KATASTROFALNO STANJE

Sanitarni horor: Rabljani će se zbog Stinice još godinama crvenjeti pred turistima

Edi Prodan

Foto E. PRODAN

Foto E. PRODAN

Upravo prisegnuli predsjednik Hrvatske Zoran Milanović je 3. srpnja 2012. godine, istina tada u ulozi premijera, otvorio trajektno pristanište Stinica. Iako se kasnilo po prilici godinu dana, otvorenje Stinice donijelo je olakšanje turističkim djelatnicima otoka Raba. Postojeća građevinska dozvola predviđa sanitarni čvor u »čvrstom« objektu tek u 9. fazi izgradnje, dok je Stinica trenutno na – pola puta od toga



Kako promijeniti lice Stinice kad je taj projekt stao na pola puta? Kako unaprijediti to trajektno pristanište kad uopće nema kanalizacije? Zašto? Zato što planirani objekt u kojem bi se nalazio moderni sanitarni čvor dolazi tek u završnoj fazi, cijena mu je s pristupnom cestom 40 milijuna kuna, a do toga ne dolazi, niti se zna kad će do toga doći.


Jedino je rješenje – promijeniti građevinsku dozvolu. Bit je to informacije koju nam je po pitanju komunalnog izgleda trajektnog pristaništa Stinica dao Predrag Dešić, ravnatelj Lučke uprave Senj.


I na žalost, odagnao nadu da će se ovog ljeta promijeniti stanje jedne od najzaposlenijih takvih luka na Jadranu. Na žalost i jedne od – estetski i sanitarno najgorih u Hrvatskoj.


Černobilski izgled




Upravo prisegnuli predsjednik Hrvatske Zoran Milanović je 3. srpnja 2012. godine, istina tada u ulozi premijera, otvorio trajektno pristanište Stinica.


Iako se kasnilo po prilici godinu dana, otvorenje Stinice donijelo je olakšanje turističkim djelatnicima otoka Raba, a to su u jednom smislu svi njegovi stanovnici, baš kao što su odahnuli i ljudi iz Jablanca, privlačnog podvelebitskog mjestašca koje je godinama u ljetnim mjesecima bilo naprosto pregaženo golemim prometom automobila i svih ostalih vozila što su hitala na trajekt za Rab. Stinica je značila i bitno funkcionalniju prometnicu, brži protok vozila, naprosto Stinica je bila – moderna trajektna luka.



Ukupno je u izgradnju Stinice uloženo 40 milijuna kuna, investicija je dakako bila Vladina, Ministarstva pomorstva prometa i infrastrukture, dok su Hrvatske ceste u izgradnju pristupne prometnice uložile 15 milijuna kuna.


Stinica danas po prometu vozila i putnika ide u sam vrh, od nje je značajnije frekventnija Valbiska-Merag, i sve bi to bilo divno i krasno da se i ova sezona, ili kako to ističe ministar turizma Gari Cappelli – srce sezone, ne dočekuje s černobilskim izgledom svih pratećih sadržaja u Stinici.


Koliko god da se na te »sitnice« nije prvih dana srpnja 2012. godine obraćalo pozornost, bilo je to uistinu i manje bitno nakon što se očekivano otvaranje nije dogodilo 2011. godine, ali vjerojatno baš nitko od tada prisutnih, uključujući i domaćeg čovjeka Zdenka Antešića u funkciji doministra u Ministarstvu pomorstva, nije ni u najcrnijim snovima mislio da će do dans ostati kemijski toaleti, da će i dalje okolinu nagrđivati kosturi nekadašnjih građevina, da će naprosto kod svakog posjetitelja prizor pristaništa Stinica izazvati pitanje i strah: što nas tek na Rabu očekuje!


Uzalud vam trud


Pokušalo se taj užas dovesti u red lani jer je Rab s ponosom proslavljao 130 godina turizma, ali – uzalud. I jednako su tako u sve uzalud upirali čelni ljudi Grada Raba i Općine Lopar, baš kao i vodeći ljudi njihovih turističkih zajednica jer kad se pogleda suprotna obala – tamo kao da baš nikog za Stinicu nije briga.



Tim područjem naime upravlja Lučka uprava Senj. Osim što je riječ o ingerenciji institucije iz drugog grada, riječ je i o drugoj, Ličko-senjskoj županiji. Ta je županija ujedno i vlasnik LU Senj, koja kontrolira cjelokupnu obalnu crtu LSŽ-a, a zbog čega se Stinicu ostavlja u jednom krajnje kataklizmičkom izdanju, koje u krajnjoj nevjerici doživljavaju deseci tisuća putnika čiji su mjehuri pred eksplozijom s obzirom na to da – sanitarnih čvorova naprosto nema dovoljno, upitali smo ravnatelja Lučke uprave Senj Predraga Dešića.


