Optužnica (protiv Gotovine i Markača) je bila prenategnuta, oslanjala se na ujedinjeni zločinački pothvat i etničko čišćenje, a to jednostavno ne stoji, svatko tko se bavio time to zna, rekla je Sonja Biserko
ZAGREB U moru bijesnih komentara u Srbiji, koji uglavnom skandaliziraju oslobađajuću presudu Gotovini i Markaču, ipak se pojavio i glas razuma u vidu predsjednice Helsinškog odbora Sonje Biserko. Ona je, naime, kazala kako je presuda očekivana.
– Optužnica je bila prenategnuta, oslanjala se na ujedinjeni zločinački pothvat i etničko čišćenje, a to jednostavno ne stoji, svatko tko se bavio time to zna. Tužiteljstvo se nije fokusiralo na prave zločine, kazala je Biserko u tv-emisiji na RTS-u. Ustvrdila je i da se treba propitati odgovornost službenog Beograda, koji je ljudima iz Krajine i naredio »evakuaciju i egzodus«.
Pokušaji voditeljice da natjera predsjednicu Helsinškog odbora na osuđivanje presude nisu uspjeli, čak niti kada se dodirnula tema pomirenja u regiji. Dapače, Biserko je iznijela čvrst stva da se Srbija uopće nije suočila sa svojim ponašanjem u prošlosti.
– Rat je počeo 1991. godine, a ne 1995., ovdje nitko ne želi shvatiti da je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku, poslije i Bosnu i Kosovo, otvoreno je kazala Biserko. Pokušala je i detektirati zašto taj problem postoji, smatrajući da je odgovorna navada Srba da od sebe rade žrtve.
– Srbija se sama definira žrtvom, i to ne samo SFRJ-a već i Zapada. Dovedeni smo u poziciju žrtve i onda iz te pozicije niti ne možemo sagledati što se doista događalo na ovim prostorima, smatra Biserko.
Dodirnula se i Hrvatske, tvrdeći da se ni mi nismo suočili sa svojim zločinima, ali da postoji mogućnost za to, obzirom da smo pred samim primanjem u EU.
– Hrvatskoj su bili nametnuti strogi zahtjevi za prijem u Europsku uniju, najstroži do sada. I oni su te zahtjeve ispunili. U isto vrijeme, Srbija nikada nije u potpunosti surađivala s Haškim tribunalom, usporedila je Biserko dvije zemlje, uz dodatak da Hrvatska ne može pod tepih staviti što se događalo nakon Oluje.
