Čvrsta ruka i "kroatizacija"

Što s HDZ-om nakon “Lisinskog”?

Jasmin Klarić

Bivši šef policije i tajnih službi ostaje u sedlu do daljnjeg, a možda i nakon toga. I mada nikog ne treba otpisivati prije nego dobije šansu na otvorenoj sceni razviti svoj politički koncept, ono što je radio u kampanji za predsjednika HDZ-a (izbjegavanje sučeljavanja, primjerice) i u prvim danima nakon nje, pokazuje da iz »stožerne hrvatske stranke« neće zapuhati nikakvi novi vjetrovi.



Rasplet najneizvjesnije političke utakmice u Hrvatskoj od parlamentarnih izbora 2007. godine naovamo, dakle, izbori u HDZ-u, završili su posve očekivanim post festumom. Pobjednik Karamarko krenuo je u betoniranje svoje vladavine, kooptiranja i imenovanja svojih ljudi u upravljačka tijela stranke i onaj tko se nadao da je izraz »Jao pobijeđenima!« nespojiv s modernom demokracijom, a HDZ spojiv s istom, ispast će beznadežni naivac.


Karamarko je tu da ostane i da, bez obzira na priče o suradnji i demokratskom iskoraku u unutarstranačkim odnosima, čvrstom rukom zavlada strankom. Poražene frakcije već ostaju bez funkcija, a boja se na izbornim listićima iz Lisinskog još nije ni osušila. No, okruživanje »svojim« ljudima, bez obzira na to kako oni prošli na unutarstranačkim izborima manji je demokratski faul od onog kojeg je novi predsjednik HDZ-a napravio u vezi s izborima po novom stranačkom statutu.


Naime, na predstavljanju izaslanicima na Saboru HDZ-a u nedjelju Karamarko je kazao: »Odmah nakon lokalnih izbora provest ćemo stranačke izbore prema načelu jedan član, jedan glas«. Samo četiri dana kasnije, na pitanje našeg novinara o novim izborima u HDZ-u uhvatio se usporedbi s nadnaravnim: »To je futurističko pitanje, a ja nisam raspoložen kao Nostradamus. Načelno smo rekli da ćemo nakon lokalnih izbora raditi na novom saboru, na kojemu će osnovna razlika biti jedan član jedan glas«, izgovorio je Karamarko. Dakle, izaslanicima koji su ga izabrali besramno je slagao.     


Odlučujuća uloga Europarlamenta




Karamarko, dakle, bez ikakve sumnje, ako ne bude izvanrednih događanja, ostaje na čelu HDZ-a barem do 2016. godine. Tada će, naime, proći parlamentarni izbori, pa će i HDZ opet u neki novi »Lisinski«. No, nije nemoguće da HDZ-ovci ipak ranije iziđu na stranačke izbore, a ključnu ulogu u tome imat će prvi hrvatski izbori za Europarlament. 


Naime, dogodine će se održati lokalni izbori u Hrvatskoj, ali će, vjerojatno u isto vrijeme, u svibnju 2013. godine, Hrvatice i Hrvati po prvi put u povijesti birati i 12 zastupnika za Europski parlament. Za priču o HDZ-u, ovi potonji izbori neusporedivo su bitniji.


Naime, uspjeh na lokalnim izborima je zapravo izuzetno složena tapiserija rezultata stotina odvojenih izbora u općinama, gradovima i županijama, te je omiljena zabava gotovo svih stranačkih lidera nakon lokalnih izbora – proglašavanje pobjede. Negdje se, naime, dođe na vlast, negdje se s nje siđe, ali na lokalnim izborima je toliko različitih rezultata, da se ne mora biti posebno vješt pa da se naglasak stavi na one uspješnije i proglasi veliku pobjedu. No, s izborima za Europarlament neće moći biti manipulacija.


Tu će se izabrati 12 ljudi i vrlo će jasno biti kako je Karamarko prošao u ovom, prvom direktnom odmjeravanju snaga s vladajućima. Ukoliko u Bruxelles i Strasbourg bude išlo više članova Kukuriku koalicije, nego Karamarkove partije (i/ili njenih koalicijskih partnera), jasno je tko je pobjednik. U tom slučaju prvi sljedeći izbori za šefa HDZ-a teško da će biti održani prije 2016. godine. I Karamarko ostaje šef do kraja mandata koji je dobio u nedjelju. Na obećanom izbornom Saboru po načelu »jedan čovjek – jedan glas« i dalje će se nastaviti raditi, kako bi rekao predsjednik HDZ-a – načelno.


