D. Lovrović
Mesić je inzistirao na smjeni šefa POA-e Podbevšeka, a Sanader je dugo pružao otpor. Naposljetku je premijer ipak digao ruke od Podbevšeka, pa je Mesić u tom srazu upisao značajnu pobjedu. Podbevšeka je zamijenio Tomislav Karamarko
ZAGREB » Otkad je ustavnim promjenama 2000. godine ukinut polupredsjednički sustav, niti jedan hrvatski predsjednik prije Kolinde Grabar-Kitarović nije tako eksplicitno pozvao Vladu da podnese ostavku. Ali, povremenih napetosti, pa i sukoba, bilo je tijekom zadnjih 15 godina na relaciji Pantovčak – Banski dvori gotovo između svih predsjednika i premijera.
Izuzetak je kombinacija Stjepana Mesića i Jadranke Kosor, koja je trajala svega šest mjeseci, pa je možda i to razlog zašto je koegzistencija njih dvoje bila skroz miroljubiva. Unatoč činjenici da su se u kampanji za predsjedničke izbore 2005. ozbiljno svađali, u drugoj polovini 2009., nakon što je Jadranka Kosor preuzela vođenje Vlade kad je Ivo Sanader naprasno zaključio da je završio svoju dionicu, nisu zabilježeni konflikti nje i Mesića. Čak niti niskog intenziteta.
No, sa Sanaderom i Ivicom Račanom, bivši predsjednik se znao itekako zakrviti. S Račanom najviše na samom početku mandata obojice. Uzrok su bile promjene Ustava, za koje su se i jedan i drugi zalagali u oporbi tražeći uvođenje parlamentarne demokracije. Međutim, kad je Mesić iznenadno izabran za predsjednika Republike, poželio je da mu ostanu barem neke od širokih ovlasti s kojima je raspolagao Franjo Tuđman.
Kako je Račan ustrajao na realizaciji predizbornog obećanja, njihov je sukob bio neminovan. Na kraju je polupredsjednički sustav ipak razmontiran, ali Račan je malo popustio Mesiću na način da on nije pretvoren u čisti fikus. Predsjednik je zadržao određene ingerencije u sferi vanjske politike i obrane, u Ustav je i zapisana i formulacija prema kojoj on »brine se za redovito i usklađeno djelovanje, te za stabilnost državne vlasti«. Upravo se na tu rečenicu poziva Kolinda Grabar-Kitarović kad zahtijeva od Vlade da joj polaže račune.
Sa Sanaderom je Mesić polemizirao i češće nego s Račanom, a vjerojatno su najveću krizu imali u studenom 2004., u vezi s nekadašnjim ravnateljem POA-a Joškom Podbevšekom. Mesić je, jer predsjednik suodlučuje s premijerom kad je u pitanju obavještajni aparat, inzistirao na njegovoj smjeni, zato što je nekolicina djelatnika POA-e neprimjereno pristupila jednoj novinarki, a Sanader je dosta dugo pružao otpor. Naposljetku je premijer ipak digao ruke od Podbevšeka, pa je Mesić u tom srazu upisao značajnu pobjedu. Podbevšeka je zamijenio Tomislav Karamarko.
Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista…
