Društvo se raslojilo na 200 ljudi više klase, 1,1 milijuna srednje klase i 3 milijuna niže klase. To je uglavnom posljedica neoliberalne ekonomije koja kao glavnu posljedicu ima socijalno raslojavanje, kaže Dragomir Sundać, profesor na Ekonomskom fakultetu u Rijeci
Cijene svih osnovnih životnih troškova nezaustavljivo rastu, istovremeno naznake da će crna statistika nezaposlenosti dobiti barem neku manje tamnu nijansu još uvijek nema. Posve suprotno, nastavljaju se masovna otpuštanja u privatnom sektoru, a na tisuće otkaza najavljuje se i zaposlenicima u državnim poduzećima. K tomu, oni »sretnici« koji ipak ostanu na plaći iz državnog proračuna, bit će prisiljeni na nova, velika odricanja, što im donosi aneks kolektivnog ugovora. Gromoglasno najavljivanih, spasonosnih investicija nema, obećanja su se rasprsnula kao balon od sapunice.
U svojim istraživanjima, Zoran Malenica je razlikovao četiri sloja koja sačinjavaju srednju klasu u našem društvu:
1. sitni poduzetnici i obrtnici; njih sačinjavaju oni ljudi koji su pokretači i vlasnici malih industrijskih pogona, servisa ili obrta te zapošljavaju do dvadesetak radnika; oni imaju različitu razinu obrazovanja i stručnosti, ali ostvaruju značajne prihode, naravno, ukoliko uspješno posluju.
2. viši profesionalci; njih čine ljudi s visokoškolskim obrazovanjem i dodatnim specijalizacijama (liječnici, znanstvenici, suci, odvjetnici, sveučilišni profesori …). Njihova prosječna mjesečna primanja se kreću između 7.000 i 20.000 kuna.
3. niži profesionalci; njih čine ljudi s višim i visokim obrazovanjem (nastavnici u osnovnim i srednjim školama, medicinske sestre, odgojiteljice u dječjim vrtićima, socijalni radnici ...). Njihova prosječna mjesečna primanja se kreću između 4.000 i 9.000 kuna.
4. niža srednja klasa; nju čine službenici i administratori u tijelima državne i lokalne uprave, kao i u drugim institucijama u društvu (kompanije, bolnice, škole, fakulteti …) te blagajnici i drugi prodavači u trgovačkom sektoru. Njihova prosječna mjesečna primanja se kreću između 2.000 i 5.000 kuna. U prosječnoj društvenoj svijesti, obično se pod pojmom srednje klase percipiraju slojevi pod 2 i 3.
Prema svemu sudeći, Hrvatska tako skoro neće pronaći svoj »put prema putu« izlaska iz krize, pa ona kolokvijalna »u banani smo«, koju je pobjegli premijer, danas osumnjičenik Ivo Sanader izrekao još tamo koncem 2008. godine, ne gubi na svojoj aktualnosti. Problem je u tome što je Sanaderova banana nakon četiri godine – dobro pocrnjela.
Očita nesposobnost bivše i sadašnje vlasti da zemlju izvuče iz gliba siromaštva i besperspektivnost najviše se, kako to već biva, prelama preko leđa građana. Naime, hrvatsko društvo samo se nastavlja nezaustavljivo dijeliti na dva nejednako brojna »tabora« – veliku većinu sve siromašnijih i malu manjinu sve bogatijih. Premda ova podjela ima svjetski predznak, s obzirom na noviju povijest Hrvatske ona u nas ima i puno dramatičnije posljedice. Svakako, jedna od dramatičnijih je i sve češća slutnja da Hrvatska ostaje bez svoje srednje klase.
– Koliko je meni poznato, službena istraživanja o tome ne postoje, iako bi dobro došla i nama znanstvenicima i široj javnosti. Naravno, u javnosti postoji percepcija o smanjenju srednje klase, ali bez konkretnih podataka to je vrlo teško procijeniti. Možda će usporedba popisa stanovništva za 2011. s onim iz 2001. godine dati neku »grubu« procjenu. Ali na to trebamo pričekati, s obzirom na to da detaljniji podaci popisa stanovništva iz 2011. tek trebaju biti objavljeni. Dakle, ono o čemu mogu ovdje govoriti je moje osobno mišljenje, moja percepcija o smanjenju (ili povećanju) srednje klase u hrvatskom društvu koja nije utemeljena na nekim znanstvenim istraživanjima. U tom slučaju, moglo bi se reći da je nakon izbijanja krize 2008. godine došlo do većeg raslojavanja društva, odnosno do povećanja nejednakosti, objašnjava nam Iva Tomić s Ekonomskog instituta u Zagrebu.
