutu papričicu. Ima ih pun vrt i jako ih voli. Smješka se dok ih komada zubima.

Čim je čula za projekt Europske prijestolnice kulture, Arijana je odmah znala da se mora uključiti. Trenutno radi kao tajnica, ali istovremeno vreba priliku za umjetničkim izražavanjem sukladno svom znanju i iskustvu.

Potajno planira, kad nitko ne bude gledao, posaditi papričicu u »Benčiću«.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka