Plodovi probušene Slavonije

Slavonska nafta neće morati na preradu u Rijeku ili Sisak, već će biti prodavana na tržištu

Bojana Mrvoš Pavić

Ilustracija: pixabay.com

Ilustracija: pixabay.com

Država će moći birati hoće li svoj udio u proizvodnji uzimati u sirovini ili u novcu, a kad zaključi da joj se ne isplati sirovinu prerađivati u domaćim rafinerijama, tu će naftu koncesionari za nju prodavati na tržištu.



ZAGREB – Nafta koju tri investitora – kanadski Vermilion, nigerijski Oando i Ina eventualno pronađu na novim istražnim poljima uz Savu i Dravu u Slavoniji, za koja je prije nekoliko dana potpisan ugovor o koncesiji, neće nužno završavati na preradi u domaćim rafinerijama u Sisku i Rijeci – pojašnjavaju u Agenciji za ugljikovodike.


Podsjetimo, Kanađani su s državom potpisali ugovor o 30-godišnjoj koncesiji na četiri istražna polja, Ina na jednom, dok se dolazak Nigerijaca na potpisivanje za još jedno polje očekuje ovaj tjedan. Prvih pet godina koncesije trajat će istražni radovi, od kojih bi se u hrvatski proračun, bez ijedne komercijalne bušotine, trebalo sliti pola milijarde kuna, nakon čega, budu li pronađeni ugljikovodici, traje eksploatacijski period od još 25 godina.


U tom razdoblju Hrvatska očekuje, u najpesimističnijem scenariju, 3,4 milijarde kuna neto prihoda godišnje, do najoptimističnijih 6,8 milijardi. Istražne bušotine na poljima bi mogle niknuti u trećoj godini koncesije, dok će u srpnju biti objavljen natječaj za koncesije na još deset polja.


Mehanizmi postoje




Udio države u neto prihodima proizvedene nafte i plina u prosjeku će iznositi 60 posto, za razliku od šest posto, koliko iznosi u dosadašnjem, starom modelu podjele »plijena« pronađenog na kopnu. Međutim, pronađena domaća nafta neće morati završavati u domaćim rafinerijama ako investitorima to ne bude komercijalno isplativo.


Štoviše, ni država svoj dio nafte neće morati prerađivati u Rijeci ili Sisku ako joj se to ne bude isplatilo, već će u tim slučajevima, pojašnjavaju u Agenciji, investitor za nju, bez naknade, naftu prodavati na tržištu, i prihod uplaćivati u proračun. Iako u Agenciji napominju kako u ugovorima o koncesiji postoje mehanizmi kojima koncesionare mogu natjerati da naftu na preradu šalju u Sisak ili Rijeku, a ne u, primjerice, Mađarsku, činjenica je da će to morati činiti samo onda kad im, dakle i Ini, to bude isplativo.


Država će moći birati hoće li svoj udio u proizvodnji uzimati u sirovini ili u novcu, a kad zaključi da joj se ne isplati sirovinu prerađivati u domaćim rafinerijama, tu će naftu koncesionari za nju prodavati na tržištu.


»Koncesionarima, pa tako ni Ini, ne možemo nametati obavezu prerade nafte u domaćim rafinerijama. Oni se bave istraživanjem i eksploatacijom ugljikovodika, i u interesu im je profit, što znači da će koristiti najbližu moguću infrastrukturu«, kazao je jučer ministar gospodarstva Tomislav Panenić. Ponovio je još jednom da u mandatu ove Vlade neće biti istraživanja nafte i plina u Jadranu, jer je to »apsloutno neprihvatljivo« zbog turizma kao jedne od naših ključnih gospodarskih grana.


Rentabilnost


Na pitanje kako na to gledaju odabrani koncesionari za Jadran, s kojima ugovori neće biti potpisani, odgovorio je kako je za njih taj projekt ionako rentabilan tek sa tržišnom cijenom nafte od namjanje sto dolara po barelu. Kad je kopno u pitanju, granica rentabilnosti za koncesionare je cijena od 40 dolara.


Ni ministru, niti šefici Agencije za ugljikovodike Barbari Dorić nije jasno zbog čega su »zeleni« jučer prosvjedovali pred Ministarstvom gospodarstva zbog, između ostalog, projekta bušenja na kopnu. U organizaciji ORaH-a održan je prosvjed protiv Vlade koja,  naglašeno je, praktički više i ne postoji, a »usvojila je strateške odluke s dalekosežnim i štetnim posljedicama – o gradnji plutajućeg LNG terminala na Krku te potpisala ugovore o bušenju nafte na kopnu«.


U javnim raspravama o kopnu, koje su održavane prethodne dvije godine, podatak je Agencije, zaprimljeno je samo šest primjedbi, od čega tek dvije iz ekoloških udruga – WWF Adria i iz udruge Zeleni Osijek. U slučaju javne rasprave za bušenja na Jadranu pristiglo je oko 2.900 primjedbi javnosti, pa tako i iz ORaH-a, Živog zida i Zelene akcije. »Zato ovaj prosvjed smatram političkom hajkom bez realne osnove«, kazao je Panenić.