Desničarski udari

SVJETONAZORSKI RAT U zadnje vrijeme smo se maknuli od ustaša i partizana. Sukobi su sada drugdje

Tihomir Ponoš

Desničarski udar na obitelj, prava žena, odgoj i obrazovanje / Foto Jurica Galoić / PIXSELL

Desničarski udar na obitelj, prava žena, odgoj i obrazovanje / Foto Jurica Galoić / PIXSELL

Sukobi se vode oko reforme obrazovanja, posebno kurikularne reforme, još traje rasprava o Istanbulskoj konvenciji, nazire se rasprava o pobačaju, a koncem prošloga tjedna po drugi je put započela rasprava o Obiteljskom zakonu



ZAGREB – U posljednje vrijeme svjetonazorski boj odmaknuo se od ustaša i partizana, a prebacio se na područje obitelji, prava žena, odgoja i obrazovanja. Motori tih rasprava nisu političke stranke nego udruge, organizacije civilnog društva, građanske inicijative. Radikalno konzervativne, dapače čak i fundamentalističke organizacije desnice, u tome su veoma agilne. Popis tema u kojima zdušno raspravljaju i sudjeluju (a neke od njih i nameću) svakako nije neskroman.


Prije više od pet godina vodila se rasprava o spolnom modulu zdravstvenog odgoja i obrazovanja, a ni stajalište pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić iz siječnja 2013., prema kojem kurikulum zdravstvenog odgoja po pitanju spolne i rodne ravnopravnosti nije u suprotnosti s ustavno-pravnim poretkom, nije smirilo protivnike zdravstvenog odgoja koji su smatrali da imaju pravo samostalno birati što će njihova djeca učiti u školi.


Proširen popis


Popis tema na kojima su se desne udruge snažno angažirale u međuvremenu je proširen. Svjetonazorski sukobi vode se oko reforme obrazovanja, posebno kurikularne reforme, referendumska inicijativa za ustavno definiranje braka bila je uspješna, još traje rasprava o Istanbulskoj konvenciji, raspravlja se o tome koji filmovi mogu biti prikazivani na javnoj televiziji, a koji ne, nazire se rasprava o pobačaju bez obzira na odluku Ustavnog suda iz veljače prošle godine kojom je jasno da pobačaj u Hrvatskoj ne može biti zabranjen, a koncem prošloga tjedna po drugi je put započela rasprava o Obiteljskom zakonu.





– zdravstveni odgoj i obrazovanje


– građanski odgoj


– reforma obrazovanja


– kurikularna reforma


– Istanbulska konvencija


– Obiteljski zakon


– pravo na pobačaj


– definicija obitelji


– pravo na odgoj i obrazovanje djece u skladu sa svojim religijskim i filozofskim uvjerenjima



Prvom zgodom u žarištu je bila predložena definicija obitelji prema kojoj obitelj, da bi bila obitelj, mora imati djecu, a sada je u žarištu u nacrtu predložena odredba da roditelji odlučuju o obrazovanju djece u skladu sa svojim religijskim i filozofskim uvjerenjima. Takva odredba, koja bi u konačnici prema planu dijela desničarskih udruga trebala dovesti do mogućnosti individualnog obrazovanja (dakle, privatne poduke koju bi svojoj djeci mogli priuštiti bogati roditelji pri čemu bi oni odlučivali o sadržaju poduke, nasuprot uvriježenoj praksi da sva djeca imaju pravo na sadržajno jednaku poduku i katalog znanja koji će im se tako prenijeti), suprotna je i odluci Europskoga suda za ljudska prava iz 2011. u slučaju Dojan i ostali protiv Njemačke.


Nekoliko bračnih parova, evangelici, tužili su njemačku državu redom sve do Strasbourga, upravo zbog nastave spolnog odgoja za koju su tvrdili da je suprotna njihovim vjerskim uvjerenjima. Sud je zaključio da time nisu narušena njihova roditeljska i vjerska prava jer država ima ovlasti osigurati obrazovanje djeci, pa i spolni odgoj, koji mora biti religijski neutralan i time ne zadire u pravo roditelja da odgajaju i obrazuju djecu, kao ni u vjerske slobode roditelja.


Pobrkani lončići


Za profesora i filozofa Žarka Puhovskog u slučaju prijedloga iz Obiteljskog zakona o religijskom i filozofijskom obrazovanju djece »stvari su se malo pobrkale«. Kazao je da je stajalište po kojem roditelji imaju pravo određivati kako će djeca biti obrazovana izvorno liberalno, od njega su liberali polazili početkom 19. stoljeća i kritizirali općeobvezatnost osnovnog školstva, tvrdeći da će uništiti specifičnost kućnog odgoja.