Manje je vjerojatna varijanta da u proljeće 2013. godine u euro-autobusu s 12 sjedala bude većina HDZ-ovih igrača. Ako se to dogodi, bit će to blistavi uspjeh novog lidera desnice u Hrvata. I onda bi se vrlo lako, s »načelnog« rada na izborima za novog šefa stranke, moglo prijeći na stvarni, a Karamarko bi, čak, možda mogao i ostati bez protukandidata. Jer, kako smo vidjeli u SDP-u, nikome se ne da u utrku s osobom koja je netom pobijedila na izborima.


Dakle, četiri Karamarkova nedjeljna protukandidata novu će priliku čekati godinama. Pitanje je hoće li itko od njih imati volje i strpljenja da pokuša još jednom.     


Milošević i Milinović na dugoj cesti


Domagoj Ivan Milošević bio je kandidat koji je najviše mogao učiniti na približavanju HDZ-a centru i koji je najmanje govorio o posve nebitnim stvarima za Hrvatsku u drugom desetljeću 21. stoljeća. Dobio je najmanje glasova.


No, dobio je i solidnu lekciju iz politike i određenu patinu političkog iskustva. Naime, ovaj tek jednu godinu stari član HDZ-a, odradio je već ministarski mandat (doduše, jednogodišnji) i jedne unutarstranačke izbore kao kandidat za najvišu funkciju.


Ukoliko ga ne prođe politički eros i ukoliko ustrajno nastavi raditi na sebi kao na političaru koji može doista predstavljati neki novi HDZ, mogao bi imati solidne karte u rukama za četiri godine. Jer, ukoliko Karamarko izgubi parlamentarne izbore, jasno je da će sve opcije u HDZ-u opet biti otvorene. I da će teško još jednom stranka izlaz tražiti u Tuđmanu, Bleiburgu i »kroatiziranju HDZ-a«. Tu će polje za Miloševića, ili nekog novog političara sličnog tipa biti prilično otvoreno.


Nije isključeno da bi tada određene izglede mogao imati i Darko Milinović, četvrtoplasirani iz »Lisinskog«, nekadašnji favorit kojeg je dotukla Karamarkova mašinerija i nezgodan tajming određenih svjedočenja u slučaju Fimi medije.


Ukoliko zbog navodnih isplata iz blagajne kojom je operirala Branka Pavošević ne zaglavi, Milinović će imati iza sebe i dalje pobjedničku legiju Ličkog HDZ-a, jer, ne treba sumnjati, u toj županiji dogodine neće biti promjene vlasti i Dado će i na nekim budućim megdanima moći zadržati image čovjeka kojeg SDP ne može pobijediti.


No, kako je i Karamarko prilično svjestan te opasnosti, nije isključeno ni da bi u narednim mjesecima mogli svjedočiti gadnoj bitci za vlast u HDZ-u Ličko-senjske županije.     


Kosor i Kujundžić – game over


S Jadrankom Kosor stvari stoje znatno jednostavnije – ona je gotova. Politička karijera bivše premijerke je došla do kraja i njen povratak u igru potpuno je nezamisliv.


Gubila je na lokalnim, predsjedničkim, parlamentarnim i naposlijetku stranačkim izborima i sad je priči došao kraj. No, dok (i ona) čeka rasplet Fimi medije, barem joj za utjehu ostaje činjenica da je vodila Vladu koja je zaključila pregovore s Europskom unijom i da je na pristupnom ugovoru Hrvatske s EU i njen potpis. Mnogi veći politički igrači od nje nemaju takav uspjeh u svojoj biografiji.


Milan Kujundžić je, pak, najveći gubitnik nedjeljnih izbora. Bio je tako blizu. Nedostajalo mu je tek da »obrati« 56 izaslanika (od skoro dvije tisuće), pa da danas on prijeti Zoranu Milanoviću »Vladom u sjeni«.


No, sad je i on gotov. Kujundžić nije član nijednog stranačkog tijela, nije ni saborski zastupnik, dakle, nema političku pozornicu s koje bi se mogao naredne četiri godine održavati na životu, niti ima političku platformu koja bi se značajno razlikovala od Karamarkovog desničarenja…


Dakle, bivši šef policije i tajnih službi ostaje u sedlu do daljnjeg, a možda i nakon toga. I mada nikog ne treba otpisivati prije nego dobije šansu na otvorenoj sceni razviti svoj politički koncept, ono što je radio u kampanji za predsjednika HDZ-a (izbjegavanje sučeljavanja, primjerice) i u prvim danima nakon nje, pokazuje da iz »stožerne hrvatske stranke« neće zapuhati nikakvi novi vjetrovi. I da bi HDZ mogao još jednom na izbore nudeći autoritarnog vođu, čvrstu ruku i »kroatizaciju Hrvatske«.


Uglavnom, u SDP-u već mogu razmišljati o stavljanju šampanjca na hlađenje.