Dobar trend

Sve više građana na području PGŽ traži kruh u poljoprivredi

Alenka Juričić Bukarica

Foto Arhiv NL

Foto Arhiv NL

Perspektiva apsolutno postoji, kaže Mirjenko Mrakovčić, vlasnik OPG-a iz Kornića na otoku Krku. Najveći problemi su nedostatak poljoprivrednog zemljišta i neriješeni imovinsko-pravni odnosi



RIJEKA  Na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Wisconsinu, njihov je sir Zeleni Bodul osvojio 99,65 od maksimalnih 100 bodova te dobio priznanje kao jedan od deset najboljih ovčjih sireva uopće na cijelom svijetu. Ovo je iznimno priznanje ustvari tek posljednje u nizu koje je obitelj Mrakovčić iz Kornića na otoku Krku, vlasnici Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (OPG) Magriž, tijekom godina dobila za svoje iznimne sireve dokazujući tako da mala obiteljska poljoprivredna proizvodnja može dati vrhunske rezultate i visokokvalitetan prizvod. Njihovi su sirevi višestruki šampioni Hrvatske, dobivali su i druga svjetska priznanja, i to sve kao rezultat rada Vesne i Mirjenka Mrakovčića, njihova sina Marka i još dvoje zaposlenika. Osim kvalitete proizvode ovog OPG-a odlikuje i tradicija jer se svi njihovi sirevi proizvode na tradicionalan način – prema staroj obiteljskoj recepturi, uz suvremenu opremu, bez pasterizacije, kuhanja ili prešanja, uz dodatak prirodnog sirila i mljekarske kulture. Većina njihovih sireva ujedno je i zaštićena patentom. Naime, inovacija je nezaobilazan dio ove obiteljske manufakture pa su tako u obiteljskoj sirani osmislili i dozrijevanje sira u listu oraha što je karakteristika zaštićenog Črnog Bodula, a tu je i aromatiziranje sira ružmarinom kao i kaduljom i smiljem. Govoreći o perpektivama, ali i problemima ovakvog obiteljskog posla Mirjenko Mrakovčić slikovito je kazao – da nas ima još pet, šest na otoku ne bi nas bilo dosta.


– Perspektiva apsolutno postoji, samo je potrebna ozbiljnost u poslu. Mi imamo stado od 230 ovaca, radi cijela familija i još dvoje zaposlenih te radimo kvalitetno i nemamo problema s plasmanom. Zadovoljni smo i cijenom koju postižu naši sirevi, kazao je Mrakovčić dodajući kako se sva proizvodnja proda, i to kroz lokalne trgovine, na kućnom pragu, i najviše kroz turizam. Upravo je plasman domaćih proizvoda kroz turizam ono čemu Hrvatska teži, a u ovom slučaju se pokazalo da je to i moguće postići.


Svi gube


Htjeli bi Mrakovčići svoju 14 godina dugu proizvodnju i proširiti. No, našli su se u problemu koji muči velik dio poljoprivrednika u Hrvatskoj – nedostatku poljoprivrednog zemljišta i neriješenim imovinsko-pravnim odnosima na zemljištima. Mrakovčići su, naime, pet godina sređivali nered oko toga da razriješe tko je upisan na koju česticu na zemljištu koje pripada državi. Potpisali su ugovor o najmu računajući da će povećati broj ovaca, urediti novu lokaciju za proizvodnju i seoski turizam. Međutim, zemljište je u međuvremeno vraćeno crkvi i sada, makar imaju ugovor, na tom zemljištu ne mogu napraviti ništa.




– To zemljište od 90-ih zjapi prazno, zarašteno i nikome ništa. Mi smo htjeli povećati stado na 600 ovaca, zaposliti još 20-ak ljudi, no sve je blokirano. Vjerujem da kada bi se pokazalo dobru volju i sjelo da bi se problem riješio. Nadam se da će nam se pomoći oko toga jer ovako svi gube, ukazao je Mrakovčić.


