– Rekao sam »ne«! Imam 82 godine, mojoj »baki« i meni dobro je i u ovakvoj, našoj Hrvatskoj. Ništa dobro ne očekujem u Europi. U početku nam neće biti loše, ali će nas kasnije uhvatiti u šaku. Cijeli sam se život bavio poljoprivredom i bilo nam je dobro. Od zemlje se uvijek moglo živjeti. Rad je nekada vrijedio, a što je sada, pitam ja vas, kaže Stjepan Šarčević.
Tridesetdevetogodišnji Đuro Adrić kaže kako nije niti izišao na glasanje jer će nam i ovako i onako, kaže, biti samo gore.
– Najprije će nam zabraniti kolinje i pečenje rakije po kućama, a ni poljoprivrednicima se ne piše dobro. Evo, ja, primjerice, imam deset jutara zemlje, i to ću morati nekom dati u arendu. Ne mogu zemlju obrađivati jer je gorivo preskupo, skupi su i repromaterijali, a najavljuju i kako će sve cijene ići gore, pa valja očekivati da će poskupjeti i kruh, žali se Đuro.
Jedan od neženja je i 53-godišnji Šimo Adrić. Na naš upit kako to da još nije pronašao životnu družicu, sliježe ramenima i jednostavno odgovara – kako nije imao vremena.
– Zaokružio sam »ne«, što će nama Europa? Mi smo zemlja bogatija od ijedne u Europskoj uniji, pa što će nam onda oni, tvrdi Šimo.
Na našu konstataciju kako će se sada možda lakše oženiti jer će granice biti otvorene, Šimo mudro odgovara:
– Kad nisam curu našao u Hrvatskoj, a kako ću onda u Europi, ma nema od toga ništa, kažem ja vama!
Predsjednik Vijeća Mjesnog odbora, Josip Adrić, konstatira kako je, na žalost, selo u izumiranju. Puno je, kaže, staračkih domaćinstava, praznih kuća.
– Prošle je godine puno ljudi umrlo. Istina, ima u selu mladih. Nadam se da će se u Europskoj uniji pronaći model kako spriječiti odumiranje ovakvih sela, kaže Adrić.
