Susjedi otvorili novu frontu: Slovenija tužila Hrvatsku Sudu za ljudska prava, RH tužbu nije zaprimila

Slovenija traži odštetu od 360 milijuna eura zbog navodnog kršenja prava Ljubljanske banke / Reuters

Slovenska strana pokušava dokazati da su hrvatske pravosudne i izvršne vlasti svojim postupcima onemogućavale naplatu slovenskih potraživanja

Slovenija je pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu uložila tužbu protiv Hrvatske zbog nenaplaćenih potraživanja Ljubljanske banke od hrvatskih poduzeća, tražeći od Hrvatske odštetu od 360 milijuna eura zbog navodnog kršenja prava Ljubljanske banke pri pokušaju naplate potraživanja od poduzeća u Hrvatskoj.

Jedan od motiva tužbe možda i traženje nagodbe

Jedan od razloga tužbe mogao biti i pokušaj da se dođe do nagodbe uz posredovanje tog suda, navode u petak pojedini slovenski komentatori, a neki objavljuju i pojedinosti iz tužbenog zahtjeva.

Ljubljanska banka (LB) je 2007. godine na sud u Strasbourgu predala tužbu za naplatu duga od tvornice šećera IPK Osijek, ali se sud proglasio nenadležnim zbog pravila da države ili tvrtke u vlasništvu države na tom sudu ne mogu podnositi tužbe nego da to mogu pojedinci koji smatraju da su im kršena ljudska prava, navodi ljubljanski “Dnevnik”, ali dodaje da je ovaj put na tužbi Slovenije protiv Hrvatske radio širi tim stručnjaka, pripremajući je godinu i pol dana. Iako su neki pravnici u Sloveniji skeptični prema mogućnosti da sud uzme u razmatranje tu tužbu, ministar pravosuđa Goran Klemenčič kazao je kako su slučajevi da na Sudu za ljudska prava država tuži državu rijetki, ali da su mogući i dopustivi, te da bi sud slučaj mogao riješiti za dvije godine. Klemenčič ne sumnja da će se sud u ovom slučaju za naplatu potraživanja proglasiti nadležnim, ali istodobno daje do znanja da će već sama tužba dovesti do medijacije, posredničke uloge ECHR-a u spomenutom predmetu, navodi u prilogu ljubljanski list.“Finance” pojašnjava da je Ljubljana sa svojim potezom požurila kako ne bi propustila šestomjesečni rok za tužbu u Strasbourg nakon što je hrvatski ustavni sud 30. ožujka ove godine donio konačne presude u slučaju tužbi Ljubljanske banke pred hrvatskim sudovima oko svojih tražbina od tvrtke Chromos Agro, Privredne banke Zagreb (PBZ), poduzeća Zagrebački jež, presudivši da LB nema aktivni legitimitet u Hrvatskoj za podizanje takvih tužbi. Među navodnim kršenjima koja je Hrvatska učinila kad je riječ o akcijama Ljubljanske banke u Hrvatskoj za naplatu starih potraživanja su, prema navodima lista “Finance” slijedeći navodi: da je Hrvatska od 1991. onemogućavala LB-u poslovnu aktivnost jer je zamrznula njene račune, da je izazivala odugovlačenje sudskih postupaka u kojima je LB sudski nastojala naplatiti dugove svojih vjerovnika, pri čemu su mnogi završili u stečaju, da je sprječavale sudske ovrhe za naplatu tražbina, te da je dopuštala da se na hrvatskim sudovima Ljubljanska banka pojavljuje kao stranka koju se tuži, dok ona sama nije praktično mogla učinkovito voditi postupke u kojima je sama bila stranka koja tuži druge. Ljubljansko “Delo” u glavnom komentaru o tužbi Slovenije pred sudom u Strasbourgu navodi kako je to za Ljubljanu jedna od zadnjih prilika da riješi dugogodišnji zaplet oko Ljubljanske banke Zagreb, pri čemu do sada nije bila sretne ruke, ali se istodobno u komentaru pita zašto se za to nisu odlučile ranije vlade. Osim toga, upitno je je li za rješavanje te tužbe dobro izabran Europski sud za ljudska prava i zašto se Cerar za internacionalizaciju slučaja odlučio tek nakon što je Slovenija na istom sudu izgubila slučaj sa starim štedišama Ljubljanske banke koje sada mora isplaćivati, navodi se u komentaru.Možda je bilo bolje oko slučaja lobirati u Europskoj komisiji ili tužbu uputiti na Sud EU-a u Luksemburgu, razmišlja komentator “Dela”. Tužbu je za vodeći slovenski dnevnik komentirao i poznati bankarski stručnjak France Arhar, bivši guverner središnje banke i nekadašnji predsjednik mješovitog povjerenstva koje je nastojalo riješiti zahtjeve starih štediša Ljubljanske banke u Hrvatskoj. Arhar je za “Delo” kazao da je osnovni problem zbog kojega je došlo do tužbe to što se stari štediše Ljubljanske banke sada namiruju nakon što im je za pravo dao Europski sud za ljudska prava, dok je s druge strane Ljubljanska banka onemogućena da dođe do svojih potraživanja u Hrvatskoj.“Nadam se da će nova vlast u Hrvatskoj na to pitanje imati drukčiji pogled. To bi bilo vrlo poticajno jer se stvar vuče već četvrt stoljeća. Bilo bi pozitivno ako bismo našli jedno normalno poslovno rješenje”, kazao je Arhar koji ne isključuje mogućnost eventualne nagodbe između dviju strana, kako bi se i pitanje tražbina Ljubljanske banke napokon riješilo.