Dakle, iako se, reći će mnogi, od poljoprivrede ne može živjeti ili se živi teško, kod ovim malih proizvođača postoji želja i volja za širenje. No zbog sveprisutnih problema, toliko tipičnih za Hrvatsku, blokirani su u razvoju. Kruh u pokretanju OPG-a, inače, u proteklim godinama nalazi sve više građana. Iako, većinom se radi o tome da OPG ljudi otvaraju kao sporednu djelatnost pa pravih »OPG-ovaca«, odnosno malih proizvođača ima malo. Podaci Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju pokazuju kako je u posljednjih pet godina broj OPG-a u globalu rastao. Naime, u APPRRR-u su nam kazali kako su u Primorsko-goranskoj županiji 2010. registrirana 3.562 OPG-a, iduće godine ih je bilo 15-ak više, da bi 2013. njihov broj povećan na 3.729 OPG-ova. Prošle je godine, pak, napravljen priličan skok. Naime, registrirano je bilo čak 3.849 OPG-ova, dakle, njih 120 više nego godinu ranije. Reklo bi se pravi boom, međutim, podaci za ovu godinu ukazuju na smanjenje, obzirom da je u APPRRR-u zaveden 3.801 OPG.  


Očuvanje sorti


Govoreći o županijskoj poljoprivrednoj proizvodnji, Mladen Brajan, savjetnik za poljoprivredu Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj PGŽ, kazao je kako je najveći napredak napravljen u proizvodnji sira. Od 2002. i projekata Županije za poticanje ovakve proizvodnje, u županiji je stasalo desetak većih proizvođača, a na tržištu su se pojavili krčki sir, grobnički kravlji i učkarski ovčji kao specifičnosti ove regije. Brajan je kazao kako su količine manje nego naprimjer na Pagu gdje imaju jaku tradiciju mužnje ovaca, no sirevi se rade od mlijeka iz vlastitog stada i vrhunske su kvalitete. U sirarstvu je najjači Krk, a prozvodnja mlijeka prisutna je i u Gorskom kotaru. No riječ je tome da većina uzgajivača ima tek nekoliko krava i prilično su raštrkani pa je tako, primjerice, Centar za brdsko-planinsku poljoprivredu PGŽ-a na sebe preuzeo skupljanje mlijeka cisternom.


– U Gorskom kotaru nažalost bilježimo trend pada broja muznih krava i količina mlijeka. To su sve mali OPG-ovi, a uzgojem se najčešće bavi starije stanovništvo, rekao je Brajan te ukazao kako je uz sirarstvo, u našoj županiji najveći rast zabilježen u vinogradarstvu. No tu se uglavnom ne radi o OPG-ima. Inače, Županija od 2001. sufinancira obnovu trajnih nasada, u početku s trećinom iznosa, a kasnije i s 50 posto. Uz sadnju vinove loze, sufinancira se i sadnja voćki te maslina. Tako se procjenjuje da je od 1998. zasađeno oko 140 hektara novih vinograda i oko 130 hektara novih maslinika, ali i oko 120 hektara novih voćnjaka. Isto tako, krenulo se u projekt očuvanja autohtonih sorti grožđa te je u Risiki na Krku ustanovljen kolekcijski nasad očuvanih sorti. U Gorskom kotaru i zaobalju ljudi su se okrenuli sadnji jagoda, malina i ostalog bobičastog voća koje se prerađuje u likere i đemove. A kroz Centar za brdsko-planinsku poljoprivredu formiran je i matičnjak, dakle skupljene su stare sorte voćki te sačuvane kao plemke te verificiran. Brajan je podsjetio i na jači razvoj pčelarstva te naveo kako je pokrenuta zaštita meda meduna.  


– Naša županija je i geografski takva da ne možemo imati masovnost, ali svakako moramo ići prema autohtonosti i maksimalnoj kvaliteti, zaključio je savjetnik za poljoprivredu u PGŽ.