Rijeka je u svibnju 1945. dočekala osloboditelje od fašizma i nacizma
Akademik Petar Strčić podsjeća da je zloglasni talijanski fašizam zaživio upravo najprije u Rijeci, Riječani su doživjeli prvi sve ono što je svijet upoznao tek 20-ak godina kasnije. Na Rabu u Kamporu je bio i najgori konc-logor talijanskog fašizma, gdje je ubijeno 700 djece. Jasno je kakvo je to zlo
RIJEKA Uz dolazak nove vlasti kao da su se i u javnom prostoru otpustile sve kočnice te su teme koje su bile percipirane kao notorne, poput činjenice da je Hrvatska sagrađena na antifašizmu, ponovno dovedene u pitanje izjavama ne samo nekih novih zastupnika ili članova Vlade, već i novinara.
U jednom dnevnom listu jučer je tako objavljena i rečenica koja glasi: »Štoviše, premda je nama Hrvatima učinio velika zla, treba reći da talijanski fašizam nije bio okrutan kao jugoslavenski komunizam«.
Revizionizam
Za regiju poput Istre i Rijeke koja je podnijela najveće žrtve talijanskog fašizma, ovakav je povijesni revizionizam potpuno neprihvatljiv, kao i činjenica da gotovo nezapaženo prolazi u javnom prostoru. S takvom ocjenom slažu se i povjesničari i publicisti s kojima smo razgovarali. Tako povjesničar Tvrtko Jakovina kaže kako je s jedne strane riječ je o negacionizmu, a s druge strane o totalnom relativiziranju.
– Već me dugo vremena u svim razgovorima smeta da se mora najprije reći da ne mislite da je sustav koji je 1945. uveden bio cvijeće i smilje i bosilje i da je sve što se događalo bilo u redu. Čini mi se da bi stvari trebale biti notorne. Naravno da je 1945. uspostavljen vrlo tvrd i krut sustav. Međutim, uspoređivati vrijeme nacizma i vrijeme fašizma, pogotovo vrijeme koje je u našem slučaju s Talijanima značilo uzimanje čistih hrvatskih prostora, silovanje promjenom imena, apsolutnom negacijom nacionalnog identiteta, stavljanjem u podređeni položaj građana drugoga reda, čini mi se besmisleno, sramotno, gotovo pa nevjerojatno. Samo treba postaviti drugo pitanje: a što vi zapravo mislite da se tada dogodilo, koji je to drugi korak koji se trebao dogoditi? Ako je to bilo bolje, onda je valjda bilo bolje da je tako i ostalo. Za povjesničara je ovakav tip rasprave i prilično nekomforan. Ja nemam mogućnost promijeniti ono što je bilo, trebali bismo objasniti ono što se događalo. Reći da su fašisti i ustaše bili, eto, skoro pa sjajni!? Iziritiran sam takvim tipom razgovora jer se objašnjava notorno. Treba reći – to ne može biti isto jer jedan režim je ubijao ljude zato što su se nekako zvali ili zato što su išli u sinagogu, a ono što je bilo pod Italijom je bio dio talijanske priče i možda bi trebalo razgovarati s Hrvatima koji su živjeli dvadesetih godina pod fašizmom. Naravno da partizanska Hrvatska i Jugoslavija nisu bile sjajne u početku. Pa tko je to kada tvrdio, koji to povjesničar tvrdi?, pita se Jakovina.
Pritisci i prijetnje
Riječanin Giacomo Scotti tvrdi da stalno osjeća pritiske i dobiva prijetnje zbog svojih stavova.
Dr. Nevio Šetić, šef katedre za suvremenu povijest na Filozofskom fakultetu u Puli, naglašava kako ocjene da je »talijanski fašizam bio manje okrutan od jugoslavenskog komunizma« zabrinjavaju. »Talijanski fašizam bio je puno okrutniji jer je dekretima ljudima mijenjao imena i prezimena, te toponime. Onemogućavao je svaku vrstu identiteta, paleći narodne domove i hrvatske škole, te je između dva rata, po najnovijim istraživanjima, istjerao oko pedeset tisuća Hrvata iz Istre,« kaže dr Šetić. »Istodobno je doveo trideset tisuća ljudi s juga Italije kako bi talijanizirao to područje. Istra je prva pružila otpor fašističkoj politici još i prije nego su fašisti preuzeli vlast u Italiji. Antifašizam je povijesna, ljudska i moralna vertikala, a to što su neki ljudi uprljali ruke zamjena je teza koja se odnosi na cijeli antifašistički pokret,« objašnjava povjesničar Nevio Šetić s pulskog sveučilišta. (D. G.)
– Po nekim historičarima možda fašizam u samoj Italiji nije osudio na smrt toliko velik broj ljudi kao Hitlerov režim u Njemačkoj, no fašizam nije bio nevin. Stvoren je u državi renesanse, humanizma, a onda odjednom taj crni mrak, gdje su stotine tisuća ljudi završile u logorima u samoj Italiji, a i sjevernoj Africi te naravno našem Jadranu. Oko 400.000 civila je pogubljeno, a prema podacima UN-a, oko 800 ratnih zločinaca nikada nije sankcionirano. To je bio fašizam, kaže Scotti. On je komentirao i retoriku u hrvatskom javnom prostoru zadnjih dana.
– Kad čujem riječ lustracija, pa to je gore nego fašizam, to su riječi koje upravo idu stopama talijanskog fašizma. Žele se mijenjati knjige, zabranjivati građanske udruge itd. – to je velika prijetnja demokraciji. Bojim se da će nas prekriti val zastrašivanja.
Akademik Petar Strčić podsjeća da je zloglasni talijanski fašizam bio zaživio upravo prvo u Rijeci, i da su Riječani doživjeli prvi sve ono što je svijet upoznao tek 20-ak godina kasnije. Tu je bio na Rabu u Kamporu i najgori konc-logor talijanskog fašizma, gdje je ubijeno 700 djece. Jasno je kakvo je to zlo, kaže akademik Strčić, a usporedba s komunizom nemoguća je iz razloga, u prvom redu, što itekako treba razlikovati staljinizam od komunizma i socijalizma, i na kraju socijaldemokracije. Staljinizam, to je bila jedna sasvim drugačija konstrukcija, ističe Strčić. Govoreći o ovoj vrsti javnog diskursa, smatra da je to posljedica rata.
– Nakon svakog rata dolazi do raspada humanog sustava u društvu. No u Hrvatskoj to doista već predugo traje. Ne vidim kada će to završiti, kaže Strčić.