Izgubljena radna mjesta
Iva Tomić u svom znanstvenom radu u nekoliko navrata se bavila srednjom klasom. Tako je 2009. godine objavila veliko istraživanje »Što se dogodilo sa srednjom klasom u novim tržišnim ekonomijama? Slučaj Hrvatske i Poljske«. Znanstvenica potvrđuje da se razlika između onih najbogatijih i onih najsiromašnijih u društvu – povećava.
– Zbog velikog broja izgubljenih radnih mjesta u razdoblju između svibnja 2008. i svibnja 2012. godine (ukupan broj zaposlenih osoba u Hrvatskoj se smanjio za 170.000) za pretpostaviti je da se smanjila i »veličina« srednje klase. Naime, srednju klasu uglavnom čine zaposleni članovi društva, a ne vlasnici i rentijeri, što bi značilo da se s povećanjem broja nezaposlenih za 73.000 u razdoblju od svibnja 2008. do svibnja 2012. godine, odnosno umirovljenika za 76.500 u tom istom periodu i »veličina« srednje klase – smanjuje. Isto tako, dijelu zaposlenih (poglavito u privatnom sektoru) plaće su smanjene. No, bez uvida u ukupne prihode (plaće, mirovine, dohotke od imovine) opet je teško dati konačan odgovor o »osipanju srednjeg staleža«, oprezna je Iva Tomić.
Zoran Malenica, viši predavač na predmetima Sociologija, Sociologija hrvatskog društva i Sociologija uprave na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, smatra da bi očekivani odgovor na pitanje »postoji li u Hrvatskoj još uvijek srednja klasa« bio da je ona – nestala.
– Naime, prema mome mišljenju, u odgovoru na to pitanje postoji sklonost pojednostavljivanju koje više zamagljuje pravo stanje stvari nego što ga objašnjava. Kad se govori o nestajanju srednje klase kod nas, onda se prije svega misli na nepovoljan gospodarski i društveni položaj pripadnika te klase koji se izražava u njihovim niskim mjesečnim ili godišnjim prihodima. Zbog toga pripadnici ove klase ne mogu zadovoljavati onu razinu primarnih, sekundarnih i tercijarnih potreba koja se pripisuje pripadnicima srednje klase u razvijenim zapadnim društvima, objašnjava nam Zoran Malenica, a tezu da se srednja klasa pretvorila u siromašnu ipak smatra pretjeranom.
Neoliberalna ekonomija
– Činjenica je da će duboka gospodarska kriza u kojoj se nalazimo pogoršati ekonomski položaj srednje klase, a pogotovo njezinih nižih dijelova. Međutim, ovdje treba upozoriti i na činjenicu o kojoj se obično nedovoljno govori kad se raspravlja o srednjoj klasi kod nas. Postoji, naime, suodgovornost pripadnika srednje klase za stanje u kojem se danas nalazi hrvatsko društvo. Evidentno, snižavanje prosječne razine obrazovanosti mladih generacija, na što upućuju i najnoviji podaci o uspjehu maturanata koji su ove godine polagali državnu maturu, neracionalna organizacija zdravstvenog sustava, niz problema u provođenju socijalne politike… za posljedicu imaju i nedovoljni angažman onih koji rade u tim službama. Nije dovoljno naglašavati da su pripadnici srednje klase loše plaćeni; treba govoriti i o tome daju li oni dovoljan doprinos da društvo u cjelini bolje funkcionira kako bi u budućnosti mogli biti bolje nagrađeni za svoj posao, veli profesor sa splitskog Pravnog fakulteta.
Njegov kolega Dragomir Sundać, redoviti profesor na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, raspolaže nekim brojkama koje zvuče uznemirujuće.
– Prema nekim procjenama, hrvatsko društvo se raslojilo na 200 ljudi više klase, 1,1 milijuna srednje klase i 3 milijuna niže klase. To je uglavnom posljedica neoliberalne ekonomije koja kao glavnu posljedicu ima socijalno raslojavanje. Naime, ako u jednoj godini u jednoj državi nastane neka nova količina dobara i usluga, dakle novostvorena vrijednost, a neki ljudi se iznenada jako obogate, očito je da je ta novonastala vrijednost nekome pripala, ali je istovremeno drugima oduzeta, jasan je Dragomir Sundać.
