Problem utvrđivanja granice

Spor oko granice na Dunavu: Arbitraža izglednija od dogovora sa Srbijom

Zlatko Crnčec

Hrvatska na lijevoj strani rijeke ima enklave, koje sada pripadaju Srbiji 



ZAGREB » Nakon nedavnog posjeta srpskog ministra vanjskih poslova Ivice Dačića Hrvatskoj pokrenulo se rješavanje niza otvorenih pitanja između dvije zemlje, među njima i problem utvrđivanja granice na Dunavu.


Kako se moglo doznati nakon sastanaka koje je Dačić imao s najvišim hrvatskim dužnosnicima obje su strane sklone tome da se rješenje pitanja granica traži kroz međunarodnu arbirtažu budući da čini se neće biti moguće pronaći rješenje kroz bilateralne razgovore. Dačić je ovom prilikom ponovio da je Srbija za graničnu crtu po sredini rijeke, ali i izrazio spremnost da se to pitanje riješi međunarodnom arbitražom. 



Hrvatska je do sada inzistirala (ili bi barem trebala) na katastarskoj granici, dok se Srbija zalagala za primjenu zemljopisnih kriterija, odnosno provođenje razgraničenja sredinom toka Dunava, kakvo je trenutačno. A dok je situacija takva kakva je, nekolicina stanovnika naselja sa lijeve dunavske obale – Kenđije, i nadalje muku muči sa brojnim administrativnim i sličnim zaprekama. Oni, naime, imaju hrvatske putovnice i osobne iskaznice, njihovi automobili i radni strojevi nose BM (Beli Manastir) registarske pločice, vlastite katastarske čestice vode se kao da su u Hrvatskoj, ali žive u drugoj državi. Susreću se sa čitavim nizom problema, od onih sa nemogućnošću dolaska hrvatske Hitne pomoći, pa do prodaje poljoprivrednih proizvoda. Katastarskog hrvatskog teritorija na lijevoj dunavskoj obali u Srbiji neusporedivo je više nego srbijanskog s desne – hrvatske riječne obale. I dok je hrvatski teritorij (10-ak tisuća hektara) u Srbiji bogat šumom i plodnim zemljištem, 900-injak hektara srpskog teritorija u Hrvatskoj većinom je neplodno zemljište. Poznavatelji situacije kažu kako je ona enklava kod Apatina najvažnija i politički najriskantnija, budući da obuhvaća dio tog vojvođanskog grada, a u slučaju katastarskog razgraničenja bez dijela gradskog zemljišta ostao bi čak i Sombor, što Srbija, dakako, ne želi.   Zanimljivo je, tvrdi struka, kako Hrvatskoj katastarski pripada i batinski most preko Dunava koji spaja Hrvatsku i Srbiju… (I. GETTO)




  Predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku i potpredsjednik SDSS-a Milorad Pupovac kaže da njegova stranka podržava ponovno vraćanje pregovorima o svim otvorenim pitanjima uključujući i pitanje granice. 


  – Naravno da bi bilo najbolje da se ovaj problem granice riješi međusobnim dogovorom, ali ako to ne ide onda je arbitraža u političkom smislu najbolje rješenje iako u financijskom baš i nije. I to zbog toga jer arbitražni postupci sa sobom nose velike troškove. Trebalo bi pogledati što se više isplati, troškovi ili se pokušati rješiti politike koja blokira dogovore, rekao je Pupovac. Dodao je da kada se zbroje troškovi abitražnih postupaka – aktualnog sa Slovenijom, te budućih sa Crnom Gorom i Srbije, a ako se tome dodaju oni načinjeni zbog tužbe za genocid pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu onda se dobije jako visoka svota bez koje se je moglo. 


  – A posebno kada se uzme u obzir da bi rješenje spora sa Slovenijom moglo biti negdje na tragu sporazuma Račan – Drnovšek otprije 13 godina. A to znači da bi se nakon velikih troškova vratili na sam početak, rekao je Pupovac. 


  Nekadašnji ministar vanjskih poslova u Vladama HDZ-a Gordan Jandroković kaže da je u ovom trenutku još uvijek jako teško procjeniti prave dosege sastanaka Dačića s vodećim hrvatskim dužnosnicima. 


  – Najbolji bi način bio da se rješi otvoreno pitanje granice bio bi bilateralni sporazum. Uz naravno uvažavanje hrvatskih argumenata za koje mi se čini da Hrvatska ima jako dobre pozicije. Ali naravno ako se pokaže da je to nemoguće da je onda obraćanjem Međunarodnom sudu ili nekim drugim međunarodnim institucijama jedno od mogućih rješenja, rekao je Jandroković.