Novog šefa Komisije Parlament mora imenovati apsolutnom većinom, što je 376 zastupnika. Nijedna politička grupacija zasebno nije ni blizu te brojke, a i više od sto zastupnika ne pripada nijednom klubu
ZAGREB »Ovog puta je drugačije«. Taj je slogan, uoči netom završenih europskih izbora, osmislio Europski parlament kako bi uvjerili birače da u što većem broju trebaju izaći na birališta jer ovoga puta ne odlučuju »samo« o 751 eurozastupniku, nego neizravno i o budućem predsjedniku Europske komisije. U skladu s tim, europske političke grupacije nominirale su po prvi puta i svoje kandidate za nasljednika Jose Manuela Barrosa koji je Komisiju vodio zadnjih deset godina. Ovoga puta je, dakle, trebalo biti drugačije, ali se još uvijek ne zna hoće li tako doista i biti.
Sastanak u Bruxellesu
Slogan Europskog parlamenta ukazuje na pokušaj zastupnika da, pozivajući se na Lisabonski ugovor, oduzmu Europskom vijeću ovlast koju premijeri i predsjednici imaju već pet desetljeća – da na čelo Komisije postave osobu oko koje se iza zatvorenih vrata dogovore. Teško je, međutim, vjerovati da će se te ovlasti odreći bez borbe. A ta borba počinje već danas, kada se u Bruxellesu zasebno sastaju šefovi parlamentarnih skupina u Europskom parlamentu te čelnici zemalja članica koje je predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy sazvao na izvanredni summit. U pozivnom pismu Van Rompuy je istaknuo da će razgovarati o procesu koji će dovesti do prijedloga kandidata za dužnost šefa Komisije, ali da će »biti prerano za odluku o imenima«. Prema još uvijek neslužbenim podacima, najveći broj zastupnika, 213, osvojila je Europska pučka stranka (EPP) pa je njezin kandidat Jean-Claude Juncker uvjeren da će upravo on preuzeti kormilo Komisije.Vjetar u leđa dala mu je njemačka kancelarka Angela Merkel koja ga je jučer u Berlinu nedvosmisleno podržala. Junckera stoga ne brine mogućnost da će neke zemlje članice biti protiv njegova imenovanja jer ga Europsko vijeće treba podržati kvalificiranom većinom, a ne jednoglasno. Nagađa se da će mu potporu uskratiti britanski premijer David Cameron, a njegovom se imenovanju protivi i mađarski premijer Viktor Orban. – Nije me briga. Nisam na koljenima, dobio sam izbore, poručio je jučer Juncker, najavivši da će u sastavljanju većine u Europskom parlamentu tražiti potporu socijalista, liberala i drugih proeuropskih stranaka, isključujući bilo kakvu suradnju sa strankama krajnje desnice.
HDZ i HSS, koje su članice EPP-a, na kongresu pučana u Dublinu podržali su Junckera kao budućeg predsjednika Komisije, pa danas HDZ-ov Andrej Plenković, kojeg su birači s više od 70 tisuća preferencijalnih glasova poslali u Europski parlament, ne sumnja da će upravo bivši luksemburški premijer zasjesti u tu stolicu. – Juncker ima potporu gospođe Merkel i cijelog EPP-a. Ne znam što bi se moralo dogoditi da on to ne bude. Mi smo ipak uvjerljivo dobili socijaliste, prokomentirao je Plenković.
Teške brojke
Novog predsjednika Komisije parlament mora imenovani apsolutnom većinom, što je 376 zastupnika. Nijedna politička grupacija zasebno nije ni blizu te brojke: EPP ima 213 zastupnika, socijalisti 190, liberali 64, Zeleni 53, Europski konzervativci i reformisti (ECR) 46, Ujedinjena europska ljevica 42, Europa slobode i demokracije 38, dok više od sto zastupnika zasad ne pripada nijednom klubu. Kandidat europskih socijalista Martin Schulz već se u izbornoj noći založio za to da stranke sklapaju saveze vodeći se političkim, a ne samo matematičkim izračunima, jasno dajući do znanja da, unatoč izbornom rezultatu, nema namjeru odustati od borbe za dužnost predsjednika Komisije. »Mislim da će Jean-Claude Juncker pokušati oformiti većinu, kao što ću i ja pokušati«, kazao je Schulz, kako prenosi Financial Times. Tko će na kraju dobiti priliku voditi europsku »vladu«, ovisit će o nekoliko faktora: ako se političke grupacije unutar Europskog parlamenta ne budu uspijevale okupiti oko jednog kandidata, povećat će se šanse da im premijeri i predsjednici država članica nametnu svoj izbor. U isto vrijeme, manje stranke u političkim pregovorima unutar institucija već vide svoju šansu. Prema pisanju europskih medija, u ECR-u se nadaju da bi upravo oni, sa svojih 46 zastupnika, mogli imati jednu od ključnih uloga u imenovanju novog šefa Komisije. ECR, podsjetimo, prije izbora uopće nije nominirao svog kandidata za tu dužnost jer su smatrali da se radi o pokušaju »stvaranja vlade tamo gdje nema nacije«.