– Danas kod nas konzervativci u tom pogledu zastupaju liberalne vrijednosti, a lijeva i liberalna strana zastupaju etatističke i nacionalne vrijednosti jer moderna je nacija nastala zahvaljujući općeobvezatnom osnovnom obrazovanju, kazao je Puhovski i dodao da »nacionalni jezik« nije materinji nego jezik škole. Konstatirao je da ljevica zastupa nacionalno svjesnu dužnost intervencije države u izjednačavanju svijesti mladih ljudi, a desnica zastupa liberalni stav koji traži da obitelj bude ta koja će osigurati prave vrijednosti.


Za Puhovskog je snažan angažman desnih udruga na takvim svjetonazorskim pitanjima svjetska pojava koja je nastala u SAD-u prije desetak godina. Ustvrdio je da se razlika desnice i ljevice, najšire gledano, moralizira, odnosno prelazi na moralna pitanja, »ne na pitanja rada i kapitala, siromašnih i bogatih, nego na pitanja autoritarnosti u obitelji, slobode individualnosti, pitanje ograničenja javnog govora bilo u smislu političke korektnosti s jedne ili zaštite patriotskih vrijednosti s druge strane«. Radi se o tome da jedni hoće rušiti sliku prošlosti koju su drugi formulirali kao nacionalni raspored vrijednosti, a drugi je hoće očuvati.



– Inicijativa Istina o Istanbulskoj konvenciji


– Centar za obnovu kulture


– Vigilare


– U ime obitelji


– Grozd


– Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika


– Udruga za cjeloviti spolni odgoj Teen STAR


– Hod za život



U zapadnoj Europi to je posredovano migrantima, tvrdi Puhovski. Desničarsko je stajalište protiv miješanja etničke čistoće, a lijevo-liberalno to ne vidi kao problem. U hrvatskom se slučaju ne smije zaboraviti, napominje Puhovski, da hrvatski nacionalisti imaju jednu jako dobru karakteristiku, a to je da »muslimane ne vidi principijelno kao opasnost nego kao svoje«.


Stavotvoritelji


U toj igri u kojoj su angažirane udruge s jedne i druge strane, dvije velike stranke, HDZ i SDP u velikim temama najčešće ne djeluju kao stavotvoritelji.


– Velike teme se pojavljuju mimo njih, one polaze od nekakvih intelektualnih skupina, građanskih, odnosno civilnih skupina, kazao je Puhovski. Međutim, za njega je očito da obiteljska, odnosno porodična stega, djeluje i oni ostaju vjerni SDP-u i HDZ-u, pa bi na izborima te dvije stranke pokupile dio tih glasova, dio bi ostao po strani i dvije bi velike stranke imale dvije trećine glasova u parlamentu. Iznimka bi mogli biti prijevremeni izbori, koji nisu vjerojatno, na kojima bi Živi zid mogao osvojiti petnaestak posto glasova, a »to bi faktički značilo samo jedno – veliku koaliciju« navodi Puhovski.


Interesantno je da se ideologijske rasprave ne vode po pitanju rada i kapitala, socijalnih odnosa u društvu, a među rijetkima koji propituju takve odnose je U ime obitelji koja se zalaže za ograničavanje rada nedjeljom. Za Puhovskog je paradoks u tome što je SDP vodio predsjednik, Zoran Milanović, koji je tvrdio da je liberal i kalvinist.


Prestrašena ljevica


Ljevica se prestrašila socijalnih problema, socijaldemokrati su izgubili vezu sa sindikatima, a »novo radikaliziranje ljevice koje se dogodilo s Corbynom u Velikoj Britaniji, djelomice Sandersom u SAD-u kod nas je propušteno«.


– Ljevica kod nas nema socijalni program, desnica načelno nema socijalni program i govori da smo svi Hrvati, ako slučajno nismo Hrvatice, a drugo je nevažno, kazao je Puhovski.


Upozorio je da se socijalno pitanje pojavljuje kao obiteljsko pitanje u kojem bi žene umjesto da budu eksploatirane i djelomično za to plaćene radeći, trebale biti eksploatirane i neplaćene kuhajući doma ručak. Posljedica toga vidi se i u obrazovnim zahtjevima »jer svi inzistiraju na tomu da se škola mora baviti obrazovanjem za poduzetništvo«.


– U najboljem slučaju deset posto ljudi mogu biti poduzetnici, ostali će biti poduzeti. Za to se nikoga ne obrazuje, nikoga ne obrazujemo za to da bude eksploatiran, a stotine tisuća ljudi će biti eksploatirane ako budu sretne da dobiju posao, zaključio je Puhovski.