ZAGREB  Branitelji s PTSP-om u postupku razvoda unaprijed se proglašavaju nekompetentnim roditeljima, imaju problema s ostvarivanjem svojih roditeljskih prava i zato proživljavaju sekundarnu viktimizaciju, upozorili su sudionici stručnog  skupa »Svako dijete treba oba roditelja«, održanom jučer u organizaciji Udruge branitelja liječenih od PTSP-a Grada Zagreba, Udruge Dijete-razvod i Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo. 

– U dijelu pravosudnog sustava javljaju se predrasude, kao i kod drugih psihičkih dijagnoza, zbog čega onaj tko odlučuje samo na temelju dijagnoze automatski isključuje oca, a ponekad je to i majka, od roditeljskih kompetencija. To tako ne bi smjelo biti – upozorio je psihijatar Herman Vukušić. Dijagnoza nikad sama po sebi, protumačio je, ne bi smjela isključivati osobu od bilo kakvih društvenih aktivnosti, već se to može samo na temelju psihijatrijskog vještačenja.

– To je samo još jedan od segmenata sekundarne viktimizacije. To je za njih dodatni stres, dodatna retraumatizacija koja otežava njihovo psihološko stanje – upozorava Vukušić, koji za teško stanje krivi »zastarjeli koncept kojeg se pravosuđe, dio odvjetnika i liječnika drži kao pijan plota, a znanstvenim i civilizacijskim vrijednostima je 70 godina iza nas«.

Po pitanju razvoda brakova i uređenju zajedničke roditeljske skrbi Hrvatska je, tvrdi ovaj psihijatar koji je to i osobno prošao, daleko od europskih civilizacijskih vrednota. Zalaže se za novi obiteljski zakon koji će osigurati adekvatniji pristup kvalitetnoj zajedničkoj roditeljskoj skrbi kad dođe do razvoda.

– U jednoj Švedskoj razvod stoji manje od eura, u Hrvatskoj su cifre daleko veće. Ne želim imputirati da se radi o industriji koja živi na razdoru obitelji, ali sustav može biti puno humaniji, sređeniji, učinkovitiji i bliži suvremenim standardima – upozorio je Vukušić.

Prema podacima zagrebačke Udruge branitelja liječenih od PTSP-a, od ukupno 1.260 članova udruge svaki je treći rastavljen, a radi se o brojci od ukupno 412 djece. Većina ih, kaže predsjednik udruge, Ivan Tolić, nailazi na prepreke kod viđanja djece.

– Branitelji su i inače svrstani u kategoriju s negativnim konotacijama. Želimo se resocijalizirati, pridonijeti ovoj državi, a to nam se otežava. Liječimo se 15, 20 godina, iscrpljeni smo od toga i učimo alate kako živjeti bez zdravstvenih problema, a onda nam osporavaju da uopće viđamo svoje dijete. Kao da idete u zoološki vrt, pa to možete četvrtkom, a u pitanju je vaše dijete – ilustrira Tolić.

Zajednička roditeljska skrb u Europskoj uniji smatra se najboljom opcijom za djecu nakon razvoda, ali kod nas nikad nije zaživjela, upozorila je Asenka Kramer, predsjednica Udruge Dijete-razvod. Prema državnoj statistici, pojasnila je, istinska zajednička roditeljska skrb, gdje dijete provodi opsežno vrijeme sa svakim od roditelja, događa se tek u dva do tri posto slučajeva.

Novi Obiteljski zakon u tome nimalo ne pomaže, tvrdi odvjetnik Hrvoje Jukić. U šest mjeseci primjene Obiteljski zakon pokazao se kao prekompliciran i neprimjenjiv, stvorio je zbrku i nije rezultirao većim brojem dogovora o djeci, upozorava Jukić.

– Nije se još nijednom dogodilo da se oba roditelja slože oko roditeljskog plana, što predviđa Obiteljski zakon. Onda moraju na mirenje, iz iskustva to je mučenje stranaka koje na kraju opet završi na sudu, a stranke se još i kažnjava ako se nisu uspjele dogovoriti – naveo je odvjetnik.