Dokumenti Ine otkrivaju istinu

Sisačka rafinerija posluje na pozitivnoj nuli ili čak s dobiti

Marinko Glavan

Iako je dio pogona u Sisku zastario i ne udovoljava zahtjevima proizvodnje prema europskim standardima, proizvodnja u rafineriji je, prema analizama koje su pripremili sami predlagači gašenja, i dalje održiva



RIJEKA  Sisačka rafinerija koju MOL-ov dio uprave Ine namjerava zatvoriti s početkom iduće godine, uopće ne posluje s gubitkom, ili je gubitak minimalan. Suprotno tezama koje su ovih dana plasirane od MOL-ovih predstavnika u upravi i Ininog prvog ekonomista Gorana Šaravanje, Inini interni dokumenti, kojima raspolažu članovi uprave i dio izvršnih direktora, a nedostupni su javnosti, pokazuje da sisačka rafinerija ne samo da nije teški gubitaš, kakvom je žele prikazati, nego posluje s rezultatom oko pozitivne nule.


U istom setu dokumenata u kojemu se predlaže gašenje proizvodnje u Sisku, a koji se našao pred upravom Ine prošlog tjedna, kad je hrvatski trojac članova uprave napustio sjednicu, spriječivši donošenje takve odluke, naime, uvrštena je i analiza te plan poslovanja za obje Inine rafinerije. Prema podacima iz dokumentacije, rafinerija u Sisku, s razinom prerade od 600 tisuća tona sirove nafte iz domaćih izvora, posluje na pozitivnoj nuli ili čak s profitom od nekoliko postotaka. Iako je dio pogona u Sisku zastario i ne udovoljava zahtjevima proizvodnje goriva prema strogim europskim standardima, proizvodnja u njoj je, prema analizama koje su pripremili sami predlagači njenog gašenja, i dalje održiva. »Kvaka« je upravo u činjenici da sisačka rafinerija posljednjih godina prerađuje isključivo naftu iz domaćih nalazišta, i to u količinama koje u cijelosti može preraditi u goriva koja zadovoljavaju EU norme. Ukoliko bi se kao ulazna cijena sirove nafte računala ona na mediteranskom tržištu, što u Ini kada javno prezentiraju troškove običavaju činiti, rezultati rafinerije bili bi lošiji, no Ina sirovinu za sisačku rafineriju ne nabavlja na otvorenom tržištu Mediterana, što znatno smanjuje ulazne troškove, a kako rafinerija ima izgrađeno postrojenje za preradu teških ostataka, i stopa konverzije sirove nafte u takozvane  bijele produkte – benzin, dizel i ostalo, dovoljna je za održivo poslovanje u Sisku.


Više u današnjem tiskanom izdanju Novog lista…