Obnavljanje flote

Samo razgledava avione F-16: Krstičević je u SAD-u tek potencijalni kupac koji proučava ponudu

Danko Radaljac

Koliko se može doznati iz MORH-ovih krugova, bitka je svedena na dva takmaca, polovne F-16 i nove Gripene. Pri čemu obje opcije imaju svoje adute, a treba se znati kako nabavka F-16 ne znači da će se primarno uzimati od Amerikanaca



Gotovo pa je javna tajna da je ministar obrane Damir Krstičević u Sjedinjene Američke Države otišao da se dodatno raspita o mogućnosti nabavke polovnih F-16 nadzvučnih borbenih aviona za obnavljanje hrvatske flote. No, koliko se neslužbeno doznaje, u ovom trenutku još uvijek sve je na razni načelnih dogovora, te što god se dogodilo u SAD, još uvijek se neće nabaviti novi nadzvučni lovci.


Koliko se može doznati iz MORH-ovih krugova, bitka je svedena na dva takmaca, polovne F-16 i nove Gripene. Pri čemu obje opcije imaju svoje adute, a treba se znati kako nabavka F-16 ne znači da će se primarno uzimati od Amerikanaca. Dapače, jedina javno poznata ponuda je ona od Izraela, koji nudi svoje stare Fighting Falcone (F-16), na što bi Amerikanci dali svoje nadogradnje i borbene sustave. Jer, često se u priči oko aviona zaboravlja da naoružanje uopće nije nebitna stavka, dapače, može se mjeriti u stotinama milijuna dolara ukoliko se radi ozbiljna nabavka. Za ilustraciju, glavna presretačka raketa i F-16 i Gripena je američki AMRAAM koji po komadu košta – dva milijuna kuna. Švedski Gripen već nudi i novu presretačku raketu eurokonzorcija, Meteor, koja je neupitno trenutno najbolja na svijetu, ali njezina cijena po komadu najvjerojatnije neće ići ispod sedam milijuna kuna. Po komadu.


Uglavnom, kako stanje sada stoji, Hrvatska se na ništa neće obvezati, još. Prednost polovnih Fighting Falcona je jednostavna, niža cijena, koju bi u konačnici doduše pratili veći troškovi održavanja, ali i ulaganja u logistiku. Naime, preliminirane analize govore da bi izgradnja infrastrukture za F-16 ipak bila nešto skuplja od one za Gripene, koji su sami po sebi predviđeni skoro pa za partizansko ratovanje. No, u konačnici, da ne bude zabune, američki proizvod, od koga god se nabavljao, došao bi jeftinije od Gripena.




Šveđani pak imaju dvije prednosti. Prije svega, radi se o modernijem lovcu, što pojednostavljeno kazano znači i boljem. S druge strane, Šveđani nude i poslovne ugovore koji bi se sklapali uz kupoprodajni. Nekad bi se to zvalo off-setom, ali Europska unija ne gleda s najvećim oduševljenjem na takav izraz i takve poslove. Što ne znači da nisu mogući i da ih Šveđani ne bi obavili ukoliko bi ušli u posao s Hrvatskom.


Kroz javnost se postavlja mogućnost i treće opcije, korejskog KAI FA-50, priručne borbene varijante školskog aviona T-50. No, baš zbog toga što se ne radi o čistokrvnom lovcu svi njegove izglede drže minornim i tek topovskim mesom u ovom natječaju, koji bi se vjerojatno raspisao krajem ljeta ili početkom jeseni.


Krstičevićev posjet u SAD, iz ovog konteksta, stoga treba gledati u smjeru dodatnog propitkivanja mogućnosti kupnje, odnosno obzirom da se radi o izraelskim lovcima, nadogradnje i naoružavanja. Veliki utjecaj na kraju odluke ionako će imati ministar financija, bio to Zdravko Marić ili netko drugi, jer radi se o poslu koji će u konačnici doći u milijardama kuna, kako god se okrene.