U početku suradnje idiličan odnos između austrijskih banaka i hrvatskih klijenata posljednjih se godina pogoršao. Kulminaciju sukoba predstavljaju povremeni uspješni pokušaji austrijskih banaka da zbog nevraćanja kredita preuzimaju imovinu dužnika.

Kreditni dužnici, međutim, sada sve masovnije, jednim dijelom i preko odvjetnika Vitaljića, ustaju tužbama protiv austrijskih banaka tražeći poništenje ugovora o kreditu. Smatraju da su prevareni, dovedeni u zabludu, postaju svjesni da su krediti, prema brojnim indicijama, u Hrvatsku plasirani nezakonito i traže izlaz iz situacije u kojoj im prijeti gubitak imovine često i puno veće od iznosa podignutog kredita. 

Dario Dumić iz Vrbovca za sebe kaže da je žrtva prevare austrijske banke Raiffeisenbank Hatzerdorf od koje je ukupno primio 442.000 eura kredita. Privuklo ga je što se, uz vrlo jednostavnu proceduru i kratak rok, obećala keš lova i brza isplata. Novac mu je trebao za otvaranje staračkog doma, no brzo su se pojavili problemi koje nije uspio riješiti. S vremenom, krenule su i ovrhe. 

   – Naprimjer, banka je preuzela kuću u kojoj sam živio. Iako je njena realna vrijednost bila oko 90.000 eura, oni su je, upravo ta ista banka koja me kreditirala, na licitaciji kupili za 60.000 kuna! Točno 100.000 eura kredita sam uredno platio, a zbog kreditnog duga preuzeli su i starački dom vrijedan 180.000 eura. Sveukupno su dosad naplatili 370.000 eura. Po mojoj računici, dužan sam im još 72.000 eura glavnice i nešto kamata. Tražio sam raskid ugovora s njima jer su nekorektni. Banka mi, međutim, poručuje, a imaju hipoteku na mojim nekretninama vrijednim oko milijun eura, da sam im dužan još 510.000 eura! Njihovi izračuni mog duga ni dragom Bogu nisu jasni! Naknadno, ali se nadam ne i prekasno, shvatio sam kako ta banka radi. I da je to kriminal čega nisam bio svjestan jer ne znam previše o bankarstvu i pravu. Sada mi se oko cijele ove situacije postavljaju brojna pitanja. Prvo, kako je moguće da direktor te banke Manfred Mayer meni u Hrvatsku u dva navrata donosi novac na ruke: jednom 60.000, a drugi put 30.000 eura. Drugo, kad sam jedan od kredita koji sam uzimao u toj banci, a radi se o 210.000 tisuća eura, želio prijaviti HNB-u, posrednica Ivanka Krajnc, slovenska državljanka koja uzima velike provizije za kredite hrvatskim građanima koje je uvukla u tu priču, rekla mi je da sam lud i da to ne radim. Treće, rate kredita plaćao sam na ruke, u Hrvatskoj, i to uvijek slovenskoj državljanki Ivanki Krajnc. Ili sam, po njihovom nalogu, plaćao uplatnicom, prikazujući taj iznos kao školarinu za dijete u Austriji, što je naravno izmišljeno. Četvrto, nuđeno mi je da svoju kreditnu obvezu mogu umanjiti ako s predstavnicima te banke, a najčešće je to bila Ivanka Krajnc, po nekim hrvatskim regijama obilazim dužnike i plašim ih. Dakle, nudli su mi da utjerujem dugove prema bankarima. To su prljavi poslovi u kojima nisam htio sudjelovati. Zadnji put kad su došli k meni u Vrbovec predstavnicima Raiffeisenbank Hatzerdorf i Ivanki Krajnc poručio sam – više mi se ne pojavljujte pred očima, kaže Dumić.