– Lučka uprava Senj za 2020. godinu u uređenje komunalne infrastrukture Stinice ima značajne planove. Ono što pak čini tijekom cijele godine je redarska služba koja provodi red u luci, kao što i održava čistoću na platou za ukrcaj u trajekt.


Tijekom cijele godine Lučka uprava Senj ima organiziran odvoz komunalnog otpada iz luke koji obavlja komunalno društvo iz Senja. To se obavlja cijele godine, a tijekom sezone na području luke Stinica koncesionari koji imaju zaključene koncesijske ugovore s Lučkom upravom Senj za pružanje raznih usluga putnicima koji putuju na otok Rab.



Tako u luci Stinica imate više koncesionara koji pružaju raznu ugostiteljsku i trgovačku uslugu, mjenjačnicu, bankomat, info pult TZ-a, info pano servisnih informacija. Mišljenja smo da je ovo dovoljan broj koncesionara i usluga koje se pružaju u luci Stinica.


I kako god tretirali Stinicu, kad je usporedimo s Mišnjakom, uvidjet ćemo da nema ni upola usluga koje se mogu dobiti u luci Stinica, ističe Dešić.


Frustracija gostiju


Ono što je najspornije, konkretno broj i raspored WC-a uzrok su frustracija gostiju i domaćina s Raba.


– Tijekom cijele godine Lučka uprava Senj osigurava dostatan broj kemijskih WC-a za sve korisnike luke. Na žalost, kemijski WC-i su nužno zlo. I sami smo svjesni da standard kemijskih WC-a nije na razini »čvrstog« WC-a.


Prilikom planiranja izgradnje luke Stinica, zbog financijskih i organizacijskih razloga izdana je građevinska dozvola za gradnju u 9 etapa, a izgradnja čvrstog WC-a previđena je unutar poslovnog objekta u etapi koja još nije izgrađena.


Do sada su odrađene 4 etape. Preostale, a koje između ostalog predviđaju izgradnju druge trase pristupne ceste do glavnog platoa za vozila i izgradnju objekata na tom platou, nisu dovršene iz više razloga.



Prvi je financijski jer izgradnja preostalih građevina planiranih u sljedećim etapama procijenjena je na više od 40 milijuna kuna. A drugi razlog je što izgrađenost luke u ovom obimu zadovoljava sve kriterije – broj rampi, broj prevezenih putnika na sat, broj mjesta za vozila na platou trajektne luke.


Stoga izgradnja objekta u kojem se nalazi javni WC moguća je tek kad se izgradi druga pristupna cesta i glavni plato – kao zadnja etapa. Prije nekoliko godina Lučka uprava Senj pokušala je s postavljanjem WC-a u kontejneru koji bi radio na principu vakuuma i to zbog toga što u luci nije izgrađen kanalizacijski sustav.


Na prijedlog Grada Raba, a uz sufinanciranje svih zainteresiranih – Lučka uprava Senj, Grad Rab, Grad Senj i Općina Lopar – nabavljen je takav WC koji je izradila tvrtka Euromodul. Međutim, WC nije mogao nesmetano funkcionirati iz razloga što nije dimenzioniran, bez obzira na uvjeravanja isporučitelja, za tako velik broj korisnika.


WC se je kvario svakih nekoliko dana, a s obzirom na udaljenost luke Stinica od Grada Senja, održavanje, dakle stavljanje WC-a ponovo u funkciju, je bilo izuzetno skupo i neučinkovito. Stoga Lučka uprava Senj razmišlja izmijeniti postojeće građevinske dozvole gdje bi se odredila nova lokacija za izgradnju javnog WC-a koji bi bio funkcionalno povezan s postojećom lukom, zaključio je ravnatelj Lučke uprave Senj Predrag Dešić.


Sugerirana rješenja


S ovakvim se stavom baš i ne slaže prva žena rapskog turizma Ivana Matušan. Ona, a vrlo je vjerojatno da tako razmišlja i većina stanovnika Raba, Stinicu i njezinu infrastrukturu doživljava kao razlog za stid i sram, za crvenjenje pred turistima.


– Turistička zajednica grada Raba smatra da je stanje u Stinici nedopustivo, s obzirom na to da živimo u 21. stoljeću. Stinica su vrata naše destinacije, a vrlo često i »ulazak« u našu državu, s obzirom na to da se turisti često ni ne zaustavljaju od posljednjeg graničnog prijelaza do trajektnog pristaništa.