Ovdje je riječ o jednom od nekoliko različitih aspekata kompleksnog problema Ljubljanske banke, jednog od najdugovječnijih sporova između Slovenije i Hrvatske. Ljubljanska je banka svoje štediše u Hrvatskoj ostavila bez njihove štednje sve dok sud u Strasbourgu pretprošle godine nije presudio da je Slovenija odgovorna za neisplaćene depozite hrvatskih i bosanskohercegovačkih štediša, dok je Slovenija cijelo vrijeme tvrdila da su potraživanja Ljubljanske banke od hrvatskih tvrtki »mnogo veća« od duga banke prema starim hrvatskim deviznim štedišama, smatrajući da bi rješenje tog dugogodišnjeg spora valja pronaći upravo u tom okviru.

No kako je taj slovenski prijedlog postao bespredmetan nakon presude Europskog suda kojom je naređena isplata deviznih štediša, sada je Slovenija očito odlučila riješiti problem potraživanja Ljubljanske banke od hrvatskih tvrtki istim putem – tužbom Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, što je slovenski premijer Miro Cerar već ranije bio najavio, upozorivši da je Slovenija spremna, u slučaju da hrvatska strana ne prizna taj dug, tužiti Hrvatsku.

Na slovenskoj strani naglašavaju kako su se na ovaj potez dugo i pomno pripremali, te kako je o tužbi obaviješten hrvatski ministar pravosuđa Ante Šprlje. Njegov slovenski kolega Goran Klemenčič naglašava kako je tužba uložena na temelju 26 tužbi protiv hrvatskih tvrtki od njih ukupno 81 koliko ih je Ljubljanska banka od početka devedesetih uložila pokušavajući u Hrvatskoj naplatiti svoja potraživanja, a Klemenčič naglašava da su postupci u prosjeku trajali preko 18 godina.

Pravo na suđenje

Odluku o tužbi protiv Hrvatske najprije je jučer potvrdila Cerarova vlada, a potom je tužbu i formalno uložilo slovensko državno pravobraniteljstvo. Slovenska strana u tužbi pokušava dokazati da su hrvatske pravosudne i izvršne vlasti svojim postupcima onemogućavale naplatu slovenskih potraživanja. Time je, po mišljenju slovenske strane, Hrvatska prekršila više članaka Europske povelje o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, među kojima i one o pravu na pravedno suđenje, jednakost pred zakonom, pravo na izvršenje sudskih presuda i pravo na suđenje u razumnom roku.

