Foto D. PUKLAVEC / PIXELL
Jako je važno spriječiti da ljudi odmah po prestanku dužnosti odu u privatni sektor i prenose informacije koje imaju zato što su bili u vlasti, kazao je Žarko Puhovski koji zahtjev Mosta ocjenjuje ne populizmom nego demagogijom
Deset mjeseci proteklo je otkako je Most, nakon izbora održanih 8. studenoga prošle godine, inzistirao na reformama, ne znajući ni sam što to zapravo znači i što bi taj pojam, kojega su čelnici Mosta tada koristili isključivo u množini, trebao sadržati. U tih deset mjeseci Most je osam mjeseci bio u vlasti. U tih osam mjeseci ljudi iz Mosta shvatili su da reforme nisu nešto tako jednostavno i isprazno kako su oni to zamišljali prošle jeseni. U međuvremenu su održani još jedni, izvanredni, izbori, a Most je i na njima ostvario solidan rezultat osvojivši 13 mandata. Već u kampanji čelnik Mosta Božo Petrov promovirao je jamstva umjesto reformi, a o tim se jamstvima raspravlja na sastancima o sastavljanju vlade čelnih ljudi HDZ-a i Mosta.
Nakon što je predsjednik HSS-a Krešo Beljak najavio da će zastupnici te stranke svojim potpisima podržati predsjednika HDZ-a Andrej Plenkovića za mandatara iz Mosta poručuju da će biti još tvrđi u zahtjevu da se ispuni ono što oni nazivaju jamstvima, a zapravo je riječ o uvjetima. Jedno od tih »jamstava« odnosi se i na saborske zastupnike i njihova prava i beneficije. Istina, Most je u ovih deset mjeseci koliko mu je trebalo da prijeđe put od »reformi« do »jamstava« prilično reterirao. Prošle je godine tražio da se plaće saborskih zastupnika smanje na 9.999 kuna (što je cijena kao iz kakvog trgovačkog lanca), ali nakon što je najmanje 12 zastupnika Mosta dobilo osam saborskih plaća koja iznosi oko 13.000 kuna od tog su zahtjeva odustali. U fokusu Mosta je članak 5. Zakona o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru koji propisuje da nakon isteka mandata saborski zastupnici mogu koristiti pravo prema kojemu imaju šest mjeseci punu naknadu plaće, a još šest mjeseci naknadu plaće u pedesetpostotnom iznosu, a vjerojatno će se u sklopu rasprave o »jamstvima« raspravljati i o drugim pravima, a moguće je ponovno i o plaćama saborskih zastupnika.
Svojevrsno osiguranje
Profesor filozofije politike Žarko Puhovski smatra da je »šest plus šest« jako važan institut, baš kao i profesionalizacija politike.
– Jako je važno spriječiti da ljudi odmah po prestanku dužnosti odu u privatni sektor i prenose informacije koje imaju zato što su bili u vlasti, kazao je Puhovski govoreći o određenim zabranama zapošljavanja koje dužnosnici, pa i zastupnici, imaju po isteku mandata. Upozorio je da »ako postoji zabrana zapošljavanja, onda se tim ljudima treba dati neka vrsta padobrana«. Zahtjev Mosta za ukidanjem »šest plus šest« ocijenio je ne populizmom nego demagogijom. U istu je ravan Puhovski stavio i zahtjeve Mosta koji se tiču političkog i izbornog sustava poput uvođenja tri preferencijalna glasa.
– U praksi to bi se odnosilo samo na dvije velike stranke, SDP i HDZ, jer drugi ne mogu imati više od tri mandata na listi, upozorio je Puhovski.
Puhovski je podsjetio da su profesionalizaciju politike, što uključuje plaće i druga prava, uvele radničke stranke, a do tada su se politkom bavili bogati ljudi.
Govoreći o »šest plus šest« Dragan Zelić iz Gonga konstatirao je da postoje »veći prioriteti kao što su radna mjesta za ljude i to da rade u humanim uvjetima«.
– »Šest plus šest« ne postoji bez veze i to je svojevrsno osiguranje da dužnosnik ne dođe u opasnost da po prestanku obnašanja dužnosti zloupotrebljava informacije do kojih je došao obnašajući dužnost, kazao je Zelić.
Puhovski je konstatirao da u Mostu mijenjaju nevažne stvari, a ne mijenjaju važne jer »ideja o zastupničkoj plaći od 9.999 kuna je nevažna. Većina ljudi to ne rdi zbog plaće«.
– Plaća zastupnika mora biti iznadprosječna jer to su ljudi koji donose važne odluke. Ne bih volio da odlučuje netko tko ima 2.500 kuna plaće, kazao je Puhovski. Zelić je, pak, govoreći o plaćama saborskih zastupnika kazao da oni nisu plaćeni samo zato da sjede na plenarnim sjednicama već i za to da rade u odborima, pripremaju se za sjednice, budu na terenu.