Rab je destinacija s više od 200 tisuća dolazaka i 2 milijuna noćenja godišnje, koja je lani proslavila 130. obljetnicu organiziranog bavljenja turizmom. S golemim razočarenjem pratim svaku reklamaciju vezanu za Stinicu, koje često uključuju slike i videa trajektnog pristaništa, koje ne omogućuje putnicima ni obavljanje osnovnih fizioloških potreba, kao što su korištenje WC-a, iz jednostavnog razloga – jer ga nema!


Kao Rabljanka, otočanka, direktorica Ureda TZG-a Rab, osjećam stalno nezadovoljstvo i frustraciju sadašnjim stanjem, s obzirom na to da je Rab destinacija koja je 2018. imala Najbolji turistički događaj – Rabsku fjeru, lani je bila viceprvak u kategoriji Najbolje ljetne odmorišne destinacije na razini države, te se pitam dokle ćemo mi Rabljani, ujedno turistički radnici, očekivati rješenje, dokle se trebamo crvenjeti pred našim turistima?


Ne samo da su stalni pritisci od strane TZG-a Raba da se stanje riješi, nego su sugerirana i moguća rješenja, kroz neke od naših otočnih poslovnih subjekata.


Nažalost, ni pritisci, niti moguća rješenja, nisu dosad naišli na plodno tlo. Kako sve više pričamo o turističkoj godini, stava sam kako Stinica u bilo koje doba godine treba imati kvalitetne sadržaje, treba biti funkcionalna za turiste i sve putnike, što sada to nije.


Turistička zajednica je godinama pokušavala taj prostor oplemeniti reklamnim platnima kako bi makar djelomično skrila ovu hrvatsku sramotu trajektnog pristaništa, te smo nakon nekog vremena shvatili da radimo medvjeđu uslugu sami sebi – skrivali smo tuđu nemarnost i nebrigu.


Iz tog razloga, očekujem da se trenutno stanje riješi u čim kraćem roku te ovim putem, u ime TZG-a Raba, apeliram na Lučku upravu Senj, da trenutno stanje riješi na dobrobit svih strana, istaknula nam je Matušan.


Ministrima – muka


Što zaključiti? Iz Ministarstva turizma Garija Cappellija, kao i ono pomorstva i prometa na čijem se čelu nalazi Oleg Butković, zamolili su nas da – izostavimo njihova mišljenja kako se ne bi upetljali u prostor i procese koji nisu pod njihovom ingerencijom.


Mada, koliko god da nam nisu iznijeli svoja mišljenja, jasno nam je da im je – muka. Kako se, naime, može Cappelli osjećati kad vidi na što nalikuje Stinica! Kao ministar koji je lani uspio u pregovorima s Paulom Vidović, ravnateljicom Agencije za obalni linijski pomorski promet, osigurati da trajektni promet u svom sezonskom voznom ritmu krene mjesec dana ranije od uobičajenog, u čemu je uspio i za ovu godinu, vidi Stinicu i shvati koliko je – elementarna.


Ili pak ministar Butković čije je ministarstvo svojedobno uložilo desetke milijuna kuna u nastanak Stinice, kako gleda na to da je taj novac danas ne u drugom, nego u trećem planu kad se vidi grozota uslužnih djelatnosti na njoj.


A putnici… Oni istinski odahnu kad se ukrcaju na neki od trajekata Rapske plovidbe. Na recimo supermoderni, k tome domaći jer izgrađen je u kraljevičkom brodogradilištu, »Četiri rapska zvonika«, i kad na rubu očaja uspiju ugledati – toalet!


Možda sve to i nije loše. Možda tako Rab dožive još ljepšim, još privlačnijim. Stinica? Potpuno nezasluženo ona je ipak jedno od mjesta na Jadranu koja njaviše frustriraju.


I koliko god da je riječ o jednoj od najnovijih i u prometnom smislu najboljih domaćih trajektnih linija, po svemu ostalom ona je pravi – horor.


Kako god sve zajedno pretumbavali, razumjeli sve strane, u Stinici smo se osjećali kao gospar Niko Bulić.


Iz one epizode kad je kao prvi čovjek hrvatskog turizma obilazio sanitarne čvorove ugostiteljskih objekata na staroj prometnici Rijeka – Zagreb. Kad se i obavi nužda u kemijskom WC-u u Stinici, gdje oprati ruke? Baš nigdje. Samo da nakon korone, ne zavlada neki – »Stinica virus«!