Zapošljavanje

Sindikalisti o slabom interesu za posao u Konzumu: ‘Na Todorićevu mjestu bih se zapitao zašto je to tako’

Bojana Mrvoš Pavić

Snimio Sergej DRECHSLER

Snimio Sergej DRECHSLER

Radi se prekovremeno, a ljude se prima na određeno, kaže predsjednik Novog sindikata Mario Iveković



Prvi čovjek Agrokora Ivica Todorić požalio se kako mu nedostaje radnika, a od četiri tisuće ljudi sa Zavoda za zapošljavanje, koje je, kako je kazao medijima, njegov koncern kontaktirao radi zapošljavanja, povratno se javilo samo njih dvjestotinjak, dok ih je ostalo raditi tek 40. Zavod za zapošljavanje ga je ubrzo demantirao, napominjući kako su Agrokoru dosad uputili oko pet tisuća nezaposlenih, od kojih se njih oko 900 u koncernu i zaposlilo.


»Agrokor se žali kako ne može naći radnike zato što ih premalo plaća. Kako to da DM nema problema s pronalaskom radnika?«, najčešći je komentar koji se na forumima može pronaći nakon Todorićeve izjave, aludirajući na plaće koje su u DM-u daleko više od onih u »Konzumu«. Je li to razlog zbog kojeg Todorić ne može pronaći radnike, pitamo predsjednicu Sindikata trgovine Zlaticu Štulić. Prema njenim riječima, prodavači u najvećem broju trgovačkih lanaca, pa tako i u Konzumu, primaju neto plaću od 3.100 do 3.500 kuna. Na prigovore kako se radnike u Konzumu izrabljuje neplaćenim prekovremenim radom, predsjednica sindikata odgovara kako je to generalni problem u trgovini, s kojim se država do sada nikad nije pozabavila.


Odskače DM


»Mi znamo kolike su plaće u trgovini, dakle oko tri tisuće kuna neto, no pritom ne znamo za koju satnicu. Činjenica je da su plaće svuda slične, u svim trgovinama, kao i prigovori radnika. U pravilu, plaća im se za onoliko radno vrijeme koliko je i radno vrijeme trgovina, no ne i za vrijeme provedeno prije otvaranja, i nakon zatvaranja prodavaonica. Prodavači rade i mnogobrojne druge poslove, za koje nisu plaćeni«, ističe Štulić.




Prosječna plaća radnika u trgovini na malo, kojih je oko 95.000, kažu službene statistike, iznosi oko 4.200 kuna, no u tom su prosjeku i plaće voditelja poslovnica i drugih zanimanja, bolje plaćenih od prodavača. Od prosjeka daleko odskače DM, u kojem primaju i po stotinjak molbi za posao dnevno, budući da je prosječna plaća prodavača u toj trgovini, raniji su podaci, oko 8.500 kuna, zbog čega su u nekoliko navrata proglašeni i najboljim poslodavcem u Hrvatskoj. Koliko trenutačno primaju njihove prodavačice, u DM-u, kako je odgovoreno našem listu, zbog odsutnosti nadređenih jučer nisu mogli odgovoriti. Bolje nego drugdje navodno je i u Lidlu, koji je također dvije godine zaredom proglašen drugim najboljim poslodavcem u Hrvatskoj.


Iznad prosjeka


»U prosjeku se za jedno mjesto radnika u trgovini Lidlu na natječajima javi stotinjak kandidata. Plaća zaposlenika u našim trgovinama je iznad prosjeka za sektor trgovine. Zaposlenici u trgovinama su dobili svoj razvojni plan koji uključuje dodatne edukacije i unaprjeđivanja osobnih i stručnih vještina«, odgovaraju iz Lidla u kojem se neto plaće prodavača, napominje sindikalistica Zlatica Štulić, kreću od 3.800 do četiri tisuće kuna. Ističe, međutim, da u Lidlu dosta ljudi radi na pola radnog vremena, što za poslodavca znači manje troškove rada. Kolektivni ugovor u Konzumu, zaključuje ona, predviđa pak neka davanja, poput božićnice ili uskršnjeg bonusa, kojeg u većini drugih trgovina nema.


»Prema našim informacijama, nije da Konzum ne može na tržištu rada pronaći dovoljno prodavača, već im, kao uostalom i drugim lancima, nedostaje primarno vozača i nekih drugih zanimanja. Činjenica je da velik broj kvalificiranih vozača odlazi u inozemstvo pa se trgovci suočavaju s manjkom radne snage«, kaže Štulić. Predsjednik Novog sindikata Mario Iveković smatra, s druge strane, da su upravo niske plaće, kao i neplaćeni prekovremeni rad u Konzumu razlog zbog kojeg se Todorić žali na manjak radne snage na tržištu. »Ja bih se na njegovom mjestu zapitao zašto ljudi kod njega ne žele raditi za plaću tek nešto veću od minimalca. Radi se prekovremeno, i vrlo naporno, a ljude prima na određeno pa nema nikakve sigurnosti. Često nezaposleni upravo iz tih razloga odlučuju radije ostati na burzi nego da tri mjeseca rade za male novce«, zaključuje Iveković.