– Postojali su mnogi zastupnici, u svim strankama, koji su itekako zaradili plaću, a činjenica je da postoje i oni koji ne zarade plaću, rekao je Zelić.
Pitanje je kako disciplinirati one koji ne rade, koji na obavljaju svoju zastupničku dužnost. Puhovski smatra da je bitna kontrola nad radom zastupnika, a mehanizam kontrole mogli bi uvesti klubovi zastupnika i to tako da zamjenjuju one zastupnike koji ne rade. Zelić razmišlja slično Puhovskom i smatra da bi kažnjavanje neradnika trebala biti odgovornost stranaka i klubova.
Oba su naša sugovornika zaključila da sadašnje plaće saborskih zastupnika nisu problematične. Puhovski je zaključio da je sadašnji omjer plaća između zastupničke i prosječne plaće održiv, a Zelić da u tome Hrvatska ne odskače od europskog prosjeka.
U EU prosjeku
Da su hrvatski parlamentarci uklopljeni u europske prosjeke jasno je iz podataka koje je prikupio londonski dnevnik City A.M. o plaćama zastupnika u zemljama članicama Europske unije. Zastupnici u švedskom Riksdagu imaju godišnju plaću nešto veću od 78.000 eura (prosječna plaća u državi je 40.500 eura), a imaju pravo i na naknadu putnih troškova, plaćeno životno i putno osiguranje, mjesečnu naknadu za određene troškove u iznosu od 921 eura. Finski parlamentarci godišnje zarađuje 76.560 eura, a prosječno plaćeni Finac 40.500. Zastupnik može računati i na mjesečni paušal koji iznosi od 990 do 1.810 eura (svota ovisi o tome gdje zastupnik živi), ostvaruju mirovine po posebnim propisima, a za vrijeme mandata mogu besplatno putovati željeznicom po državi i taksijem u Helsinkiju.
Plaća saborskog zastupnika izračunava se tako da se koeficijent koji prema Zakonu o obvezama i pravima državnih dužnosnika iznosi 5,27 pomnoži s osnovicom plaće za suce i pravosudne dužnosnike, a koja iznosi oko 4.400 kuna i koju je Milanovićeva valda smanjivala u dva navrata. To znači da je bruto plaća oko 23.000 kuna, što znači da zastupnik, ovisno o tome gdje ima prebivalište, koliki prirez plaća, ima li kakve olakšice na plaću, može računati na 13.000 kuna mjesečno ili nešto malo više. Prosječna je plaća u Hrvatskoj oko 5.700 kuna što znači da je omjer zastupničke i prosječne plaće 2,28. Zastupnici imaju pravo i na paušal koji iznosi deset dnevnica i to za službena putovanja u Hrvatskoj. Zastupnicima koji imaju prebivalište izvan Zagreba subvencionira se smještaj u Zagrebu, a prema mogućnostima zastupnicima se osigurava radni prostor u Saboru.
U Austriji i Njemačkoj omjer zastupničke i prosječne plaće znatno je veći nego u Hrvatskoj. U Austriji zastupnik će u godinu dana dobiti plaću od 120.000 eura, što je tri puta više od prosjeka države, a ima pravo i na naknadu troškova od 524 eura mjesečno. Omjer od tri naprama jedan postoji i u Njemačkoj. Zastupnik u Bundestagu ima plaću od 108.000 eura, ima pravo na naknadu putnih troškova i mimo službenih putovanja. Zastupnici u Bundestagu obavezno moraju imati ured u svojoj izbornoj jedinici, a država osigurava novac za najam prostora, plaćanje režijskih troškova i troškova osoblja, plaćanje telefona i interneta, pa i literature.
U Velikoj Britaniji za plaće zastupnika i kontrolu trošenja novca zaduženo je posebno neovisno tijelo. Prije nešto više od godinu dana ono je povisilo, na temelju propisa koji određuju kako se definira plaća zastupnika, plaću parlamentaraca na 74.000 funti što je oko 2,3 puta više od prosječne plaće u Velikoj Britaniji. Zastupnici imaju pravo na naknadu putnih troškova, plaćaju im se materijalni troškovi za njihov ured, a sve je pod strogom kontrolom neovisnog tijela.
Omjer od dva naprama jedan između zastupničke i prosječne plaće postoji i u Belgiji i u Sloveniji. Belgijski zastupnik zaradit će 86.000 eura godišnje, a prosječni Belgijanac nešto manje od 43.000 tisuće. No, zastupnik u Belgiji može računati i na 24.098 eura godišnje za troškove i ta je svota neoporeziva. Zastupnik u slovenskom Državnom zboru zaradit će oko 42.500 eura, a prosječni Slovenac nešto manje od 22 tisuće. Zastupnik ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 750 eura mjesečno i još 900 eura za reprezentaciju.