Kineski primjer
Nakon svega, se nameće se zaključak da je hrvatska srednja klasa u svakom pogledu – na putu prema dolje, što otvara prostora za razmišljanje može li nacionalna ekonomija uopće egzistirati bez velikog broja platežno sposobnih potrošača. Upravo bi srednja klasa trebala biti glavni zamašnjak potrošnje. Po tom pitanju ekonomisti Dragomir Sundać i Iva Tomić nemaju velikih dilema:
– Kako se siromašnima u pravilu više nema što oduzeti, obično ekonomski u neoliberalizmu stradava srednji sloj. To se upravo događa i kod nas, gdje propadaju mnogi: poduzetnici, obrtnici, profesionalci… Nestanak srednje klase, naravno, ima odraza i na gospodarstvo, jer bogati troše luksuznu robu, a siromašni gotovo da i nisu potrošači. Tako kad nestaje srednji sloj stanovništva nestaje i kupovna moć stanovništva i potražnja koju izaziva srednji sloj stanovništva. Bez potražnje srednjeg sloja stanovništva, nestaje potreba i za proizvodnjom. I upravo je zbog toga srednji sloj stanovništva taj u kome svako gospodarstvo nalazi svoju potražnju, jer su to ljudi koji: rade, zarađuju, troše i podižu opći nivo potrošnje. Istovremeno taj srednji sloj je i najobilniji proizvođač, objašnjava nam Dragomir Sundać i nastavlja:
– Bogati i siromašni trebali bi biti rubni dijelovi potrošnje, jer ni jedni ni drugi ne djeluju razvojno na gospodarstvo; ni kao potrošači, ni kao stvaratelji nove vrijednosti. Dobar primjer za to je kinesko gospodarstvo. Ono je zadnja dva desetljeća kao motor gospodarskog razvoja imalo izvoz, a sada su Kinezi »uključili« dodatni motor, odnosno razvoj i formiranje srednjeg sloja stanovništva – potrošača. Tako su u većini industrijskih sektora u Kini plaće porasle u zadnjih godinu dana za oko 30 posto. Dakle, nitko danas ne sumnja da je srednji sloj društva odlučujući za gospodarski razvoj. Povjesno gledano, navedeno je i statistički poznato, da je SAD, vodeća zemlja neoliberalne ekonomije, 1976. godine imala 11,8 posto stanovništva koje je živjelo ispod donje granice siromaštva, a 2011. to se popelo na 16,3 posto, ilustrira Sundać.
– Različita znanstvena (empirijska) istraživanja sugeriraju kako zemlje s većim udjelom srednje klase u ukupnom stanovništvu obično imaju i tendenciju bržeg ekonomskog rasta. Naime, ekonomska stabilnost se u tom slučaju oslanja na širenje privatne potražnje putem potencijala potrošnje pripadnika srednje klase, kazuje Tomić.
– To u konkretnom slučaju Hrvatske može značiti da tako definirana srednja klasa ne može priuštiti sve one »mekše« varijable: adekvatnu zdravstvenu zaštitu, stabilan, dobro plaćen posao, riješeno stambeno pitanje, mogućnost obrazovanja, mogućnost odlaska na putovanja, u kino, kazalište… Naime, ako uzmemo strukturu zaposlenih prema visini plaća, 50 posto zaposlenih prima neto plaću između 3.100 i 6.000 kuna (DZS), pa ako bismo njih definirali kao srednju klasu – upitno je koliko takve osobe mogu zadovoljiti sve one druge »odrednice« definicije srednje klase. Isto tako, pitanje je koliko »sredina« distribucije kućanstava prema visini godišnjeg raspoloživog dohotka može priuštiti, osim osnovnih životnih potreba, kao što su stanovanje i prehrana, i neke dodatne stvari koje uključuju zdravstvene, rekreativne i zabavne sadržaje. Na kraju dolazimo do toga da neke od »odrednica« srednje klase (obrazovanje, kultura, zdravlje, rekreacija) u pravilu su priuštive gotovo isključivo onima iz »višeg staleža«.
