Kad su Zorana Milanovića u srijedu u Zadru pitali da komentira kako to da je 30 veleposlanika stiglo u središnjicu HDZ-a na sastanak koji je s njima organizirao novi šef HDZ-a Andrej Plenković, on je odgovorio:

»Kao da smo u 1997. godini, kao da smo zemlja pod monitoringom. Ja s veleposlanicima razgovaram jako selektivno, prije 13 godina prestao sam biti diplomat i postao političar i državnik, a ćato možete biti uvijek. Poštujem tu struku i dolazim iz nje, ali ne zovem ih na sastanke, jer kad ste u politici, onda se ponašate kao lider, ne kao činovnik«.

Naravno da se to nije svidjelo Plenkoviću. On je onda u intervjuu Novoj TV rekao da se vidi iz Milanovićevog nastupa da je svakim danom sve veći stupanj nervoze i panike, otkad se on kandidirao za predsjednika HDZ-a. U zadnja tri tjedna od kada je on kandidiran rejting HDZ-a, kaže Plenković, porastao je za 31,6 posto.

»Ovakav je komentar promašen. Nije samo pokazao da nije dobro komunicirao s predstavnicima stranih država kad je bio predsjednik Vlade nego je donio Lex Perković prije ulaska u EU, poslije čega smo došli pod prijetnju obustave novca za Schengen. Znam puno bolje od njega što činiti sa stranim predstavnicima«, komentirao je novi šef HDZ-a.

To su bila prva prava iskrenja između starih poznanika i kolega iz Ministarstva vanjskih poslova iz 90-ih godina, a sada glavnih konkurenata na osvajanje vlasti u rujanskim prijevremenih parlamentarnim izborima – Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića.

Plenkovićeva računica da je on, htio je reći svojom zaslugom, dignuo HDZ-ov rejting za trećinu i na svaka tri glasača HDZ-a privukao još jednog, previše su smjela i pretjerana. Istina je da je, prema posljednjem Crodemoskopu, HDZ na samom početku mjeseca bio pao na 21,3 posto, a sada se po istraživanju Crobarometar vratio na 28,2 posto, no pad HDZ-a na 20-21 posto uvijek je samo incidentalan i nikad, ni u najozbiljnijim slučajevima gubitka vlasti, ne traje više od mjesec-dva.

Ostali praznih ruku

Istina je da je izvjesno iznenađenje kako se HDZ brzo vratio nakon Karamarkovog potopa vlastite Vlade i stranke. Plenković u tome ima velike osobne zasluge jer se prikazuje kao novo lice, skoro u svemu potpuno drukčije od nesposobnog Karamarka.

Nezadovoljstvo »autentičnih« hadezeovaca zbog Plenkovićeve intelektualizacije, europeizacije i deustašizacije stranke je i dalje prisutno i snažno, ali oni ne smiju i nemaju što reći, sve dok to novo Plenkovićevo lice HDZ-a vraća povjerenje i okuplja birače.

S te strane, za HDZ je dobar potez da ide sam na izbore i na taj način marginalizira ekstremnu desnicu čije je predstavnike Karamarko rado okupljao, na njih se oslanjao i više nego na ljude u vlastitoj stranci i koji su mu faktički bili glasnogovornici.

HDZ na taj način uređuje odnose sa svojim partnerima da im tek tu i tamo prepušta, odnosno osigurava poneko mjesto, jedno ili najviše dva ukupno. Ukupno ih neće biti više od pet ili šest, sva druga saborska mjesta ostaju HDZ-u. Ako HDZ osvoji vlast, ni s kim, osim s poslijeizbornim koalicijskim partnerima, neće je morati dijeliti, niti u Vladi niti u ministarstvima niti u javnim poduzećima.

Sjećamo se nezadovoljstva u HDZ-u zato što Karamarko nije mario za vlastite HDZ-ove kadrove, nego je i ministarska mjesta dodjeljivao skoro isključivo prema brifinzima iz Sheratona, svojim prijateljskim vezama ili ideološkim bliskostima. Oni koji su zadužili stranku, ostajali su praznih ruku.

Sada bi izvjesnu nesklonost prema za njih previše liberalnoj politici koju vodi, Plenković mogao platiti s više mjesta za pouzdane HDZ-ove kadrove. Aranžman s partnerima je takav da im osigurava mjesto u pojedinim izbornim jedinicama, ali dakako ti partneri ne konkuriraju HDZ-u u drugim izbornim jedinicama. To je dobar potez zbog imidža i pokušaja stvaranja tog novog lica HDZ-a.

Glavni motiv Plenkovića i njegove ekipe jasan je. HDZ se želi otarasiti ekstremne desnice koju je Karamarko marljivo okupljao kako bi promijenio opći svjetonazor Hrvatske i u konačnici pokušao čak rehabilitirati NDH.

Što tko radi?

Svi mi koji znamo sva dosadašnja lica HDZ-a ne možemo u to novo lice nikako povjerovati, ali javnost reagira i na face liftinge i na lijepe riječi, a na koncu to resetiranje donosi ipak i novi sadržaj. I ono što je važno, sposobni vođa nameće članstvu svoje ideje, on prevodi i može utjecati i na predrasude, stajališta, čak i svjetonazore. Na koncu konca, nije niti važno što tko misli, nego što tko radi i kako djeluje.

Iako je do 13. kolovoza kad bi najvjerojatnije trebao biti posljednji dan za predaju izbornih lista još daleko, prijeizborna scena ocrtava se sve jasnije.

Narodna koalicija u kojoj su SDP, HNS, HSS i HSU sastavljena je i vrlo skoro bit će potpuno utanačene liste. Prema posljednjem istraživanju Ipsosa Crobarometar SDP ima rejting 29,2 posto, HSS 2,7 posto, HNS 1,3 i HSU jedan posto. Oni još sigurno računaju na IDS koji izvjesno poslije izbora neće koalirati s desnicom.

IDS, kao i na prošlogodišnjim izborima ide zajedno s PGS-om i s Listom za Rijeku.  

HDZ, dakle, u pojedinim jedinicama ide s malim partnerima, ali u principu sam. Ipak, u srijedu je tehnički ministar Darko Horvat bacio svima bubu u uho o mogućnosti prijeizborne koalicije HDZ-a i Mosta. To zasad ipak zvuči nevjerojatno, ali – moguće je.

Prije svega, svi u HDZ tvrde da će poslije izbora koalirati s Mostom jer im je to prirodni svjetonazorski partner, iako je »stari HDZ« upravo srušio jednu takvu zajedničku vladu. A što više spominju kako će s Mostom u koaliciju, to više utapaju isti taj Most, a kako bi oni sami u tom desno-centrističkom biračkom tijelu dobili što više glasova.