Na nedavni natječaj za Hrvatsku poštu, vrijedan 12 milijuna kuna za 300 tisuća sati godišnje, tri tvrtke poslale su ponude s cijenom nižom od dogovorenih 32,50 kuna po satu – »Posilović Zaštita« – 29 kuna, »Klemm Security« 28 kuna i »AKD Zaštita« 30 kuna po satu
ZAGREB Hoće li se u hrvatskom zaštitarstvu išta promijeniti ukoliko bude realiziran nedavni dogovor sedam najvećih domaćih zaštitarskih tvrtki o minimalnom trošku zaštitara od 32,50 kuna?
To je, kako je objavljeno nakon sastanka čelnih ljudi vodećih domaćih tvrtki što pružaju usluge zaštite, jedna od ključnih smjernica za zaustavljanje propadanja ove profesije. Prije nešto manje od mjesec dana u redakciji časopisa »Zaštita« za okrugli stol zajedno su sjeli Zlatko Marić (Sokol Marić), Trpimir Lučić (Securitas Hrvatska), Neven Martić (AKD Zaštita), ujedno i predsjednik Udruge tjelesne zaštite pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, Boris Lončarić (Klemm Security), Matija Jozić i Slaven Petričević (Bilić-Erić), Zdravko Prša (V Grupa) i Ilija Ivezić (Arsenal-Ivezić) te predsjednik Hrvatskog ceha zaštitara Damir Funčić.
Javni natječaji
– Naš sektor sve više zaostaje za hrvatskim gospodarstvom, udio zaštitarstva u ukupnom gospodarstvu iz godine je u godinu sve manji iako je potražnja za zaštitarima veća nego prije. Ukupan prihod u industriji lani je pao za 6,5 posto, dok je prosječna plaća u zaštitarstvu pala za čak 9,1 posto – na 3.001 kunu, naglasio je Funčić, dodavši da je prosječna plaća u zaštitarstvu čak 45 posto manja od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj. Kao generator toga identificiran je kriterij najniže cijene na javnim natječajima i nelojalna konkurencija koja besmisleno niskim cijenama ruši i prihode i ugled cijele struke.
Republički sindikat radnika Hrvatske već duže vrijeme upozorava na neuobičajeno niske cijene zaštitarskih usluga koje su znale pasti i ispod 20 kuna po satu.
– Evidentno je da su na mnogim javnim natječajima u posljednjih godinu i pol dana prošle ponude s cijenama koje su nedostatne čak i za isplatu minimalne plaće, a da se nitko od obveznika javne nabave ili nadležnih institucija nije zapitao kako će i da li će radnicima koji budu radili na tim poslovima, njihov rad biti plaćen, naglašavaju u RSRH prema čijoj računici minimalni trošak rada zaštitara ne bi smio biti niži od 43,69 kuna po satu. Sve ispod toga, drže, trebalo bi se smatrati neuobičajeno niskom ili dampinškom cijenom.
Zato su se »sedmorica najvećih« dogovorili da će ubuduće minimalni trošak sata rada zaštitara, uz poštovanje svih zakona i pravilnika koji reguliraju status zaštitara, iznositi 32,50 kuna.
Hoće li taj dogovor biti poštovan i hoće li zaposlenici u zaštitarskom sektoru imati ikakve koristi od njega, »Novi list« pitao je sudionike sastanka, no odgovorili su nam samo neki od njih.
– Ovi koraci su poduzeti zbog popravljanja stanja na ukupnom zaštitarskom tržištu, što uključuje i zaposlenike i klijente i poslodavce kao i ukupno društveno okruženje u kojem svi oni djeluju. Svi prisutni na sastanku su osjetili na svojoj koži što znači braniti svoje poslove – ugovore s niskim cijenama, odnosno napadati tuđe poslove s niskim cijenama jer je netko uzeo tvoje poslove s niskim cijenama. To je zatvoreni krug koji sve zainteresirane strane vodi u propast, kaže Zdravko Prša iz »V grupe«.
Obveze poslodavca
Prša dodaje kako će biti potrebno još dosta koraka da se dogovor primjeni na tržištu, o čemu govori i nedavni natječaj za Hrvatsku poštu – procjena vrijednosti 12 milijuna kuna za 300.000 sati godišnje sa 152 zaštitara po cijeloj Hrvatskoj. Na tom tenderu dogovora su se držali i sukladno tome dali svoje ponude »Securitas Hrvatska« – 32,50 kuna po satu, »Fina GS« 32,50 kune po satu, »V Grupa« 33 kune po satu, ali s nižom cijenom od dogovorene po satu došli su »Posilović Zaštita« – 29 kuna po satu, »Klemm Security« 28 kuna po satu i »AKD Zaštita« 30 kuna po satu.
