Nova knjiga Franje Deranje

‘Strogo povjerljivo’: Petra Šimića, »kočničara« rata, smaknuli jastrebovi JNA

Danko Radaljac

Šimić se 7. travnja 1990. srušio u nesvjest na sastanku kod Blagoja Adžića, gdje je bio i ostatak vojnog vrha. Preminuo je 11. travnja, prema službenom zapisniku od moždanog udara, a obdukcija nije obavljena



ZAGREB  Umirovljeni novinar Radio Rijeke i dugogodišnji suradnik Novog lista Franjo Deranja jučer je u Novinarskom domu u Zagrebu predstavio svoju najnoviju, desetu knjigu, »Slučaj admirala Petra Šimića – strogo povjerljivo«.


Knjiga višeslojno iznosi priču o životu i smrti admirala Jugoslavenske ratne mornarice, koji je smrt dočekao na poziciji prvog čovjeka Saveza komunista u JNA. Jedan od glavnih izvora za djelo, kao i supredstavljač na promociji, stožerni je general Anton Tus, koji je bio kolega, ali i prijatelj admirala Petra Šimića, porijeklom iz Drivenika nedaleko Novog Vinodolskog.



General Antun Tus je, podsjećajući se tih vremena koja se još uvijek češće sagledavaju emotivno, a ne historiografski, kazao da je do prvih raskola u vojsci došlo još 1986. godine, nakon memoranduma SANU-a. Već tada nastaju dva krila, jedno koje ne želi da dođe do raspada države, pa makar se i sila morala koristiti, a drugo je bilo svjesno događanja u svijetu.– Govorimo o razdoblju kada se dvije Njemačke ujedinjuju, a u isto vrijeme dolazi i do raspada nekoliko višenacionalnih država. Europa više nije bila podjeljena na Zapad i Istok, nema više Varšavskog pakta. Ja sam bio svjestan toga, neki oko mene također, ali dio vojske je odbijao pomiriti se s jasno vidjivim promjenama, kaže general Tus, koji ne dvoji da bi se Šimić pridružio Hrvatskoj vojsci 1991. godine, da je ostao živ.




– Dijelili smo adresu stanovanja na kraju, jer smo i ja i Pero, kako su ga prijatelji zvali, stanovali u hotelu Bristol u Beogradu. To posljednje jutro smo doručkovali u hotelu, on mi je rekao da ide na sastanak s vojnim vrhom, oko osnivanja Saveza komunista – Pokreta za Jugoslaviju, što je trebala zapravo biti stranka JNA. Obojica smo se složili da to nije dobra ideja i da teško može zaživjeti. Pao je dogovor i za sutrašnji doručak, a ispratio sam ga s riječima »kloni se konflikata i konfrontacija«. To je bilo posljednje što sam mu rekao u životu, kazao je general Tus o tom posljednjem danu.


Šimić se 7. travnja 1990. godine srušio u nesvjest na sastanku kod Blagoja Adžića, gdje je bio i ostatak vojnog vrha. Tri dana je bio u komi te je preminuo 11. travnja, prema službenom zapisniku od moždanog udara, premda obdukcija nije obavljena. U zraku je do dan danas ostalo visjeti pitanje je li ga se »maklo«, odnosno je li vojni vrh posredno ili neposredno naredio ubojstvo admirala koji nije dijelio viziju vojne političke stranke, ali i potencijalnog vojnog udara, o čemu se također raspravljalo u generalskim krugovima.


Na predstavljanju knjige govorili su i autor predgovora, nekadašnji direktor i glavni urednik Novog lista Stanko Škrbec, i sam prijatelj admirala Šimića, te autor pogovora akademik Petar Strčić.Autor zahvalio se svima koji su pomogli da se knjiga objavi, posebno izdavaču Glosi d.o.o. iz Rijeke, naglasivši da se za pri pisanju morao potruditi više nego li za neke svoje druge knjige, iako knjiga o admiralu Šimiću obimom nije najveća.