Na putu prema dole

TODORIĆ NIJE ZNAO STATI: Vlada može širiti optimizam, ali najave otpuštanja govore o stanju u Agrokoru

Jagoda Marić

arhiva NL

arhiva NL

Ivica Todorić nije mogao priznati da carstvo koje je zamislio stoji na slabašnim temeljima. Je li pri tome prekršio i pokoji zakon i koliko je tu kulu od karata podržavala politika, odgovori su koji bi bili ljekoviti za hrvatsko društvo



Najava predsjednika Uprave Konzuma Slavka Ledića da će ove godine biti zatvoreno od 80 do sto Konzumovih prodavaonica, što će značiti i otpuštanje radnika, zapravo je prva poruka iz te kompanije, od ulaska Vladine izvanredne uprave u Agrokor prije više od dva mjeseca, koja govori o stvarnom stanju u koncernu i onome kako će izgledati sljedeći mjeseci u najvećem poslovnom sustavu u Hrvatskoj. Koliko god Vladini predstavnici širili optimizam ipak je najava da će svaki sedmi dućan u najvećem maloprodajnom lancu u državi biti zatvoren znak da se dalje ne može izbjegavati teške i bolne posljedice koje donosi krah Agrokora.


A, upravo to je, bježanje i odgađanje neželjenog, ali neminovnog, u Agrokoru prvo činio i njegov vlasnik , a onda i Vlada koja je prije malo više od dva mjeseca preuzela upravljanje tom kompanijom. Ivica Todorić vlasnik Agrokora uspijevao je to godinama, dižući nove i nove kredite, svaki put sa sve većim i većim kamatama, koje su na kraju premašile godišnji trošak od dvije milijarde kuna. Kad je ne tako davno, lani u listopadu objavio da je Agrokor uspio dobiti ili reprogramirati kredite vrijednije od 1,2 milijarde kuna, uz zamršena jamstva njegovih tvrtki, mnogi su komentirali da je Todorić uspio kupiti još koju godinu prije nego što bude morao priznati da tako dalje ne ide i da će morati prodavati ili udio u koncernu ili pojedine tvrtke.


Za ostvarenje tog cilja trebalo je samo još dogovoriti refinanciranje obveznica i moglo se po starom nastaviti do 2020. No, vrč ide na vodu dok se ne razbije, uvjerio se u točnost te narodne mudrosti Todorić kad se tomu najmanje nadao. Ova je godina po pitanju otplate duga trebala biti lagana, tek pedesetak milijuna eura. Obveznice su izdane uz kamatu od gotovo deset posto, Agrokor je kamate uredno plaćao, pa su očekivali da će slični uvjeti ulagačima i dalje biti primamljivi. No, oni su mu odlučili reći ne. Iako je bilo samo pitanje dana kad će se nešto takvo dogoditi i u poslovnim i u političkom svijetu još uvijek mnoge golica pitanje zašto baš sada i zašto ga ni Sberbanka nije željela snažnije pratiti. I najvažnije: zašto Todorić nije vidio da to dolazi?


Pitanje svih pitanja




Analitičari će vjerojatno još godinama tražiti odgovore na ta pitanja, no možda je rješenje jednostavno, Todorić nije znao stati, i da nije na vrijeme, a čini se ni do zadnjeg trenutka, mogao priznati da carstvo koje je zamislio stoji na slabašnim temeljima. Je li pri tome prekršio i pokoji zakon i koliko je tu kulu od karata podržavala politika, odgovori su koji bi bili ljekoviti za hrvatsko društvo i gospodarstvo, ali možda ih nikada nećemo dobiti.


Puno je onih koji vjeruju da je lex Agrokor i donesen upravo zato da se stvaranje i propast Agrokora nikada ne rasvijetle. S obzirom na važnost koju ima i posljedice koje bi mogao stvoriti taj je zakon prebrzo donesen, a još brže je krenuo u primjenu, da bi se uopće ozbiljnije čuli oni koji su hladne glave, pokušali na to upozoriti. Većina medija prigrlila je zakon, jednako nekritički kako je nekada slavila Todorićeve akvizicije u regiji. Potpredsjednica Vlade Martina Dalić tako je postala netko tko preko noći rješava najveći državni problem i najveću korporativnu krizu od osamostaljenja Hrvatske, a izvanredni povjerenik Ante Ramljak spasitelj Agrokora i 40 tisuća radnih mjesta. Jednako tako je prije desetak godina Todorić bio spasitelj domaće poljoprivrede, kad je kupovao jedan kombinat za drugim.


Dalić je, potpuno razumljivo za situaciju u kojoj se Agrokor našao, a onda i Vlada kad se odlučila tako snažno umiješati, širila optimizam. Stvoren je dojam da je samo potrebno donijeti zakon, čiji je glavni cilj štiti domaće dobavljače, imenovati izvanrednu upravi i stvari će same od sebe krenuti na bolje. Ako je cilj bio umiriti javnost i dobavljače, misija je uspjela. Ali ništa od toga nijednog dobavljača preko noći nije učinilo konkurentnijim, niti se dogodila magija koja je smanjila Todorićev dug prema njima.