Sindikat je iznio i prijedlog anti-dampinške uredbe za zaštitarski se ktor. Prema njoj bi zaštitarski subjekt koji obavlja čuvarsko-zaštitarske poslove po cijeni nižoj od njihovih stvarnih vrijednosti (konkretno = 43,69 kn/h) morao plaćati kompenzacijsku »anti-dampinšku« pristojbu na takvu cijenu. Preniskom cijenom smatrala bi se svaka niža od od zbroja troškova koji obvezuju zaštitarsku firmu (npr. troškovi koji proizlaze iz primjene zakona, podzakonskih akata, kolektivnih ugovora, ugovora o radu…), odnosno uobičajenih troškova u toj djelatnosti. Zahtjev za propisivanjem kompenzacijske »anti-dampinške« pristojbe podnijeli bi Ministarstvu unutarnjih poslova RH.
– »Sokol« je očito dobro predviđajući da dok sve nije regulirano mehanizmima za sankcioniranje nelojalne konkurencije svoju cijenu HP-u spustio na čak 26,40 kune po satu, te uspio zadržati svoj ugovor do okončanja započetih dogovora oko minimalne cijene po radnom satu. Najveće razočarenje je državna tvrtka »AKD Zaštita« kojoj bi trebalo biti najmanje u interesu da se ne pridržava dogovora s obzirom da ima najveći broj klijenata na javnom nadmetanju. »AKD Zaštita« je i na natječaj za Ministarstvo zdravstva, svega par dana nakon sastanka na kojem je dogovorena minimalna cijena radnog sata, došla sa 26 kuna po radnom satu, ogorčen je Prša.
Zakonski propisi
Ni »AKD Zaštita« ni »Sokol Marić« nisu nam dali svoja viđenja, a nikakva dodatna objašnjenja nismo dobili ni iz tvrtki »Bilić Erić Security« ni »Arsenal-Ivezić«.
Boris Lončarić iz tvrtke »Klemm Security« objasnio nam je pak kako utvrđivanje troška rada zaštitara nije definirano niti regulirano pismenim sporazumom niti bilo kojim drugim aktom, već je samo prijedlog okvirne satnice proizašle iz trenutnih realnih troškova što proizlaze iz obveza poslodavca prema zakonima RH – Zakonu o radu, Zakonu o privatnoj zaštiti.
– O tome se raspravljalo na neobaveznom sastanku na koji su bili pozvani predstavnici zaštitarskih tvrtki na inicijativu časopisa »Zaštita« s ciljem utvrđivanja trenutnog stanja na tržištu i problema s kojima se susreću tvrtke koje se bave poslovima privatne zaštite. Tako je i okvirna cijena troška rada proizašla iz rasprave, ali tržište će i dalje na temelju ponude i potražnje određivati visinu naknade prema klijentima sukladno »tržišnoj utakmici«. Isto tako, svaka tvrtka će sukladno svojim odlukama i pravilnicima, te ostalim obvezujućim dokumentima određivati plaće svojih djelatnika poštujući zakonske propise i regulative, rekao nam je Lončarić.
Jednostavna računica
Nešto detaljniji bio je Ivan Funčić iz tvrtke Protect – Securitas Hrvatska.
– Tek sada smo sjeli razgovarati kao reprenzetativni predstavnici branše iako je i do sada bilo više sastanaka i savjetovanja na tu temu. Najveći uspjeh ovog sastanka bila je nazočnost predstavnika »Sokol Marića« koji je broj 1 u našoj branši, objašnjava Funčić dodajući kako je iznos od 32,50 kuna realni trošak koji je poznat već godinama.
– Do otkaza kolektivnog ugovora nije bilo ni moguće nuditi manje, odnosno bilo je, ali se to činilo na štetu radnika. U tome su se mnogi »zaigrali«. Lako je uzeti kalkulator pa se može vidjeti – ako se uzme puki minimalac, obračunaju doprinosi, godišnji odmor zakonom propisan, te prijevoz – da trošak iznosi barem 24-25 kuna po satu. To je puka cijena rada. Ali treba uzeti u obzir odjeću, opremu, režijski trošak… I dođe se lako na tih 32,50 kuna. No, ukoliko se mi »veliki« i dogovorimo uvijek će se naći neka mala firmica koja će raditi ispod cijene, iskren je bio Funčić.