U Sloveniji se često spominje podatak kako potraživanja Ljubljanske banke višestruko premašuju iznos potraživanja hrvatskih štediša i penju se na preko 10 milijardi kuna, no iznos od 360 milijuna eura kojeg Ljubljana sada potražuje od Hrvatske potvrđuju kako se u ranijim kalkulacijama radilo o iznosu uvećanom pribrajanjem dugogodišnjih zateznih kamata.

Kako je Novi list već izvještavao, hrvatski sudovi u osam predmeta već su donijeli odluke o ovrhama nad hrvatskim kompanijama na ime duga Ljubljanske banke, no te ovrhe nikad nisu provedene, što je samo rezultiralo astronomskim povećanjem duga na ime zateznih kamata.

Spajanje predmeta

Slovenski ministar pravosuđa Goran Klemenčič smatra da ova tužba neće ni poboljšati ni pogoršati odnose dviju država, ali dodaje da bi presuda u ovom slučaju to pitanje dugoročno zatvorila.

Situaciju oko Ljubljanske banke dodatno kompliciraju sudski sporovi koji se u Hrvatskoj vode protiv Ljubljanske i Nove ljubljanske banke zbog tzv. prenesene štednje koju su hrvatske štediše Ljubljanske banke devedesetih godina prošloga stoljeća prenijele na hrvatske banke. Hrvatska država ih je isplatila na teret hrvatskog proračuna, dok su hrvatske banke za navedene iznose, u ime države, tužile Ljubljansku i Novu ljubljansku banku. Ukupno je tako iz Ljubljanske banke na hrvatske banke preneseno 545 milijuna tadašnjih njemačkih maraka, ili 278 milijuna eura, bez kamata, a pred hrvatskim sudovima vodi se ukupno 27 takvih postupaka. U međuvremenu je došlo do spajanja nekih predmeta tako da ih je danas 15, a u nekoliko predmeta donesene su nepravomoćne presude u korist tužitelja, a na štetu slovenskih banaka, koje su u vlasništvu slovenske države, zbog čega Slovenija razmišlja o još jednoj tužbi protiv Hrvatske, i to pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu. Slovenija smatra da Hrvatska tim suđenjima krši međunarodni ugovor, odnosno memorandum iz Mokrica, kojim se Hrvatska svojedobno obvezala da će obustaviti te postupke protiv slovenskih banaka, no Hrvatska ne priznaje ni da je memorandum međudržavni ugovor, niti da ga krši.

Hrvatska nije zaprimila slovensku tužbu

Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava izvijestio je u petak da nije zaprimio tužbu koju je Slovenija podnijela protiv Hrvatske radi naplate potraživanja Ljubljanske banke od hrvatskih poduzeća.

“U skladu s Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Poslovnikom Suda, Europski sud će, ukoliko i kada zaprimi slovensku tužbu, prvo odlučivati je li ona dopuštena, a onda je li osnovana. Hrvatska će imati priliku očitovati se na navode Slovenije nakon što joj Europski sud dostavi tužbu.

Europski sud je do sada razmatao tri predmeta vezana za Ljubljansku banku. To su bili predmeti; Kovačić i dr. protiv Slovenije koji je brisao s liste predmeta Suda jer su štediše tijekom trajanja postupaka pred Europskim sudom naplatile svoja potraživanja, predmet Ališić i dr. protiv BiH, Hrvatske, Srbije, Slovenije i Makedonije u kojem je utvrdio odgovornost Slovenije za povrat stare devizne štednje Ljubljanske banke d.d. štedišama izvan Slovenije, te predmet Ljubljanska banka d.d protiv Hrvatske koji je proglasio nedopuštenim”, ističu u Uredu.