Potpuno bi bilo pogrešno povjerovati da potpredsjednica Dalić nije svjesna dubine krize u Agrokoru, kao i to da ne zna koliko će je teško biti riješiti i koliko će bolni morati biti pojedini potezi. No, dok se nastojalo osigurati donošenje zakona i dok je Hrvatska bila zabavljena lokalnim izborima teško je očekivati da ijedan političar govori o otpuštanju, prestanku poslovanja, rezovima…


Potpredsjednica dužna odgovore


Potpredsjednica je javnosti još uvijek ostala dužna odgovore na pitanje tko je Ministarstvu gospodarstva pomagao u izradi zakona i u kakvim je sada poslovnim vezama s Agrokorom. No, zasad je u zadatku da u prvih pola godine poštedi svog šefa predsjednika Vlade velike eksplozije u domaćem gospodarstvu uspjela, pa iako to značilo i odgodu i sudske posljedice u sljedećim godinama.


Već dva mjeseca Vlada i izvanredna uprava stavili su fokus na , a mediji su to prigrlili, to hoće li Agrokor uspjeti podići prvo jedan, pa drugi kredit, isplatiti plaće, vratiti dio duga dobavljačima i napuniti police dućana robom prije turističke sezone. Ante Ramljak, ako mu je to bila namjera, doista je majstorski skrenuo pažnju javnosti na to jedno jedino pitanje. Tako se nova zaduženje Agrokora, veća od pola milijarde eura, slave kao nevjerojatni pothvati, u najmanju ruku kao da je tvrtka podigla prodaju za najmanje deset posto. Onako kako su se nekad slavila Todorićeva zaduženja da bi kupio Dijamant ili Frikom, pa kasnije Mercator ili samo da bi stare kredite zamijenio novima s još većom kamatama. Dobro je da Ramljak barem dogovora nove kredite sa sve nižim kamatama, ali i njih će tvrtka morati vraćati, a zna se da nije mogla vraćati ni one postojeće. No, Ramljak zasad šalje poruku zaposlenima u Konzumu i dobavljačima, da je on prijatelj koji je došao pomoći, a ne surovi »specijalac« koji mora eliminirati sve koji ne donose profit.


Dva mjeseca, od maksimalnih 15 koliko ih ima za dogovor vjerovnika u Agrokoru već su prošla, a dosad nitko nije ni jednom riječju spomenuo kako će se koncern restrukturirati, koliko će kompanija preživjeti, koliko će zaposlenih zadržati posao. No, i bez tih »sitnih« detalja Agrokor dobiva kredite, a vrijeme će pokazati zašto su financijske institucije odjednom tako milostive.


Sve loše pripast će Vladi


I dok mediji isplatu plaća, nastavak opskrbe trgovina i podizanje kredita, kao uspjeh pripisuju jedino Ramljaku, svaka i najmanje neugodna vijesti vezat će se isključivo uz Vladu. Činit će to i javnost i oporba, pokazali su to događaji nakon Ledićeva najave zatvaranja dućana. Oporba za to nije prozvala ni Ledića, ni Ramljaka nego potpredsjednicu Dalić.


Što će vijesti biti neugodnije, građani će ih sve više vezati uz Banske dvore. Na kraju uspjeh restrukturiranja Agrokora bit će Ramljakov, neuspjeh će se pripisati Vladi, a u konačnici i premijeru Plenkoviću, iako zasad, u tom smislu, ništa oko Agrokora ne utječe na njegovu poziciju. No, on je donio odluku da se ide u lex Agrokor, iako se samo koji tjedan ranije činilo da će ostati čvrsto pri stavu da je to problem kojeg mora riješiti tvrtka i njezin vlasnik, i on je odlučio najveći posao kojeg će njegova Vlada odraditi povjeriti Ramljaku. Je li moguće da je Plenković na kraju ipak povjerovao da Vlada doista može riješiti tako veliku krizu, a da državu to ništa ne košta?


Toliko naivan sigurno nije, ali možda je procijenio da je manja šteta ako te posljednice na naplatu budu dolazile u sljedećim godinama, nego da se odjednom u prvim mjesecima njegova mandata najjačim intenzitetom sruči na Hrvatsku. Kao i otkrića o tome što je sve dovelo da sloma Agrokora. No, za premijera se zasad nije zalijepila baš nijedna kritika koja se tiče tih poteza, kritike su dosad dopirale najdalje do njegove potpredsjednice. Zato su, iako je sigurno svjestan da se upustio u rizičan posao s neizvjesnim ishodom, premijerove reakcije po pitanju Agrokora prilično smirene, ako se slučajno i dogodi da do njega dopre kakvo sitno pitanje. Koliko god trenutno uživao naklonost većine medija, Plenković ne bi smio zaboraviti da se istovremeno u prekovremenom »udaranju« po Todoriću natječu oni koji su još u veljači tvrdili da će vlasnik Agrokora naći rješenje za krizu u koncernu.